Priča o ugroženosti kao pokriće: OHR se sprema za odlazak iz BiH?

Šta je pozadina ugroženosti činovnika OHR, zbog koje je reagovao sami vrh države? Valentin Inzko proveo je već 11 godina u Bosni i Hercegovini bez iti jednog konkretnog poteza.

S druge strane član Predsjedništva Milorad Dodik i do sada ga je sa svih funkcija napadao i pozivao na odlazak OHR-a iz BiH.

Uposlenici OHR-a su se baš sada prepali? Sada kad rade sa znatno smanjenim kapacitetom, kada je cijelo društvo usmjereno na koronavirus. Mislite da ima neko ko bi napao činovnike OHR-a, iako su u BiH ostali domaći i možda pokoji strani službenik.

Šta je onda natjeralo Valentina Inzka da ispali “zahtjev za zaštitu”?

Stvori lažni problem da bih mogao tražiti rješenje već je uhodani stil djelovanja međunarodne zajednice. U slučaju prijetnje po međunarodnu misiju u nekoj državi često se poseže za povlačenjem te misije. Naročito ako nije 100 posto neophodna.

A ova Inzkova administracija poprilično je arhaična, zakržljala i bezvoljna da riješi bilo koji problem. Troma i uspavana administracija OHR-a nije više nikome niti meta niti interes.

Operativno djelovanje zamijenjeno je tumačenjem, zabrinutošću i neograničenim izvještajima, od kojih niko nikakve koristi nije imao.

Kršimo Ustav i sve zakone. Sudovi i Tužilaštvo pod mrežom korupcije i kriminala. Donošenje zakona postalo je lutrija. Inzko sve to vrijeme šuti i zabrinjava se.

Nekada u junu prošle godine pouzdan izvor reče mi “Inzko naredio ili će Parlament BiH donijeti zakon o zabrani negiranja genocida ili će to visoki predstavnik nametnuti”. Nit je zakon bio u opticaju prošle godine, nit je, bar javno, u razmatranju ove godine.

U protekla četiri mjeseca javno u opticaju nije bio ni Valentin Inzko. Toliko je dugo nešto, da sam u jednom od prošlih tekstova tražio da ga potraže.

No, vratimo se mi ciljevima priče o strahu.

Ove godine su predsjednički izbori u Sjedinjenim Američkim Državama, što će znatno utjecati na interese američkog establishmenta i njihove prioritete. Bosna i Hercegovina sigurno neće biti u vrhu tih prioriteta, a naročito kada znamo da je svijet zarobila pandemija koronavirusa, da se širom svijeta očekuje recesija. Tu su i ona nestabilna područja…

S druge strane, u Evropskoj uniji dolazi do smjene ne političkoj sceni, pa umjesto velike prijateljice BiH njemačke kancelarke Angele Merkel političko kormilarenje Unijom zasigurno preuzimaju lideri poput francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Tu su još neke mlađe političke snage koje se pokušavaju nametnuti.
Nažalost, ne samo zbog promjene u aktuelnom političkom momentu, već i zbog pasivnosti, neodlučnosti i neodgovornosti, niti smijemo niti možemo vjerovati svim potezima Evropske unije.

Sama činjenica da su nam u okruženje vratili Miroslava Lajčaka dovoljno govori koliko s Evropskom unijom moramo biti oprezni.

Lajčak je zadužen za disolucije i rasparčavanje. Navodno mu je primarni zadatak dijalog Srbije i Kosova. Ali, ako je tako, zašto je taj Lajčak prije određenog vremena zvao lidere SNSD-a i HDZ-a Milorada Dodika i Dragana Čovića na sastanke. Zašto nije zvao na sastanak nikog od probosanskih snaga, nego baš one retrogradne.

Izostavljanje Bosne i Hercegovine sa stabilnih tračnica, podjednakom zaslugom domaćih i međunarodnih političkih lutaka, dovodi u opasnost njen opstanak u sadašnjem obliku.

Stoga pitamo, evo javno, gospodu iz OHR-a je li vaša “zabrinutost” zapravo pokriće da nam u bližoj budućnosti saopćite da OHR odlazi iz Sarajeva?

Diplomatskim krugovima donedavno se šaputalo, a odnedavno sve glasnije odzvanja priča da će OHR uskoro da spakuje kofere i preseli se u jedan od evropskih gradova. Spominju se Strazbur i Beč. Ali to je najmanje bitno.

Ono što prilično frustrira je količina laži i manipulacije proizvedena u sarajevskoj “Bijeloj kući”.

Nevjerovatno, ali djeluje da su OHR, Valentin Inzko i Milorad Dodik odigrali maestralnu partiju političkog pokera i sve redom prevarili. Da ih ne bismo prkužili konstantno su bili posvađani, a sada navodno strahuju jedni od drugih.

Razumio bih da OHR strahuje od onih koje je nekada smjenjivao, ali od Dodika kojem su išli niz dlaku? Smiješno, da ne kažem šta teže!

S obzirom na to da već 11 godina nisu uradili ništa konkretno i da su glavnu palicu prepustili Evropskoj uniji, možda je i bolje da odlaze. Ono što bi moglo biti problem jeste djelovanje upravo te EU.

Zato bi one probosanske struje, koje su se do sada uglavnom oslanjale na OHR, trebale razmsliti o okrupnjavanju međunarodnog faktora za izlazak BiH iz dejtonskog oblika i integrisanje u normalnu državu prenosi NAP.