“Gosti mi u Zaostrogu plaču kad iđu, dnevno plaćaju 340 eura”
Kad je Nele Karajlić 1987. godine pjevao baladu o Pišonji i Žugi, “kasetašu” iz Doma invalida, ukradenom autobusu i kampu u Zaostrogu, mnogi su već znali za ljepotu potonjega.
Ipak, unatoč dobrom glasu kojega uživa, Zaostrog je od tada dobrano demografski “kleknuo” – kao uostalom i ostatak države…
Najveći udarac naseljenosti toga živopisnog, štoviše, očaravajućeg dijela općine Gradac ipak se zbio još sredinom prošlog stoljeća.
Naime, Zaostrog koji je po službenom popisu stanovništva iz 2001. godine nastanjen tek sa 372 mještanina, svoj je demografski zenit uživao davne 1935.
Tada je brojio sedamstotinjak do čak tisuću ljudi, od čega glavninu u starom selu, daleko od priobalja!
POTRES, PA POŽAR
Iz današnje optike, kad većina zaostroških familija živi od turizma i apartmana uz more upravo nevjerojatno zvuči podatak da je u prvoj polovici 20. stoljeća u Zaostrogu uz more živio tek pokoji ribar, fratar ili čudak; zemlja nije bila rodna, samo krš i kamen koje more oplakuje.
Zato se onomad običavalo tu neatraktivnu zemlju dati u dotu kćerima koje su se po mogućnosti “dobro udale”, kao žuntu; u dobrom braku ionako neće patiti glad zbog “jalove zemlje”…
Uoči Drugog svjetskog rata, dakle, Zaostrog je nastanjivalo blizu tisuću glava čeljadi, ali ljude je odanle potjerao nemili događaj, kojega stariji još pamte.
Ne, to nije bio čak ni rat, nego potres 1962. godine, a isti je bio upravo fatalan poguban po život Starog sela Zaostrog, čiji su žitelji počeli uviđati čari turizma, lakše zarade i života uz more u odnosu na težački život, uzgoj blaga i znoj proliven u škrtom polju ili vinogradu. Stvar je dokrajčio veliki požar 1994. godine.
Od, danas već davne, 1962. godine pa čak i otprije, kuće su u Starom selu Zaostrog trunule, a mnoge je “pojela” vegetacija kao u, božeprosti, Černobilu.
Staro je selo bilo “sneruke”, nitko se odavno već ne želi bakćati sa blagom niti poljoprivredom, a kuće koje nisu bile blizu mora čarobne zaostroške uvale, nisu bile u turističkom smislu zanimljive.
No, trendovi se mijenjaju, stara sela opet su “in”, a tomu je kumovao i jedan prozaični detalj: bazen.
Svaka vila, obnovljena stara kuća ili čak montažni objekt sa iole turističkih ambicija danas su opremljeni bazenima, pa se tako život opet počeo vraćati i u Staro selo Zaostrog, koje više nimalo nije nalik staništu duhova među zaraslim ruševinama…
VODA SE RJEŠAVA
Zbog toga je ponosan i Matko Burić, načelnik općine Gradac, u čijem je “općinskom portfelju” i Zaostrog. Povratak ljudi u Staro selo, obnovu više od desetak kuća i najavu renoviranja novih dočekao je s radošću, a ubrzanu gradnju zahvalio – struji.
– Investitori su većinom Zaostrožani nastanjeni u Zagrebu ili u inozemstvu, oni čiji su stari emotivno vezani za taj kraj i djedovinu. Proces obnove više kuća odjednom – ponavljam, mahom na postojećim temeljima – počelo je s popularizacijom eko-etno turizma, ali i provođenjem struje u Selo 2016. godine, dakle nešto prije negoli sam stupio na dužnost općinskog načelnika.
Zasad je još voda “u rješavanju”, naime Selo se napaja iz čatrnje koja se puni po potrebi, vodu dovoze vatrogasci, kako za potrebe punjenja bazena, tako i za ostalu potrošnju i piće.
Postoji projekt s vodovodnom mrežom iz Makarske, postoji i dobra volja, a ni financije neće biti problem jer su i mještani i investitoru spremni uložiti. S ciljem što uspješnijeg, rekao bih, masovnog renoviranja kuća, osnovala se i udruga za skrb o Starom selu Zaostrog.
image
Tom Dubravec/Cropix, Cropix
Nakon puno desetljeća zapuštenosti, smiješi mu se novi život – rezimira načelnik Burić, uz napomenu da i sad tri bračna para stanuju upravo u Starom selu. Jedan je par, takoreći, pastirski; čuvaju krave i koze, drugi je stigao iz Rijeke u zaostroški seoski mir. Očekuje se da će još ljudi slijediti istu “mliječnu stazu”…
Jedan od onih koji ne stanuju u Starom selu, ali su blizu – u Zaostrogu uz more – je Josip Kosović, 30-godišnji ugostitelj i vlasnik starih/novih kuća, njih dvije, u Selu.
NAPOLEONOV MOST
– Ovdje se kuće sređuju, podižu modernizirane verzije starine i ne prodaju se, nego služe za osobne potrebe, odmor i turizam. Evo, ja već nekoliko godina iznajmljujem jednu kuću od dvije; jedna je naša starina, druga kupljena u ruševnom stanju. Imam goste 120 dana godišnje za korektnu cijenu, tri zvjezdice zasad sjaje – kazuje nam susretljivi Kosović.
U Starom selu Zaostrog ima kuća starijih od dvjesto godina; na kapelici u mjestu piše godina 1893. Osim kuća koje, pojedine među njima, mogu ljepotom konkurirati bilo gdje na Jadranu, Selo ima još aduta: biciklističku stazu, most Kremenik iz doba Napoleona, planirane vidikovce na podbiokovskoj zoni, stare crkve, a posebice franjevački samostan Svete Marije sa divnim zvonikom, pogled na more koji zaustavlja dah i čisti zrak koji nas nuka da istodobno duboko udahnemo…
Kad sam tek počinjao sređivat, renovirat i bazen kopat, stariji ljudi su me kritizirali, govorili da san lud, da “solin more”! Ali ja san virova u ovo, i uspija san privuć goste koji se vraćaju. Cijena za četri plus jedan krevet iznosi od 180 do 340 eura po danu ovisno o dobu godine, a za ovakvu lipotu to nije puno!
Kažen vam, gosti su oduševljeni zaostroškim Selom, kažu da je lipše nego u Toskani i Provansi. Ko more dat vaku borovu šumu, koštele, zrak i pogled? Sveti mir? Ma, plaču kad iđu ća! – u malo riječi stvar je dočarao Josip Kosović, jedan od entuzijasta iz kraja koji je – premda odrastao uz more gdje drži i restoran – brzo prepoznao ljepotu kršne starine na strmini koja, na koncu, čuva i njegove “gene kamene”, prenosi SlobodnaDalmacija.
