100 miliona KM za Dodikovog kuma: UIO kupuje zgrade u Banjoj Luci od Mileta Radišića
UIO ignorisala upozorenja Parlamenta i zaključila posao s jednim ponuđačem
Uprava za indirektno oporezivanje BiH, koju predvodi Zoran Tegeltija, bivši predsjedavajući Vijeća ministara i kadar SNSD-a, donijela je odluku o kupovini dvije zgrade u Banjoj Luci za ukupno 98,57 miliona KM.
Zgrade su kupljene od kompanije “Grand Trade” d.o.o. Banja Luka, čiji je vlasnik Mile Radišić, kum Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske.
Nabavka je provedena putem javnog tendera raspisanog 1. aprila 2025. godine, a predmet su bile dvije nekretnine – jedna namijenjena za Glavnu kancelariju UIO, a druga za sjedište Regionalnog centra u Banjoj Luci. Iako je tender bio otvoren, do isteka roka 9. juna u 11:05 sati pristigla je samo jedna ponuda – upravo od firme “Grand Trade”, i to tačno sat vremena prije otvaranja ponuda. Sjedište ponuđača nalazi se u neposrednoj blizini objekata koje je ponudila UIO-u.
Za Glavnu kancelariju (LOT I), ponuđena cijena iznosila je 66,6 miliona KM sa PDV-om, dok je za Regionalni centar (LOT II) ponuđena suma bila 31,9 miliona KM. Zgrade su, prema ponudi, opremljene u visokom standardu, imaju urednu dokumentaciju, energetsku efikasnost i smještene su u građevinskoj zoni II.
Komisija za javne nabavke, imenovana 5. juna i dopunjena 9. juna, angažovala je stručnjake iz više oblasti – arhitekture, građevine, elektrotehnike, mašinstva, finansija i imovinsko-pravnih poslova – kako bi potvrdili tehničku ispravnost ponude. U zapisniku su naveli da objekti ispunjavaju sve zahtjeve: tehnički su valjani, lako dostupni, kvalitetno opremljeni, te se cijene nalaze u okviru procijenjene tržišne vrijednosti. Na osnovu te procjene, preporučeno je zaključivanje ugovora s “Grand Tradeom”, što je kasnije i učinjeno po isteku žalbenog roka.
Posebno je upadljivo da je Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, na prijedlog Komisije za borbu protiv korupcije, još ranije usvojio zaključak kojim se poziva UIO da odustane od kupovine zgrade od Radišićeve firme. Ipak, taj poziv je ignorisan. Tegeltijina Uprava nastavila je s procedurom, čak i nakon žalbe jednog anonimnog ponuđača i izmjena tendera 12. maja. Na kraju, jedini ponuđač ostaje isti, kao i krajnji korisnik budžetskih sredstava.
Radišićeva firma postala je jedini relevantni ponuđač, a cijeli proces, iako formalno u skladu sa zakonom, pokazuje znake netransparentnosti i unaprijed dogovorenog ishoda, uprkos simulaciji konkurencije putem zakonskih procedura.
