9 godina od smrti Dženana Memića: “Zazvonio je telefon, pitala sam Muriza je li živ. Nije…”

Danas se obilježava deveta godišnjica tragedije u kojoj je život izgubio Dženan Memić, mladić koji je 2016. godine preminuo u Sarajevu pod sumnjivim okolnostima koje još uvijek izazivaju brojne nejasnoće i pitanja piše Crna-Hronika.

Deveta godišnjica njegovog tragičnog gubitka podsjeća na nepravdu koju osjećaju njegova porodica i prijatelji, koji se već godinama bore za istinu i pravdu. Zakonodavne i pravosudne institucije u Bosni i Hercegovini suočavaju se s kritikama zbog spore istrage i nejasnih odgovora u vezi s njegovim slučajem. I dalje se traži odgovornost za smrt Dženana Memića, a mnogi građani i aktivisti zahtijevaju pravdu za njega i njegovu porodicu, pozivajući na temeljitu istragu i odgovornost odgovornih.

Porodica Memić, podržana od strane mnogih građana, nije odustala u traženju pravde za Dženana. Obilježavanjem ove tužne godišnjice, sjećamo se ne samo tragičnog gubitka, već i poziva na pravičnost koja i dalje traje.

Bolni trenutak podijelila je njegova sestra Arijana, zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo.

Bio je ponedjeljak, 15.02.2016.godine, tmurno jutro.
Šest neprospavanih noći bilo je iza nas, sjedili smo tako, u tišini, svako sa svojim mislima, isčekujući konačno vrijeme posjete, da ga vidimo.
Već je sedmi dan u bolnici, prognoze nisu bile dobre, ali vjerovali smo… vjerovali smo da će se izvući, da će sve proći, da ćemo sve zaboraviti, samo da on bude dobro, da se vrati kući…

Oko 6.30h, zazvonio je telefon… pozvali su nas s klinike gdje je boravio… Muriz se javio…

Bio je to poziv koji je trajao 10ak sekundi, nije progovorio ni riječ, samo je prekinuo vezu. Nikada neću zaboraviti taj izraz lica, nikada neću zaboraviti taj trenutak.
Mama je već bila van sebe, znala je. Znala sam i ja, ali nisam htjela da povjerujem u to, nisam mogla. Molila sam Boga samo da je živ, pa i ako se stanje pogoršalo, ozdravit će, bit’ će dobro. Izašla sam za Murizom iz sobe u kojoj je bila mama, molila sam ga da mi kaže zbog čega su zvali… nije progovarao ni riječi.

• Upitala sam ga:” Je li živ?”.
• Rekao je: “Nije.”

I danas, devet godine nakon toga, svakog 15.u mjesecu, živim taj isti trenutak. Trenutak u kojem se srušio moj cijeli svijet. Svijet u kojem nema više moje najveće podrške, oslonca, moje duše. Tog dana smo se zarekli da ćemo se boriti, da nećemo odustati sve dok odgovorni za smrt našeg Dženana, ne budu kažnjeni.
Već devet godina traje naša borba, svaki dan nosi svoju težinu, ali na današnji, nešto se posebno stegne u grudima.

Nedostaješ, ljepotane naš… ❤
15.02.2016.g – 15.02.2025.g 🕊