Saborci uz Svetlanu i u Njemačkoj: Htjeli su naplatiti porez na šehide
Ukrajinka Svetlana Fartushnyak, koja se na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu priključila Armiji RBiH i herojski branila našu domovinu, kao što je Oslobođenje već pisalo, trenutno se nalazi u njemačkom gradu Weigenheimu. Nakon što je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu, Svetlani su ruku spasa pružili njen saborac i prijatelj iz Kalesije Husejn Hatić i njegova supruga Elvisa, u čijem domu se skrasila zajedno sa kćerkom Vitalinom i dvoje unučadi.
MALI FUDBALER
Svetlanin zet ostao je u Ukrajini da brani svoju zemlju. Ovog puta razgovarala sam sa Husejnom Hatićem, koji nije krio sreću što je sa svojom porodicom uspio da pomogne Svetlani da se spasi iz pakla rata.
Svetlani smo pomogli, jer smo se osjetili dužni, budući da je dva puta ostavila svoju krv na bosanskoj zemlji
– Odlučili smo da joj pomognemo, jer se osjećamo dužni, posebno ja, budući da je Svetlana dva puta ostavila svoju krv na bosanskoj zemlji. Ona je bila bosanski borac i heroina, na ovaj potez smo se odlučili iz poštovanja prema njoj. Nadam se da će konačno i država prepoznati to što je ona uradila za Bosnu i Hercegovinu. Ona se nalazi u našem domu sa kćerkom i dvoje unučadi. Starijeg unuka zovem Vanja, a pravo ime mu je Ivan. Ja ga zovem Ševčenko. Upisao sam ga ovdje i trenira fudbal. Redovno po njega dolazi trener i vozi ga na trening, a mali Saša je naše srce. Njega zovem Kličko i sa mnom je naučio da priča bosanski jezik, govori Hatić.
Kaže nam da Svetlanu poznaje skoro trideset godina, da je zove svojom sestrom kao i ostali njihovi saborci Mirsad Zenga Subašić, Mido Robi Mujkić, Juso Križevac, Rahman Alić…
Riješili smo njihov status. Dobili su potrebne brojeve, uključujući i onaj za zdravstveno, a biće još i bolje
– Ona je naša sestra s kojom smo se redovno čuli dok je u Ukrajini bio mir i pomagali joj. Činili smo sve da joj bude dobro. A šta je za to vrijeme država učinila za Svetlanu? Mogu slobodno reći da je učinila minus nulu. Ispričaću vam jedan događaj od prije pet godina, koji ne mogu da zaboravim. Bio sam na sijelu, na kojem je bio jedan načelnik Općine Kalesija. Kazao sam mu da želim da napravim šehidima česmu na autobuskoj stanici, kako bi ljudi koji nisu u mogućnosti da posjete mezarja šehida na tom mjestu, dok čekaju autobus, mogli da prouče Fatihu. On mi je tada rekao da, ako to želim da uradim, moram platiti porez državi. Zar je dotle došlo da se za šehide plaća porez? Eto, to vam je odgovor koliko su se zauzeli za Svetlanu, našu heroinu. Ali, dok je nas živih, njenih prijatelja i saboraca, i Svetlana je živa. Ona je spasila živote mnogim našim borcima i to se ne zaboravlja. Zato sam se osjećao dužnim da joj pomognem, ako se već država ne osjeća dužnom, ogorčen je Hatić.
RATNE TRAUME
Ističe da Svetlani teško pada sve ono što se trenutno dešava u Ukrajini, jer joj je ovo, kako kaže, drugi rat u trideset godina.
– Nije joj lako. Ja i moja supruga smo joj i psihijatri i psiholozi. Zahvaljujući našim komšijama i kolegama vatrogascima, dajemo joj svu podršku. Za Svetlanu, njenu kćerku i unučad smo ovdje riješili njihov status. Dobili su potrebne brojeve, između ostalog i za zdravstveno, a sljedećih dana će biti još bolje. Uspostavljamo kontakt sa Svetlaninim zetom, kojeg se trudimo da razveselimo, jer mu bude teško kada vidi djecu. Pokušavamo maksimalno da joj olakšamo. Potpuno je razumijem, jer sam na svojoj koži osjetio posljedice ratnih trauma, zbog kojih sam zanijemio 1996. godine. Ali, Svetlana se dobro drži, poručuje na kraju Hatić, kojeg su ovih dana posjetili saborci iz drugih dijelova Evrope, kako bi sa njom evocirali uspomene i sada kada joj je najpotrebnije dali još jaču podršku.
