Dodik je toliko postao bahat da bi svaki korak nazad bio poraz, a on to sebi neće dopustiti

Željko Komšić, član Predsjedništva BiH, u razgovoru za Oslobođenje i O kanal govori o sankcijama i bonskim ovlastima, igrama u Vijeću ministara i susjedima
Visoki predstavnik Christian Schmidt je, koristeći bonske ovlasti, donio nalog o ‘’obustavi primjene Zakona o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcioniranje javne vlasti Republike Srpske’’, te izmjene Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine. Koliko je ovo važna odluka?

– Važna je, jer OHR, odnosno Christian Schmidt pokazuju da su živi, da pozicija visokog predstavnika nije tu samo forme radi, kao što je bila duži niz godina, uz iznimku onih, sad već čuvenih, Inzkovih izmjena Krivičnog zakona BiH koje se tiču negiranja genocida. Za mene je to logično, ali podsjetiću da je Schmidt trebao i ostale zakone, koje je Narodna skupština Republike Srpske usvojila i objavila, a tiču se nekih drugih oblasti, također poništiti.
Mnogi poznavaoci prilika u BiH bili su skeptični da će bonske ovlasti ponovo biti upotrijebljene. Jeste li Vi očekivali da visoki predstavnik posegne za ovim mehanizmom?

– Očekivao sam da će to uraditi, jer bi inače bio besmislen njegov boravak u Sarajevu, cijela institucija OHR-a, na kraju krajeva, OHR i visoki predstavnik dio su Dejtonskog sporazuma.
Odluka je jedna

Šta bi značilo da on ne radi posao za koji je ovlašten po Dejtonskom mirovnom sporazumu? Bio bi bespotreban i onda bi se postavilo pitanje šta to znači za cijeli Dejtonski sporazum. Ovo je bio logičan potez, ali je očigledno došlo do, da to tako nazovemo, odobrenja nekih članica PIC-a, kada je riječ o političkoj podršci visokom predstavniku da takvo nešto uradi. Ali, ponavljam, visoki predstavnik je morao još toga uraditi, poništiti zakone ranije usvojene u NSRS-u, koji su neustavni i nisu u nadležnosti NSRS-a, a direktno krše Ustav i zakone koji proizlaze iz tog ustava.
image

Željko Komšić: Nema pristajanja na ucjene / Didier Torche
Smatrate li da će to uraditi?

– Koliko ja vidim, ovo je jedna vrsta upozorenja Schmidta, odnosno OHR-a, vlastima u Republici Srpskoj, a vidjećemo kako će se stvari dalje razvijati.
Christian Schmidt je u Beogradu sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Koliko taj susret može iskristalizovati situaciju nastalu u BiH?

– Mislim da je Schmidt otišao u Beograd na sastanak s Vučićem da bi na neki način zatražio njegovu podršku za poteze o kojima govorimo, odnosno da Vučić pokuša urazumiti Dodika, ako je to ikako moguće. Ja baš nisam siguran da će se to desiti, vidjećemo kako će se Vučić postavljati ubuduće i prema pitanju suvereniteta Bosne i Hercegovine, odnosno koji je put izabrala nova vlast u Republici Srbiji, a koju će on napraviti. Riječ je o tome da li se okreću Evropskoj uniji, odnosno Zapadu ili će pokušati i dalje plivati između Zapada i Rusije. Mnogo više ćemo znati onog trenutka kada Vučić saopšti ime mandatara i sastav Vlade Srbije, znaćemo koju je stranu odabrao i da li je odabrao.

Da vi samo znate koliko licemjerja ima u razgovorima sa predstavnicima međunarodne zajednice, jer njih baš briga, pošto su tu samo da bi upisali jednu kvakicu u svom CV-u
Iako su brojni mediji i političari potez okarakterisali kao poništavanje zakona koji je Republika Srpska donijela, ipak se radi o njegovoj obustavi do konačne odluke Ustavnog suda BiH. Schmidt je, čini se, samo popunio pravni vakuum dok odluku ne donese vrhovni domaći tumač Ustava?

– Jeste on popunio vakuum, u pravu ste, ali šta god on da uradi, odluka Ustavnog suda BiH može biti samo jedna. Ustavni sud BiH se već jednom odredio o državnoj imovini i upravo je ta odluka i dovela do aktivnosti u Narodnoj skupštini RS-a, tako da sve zajedno izgleda kao vraćanje priče. Ali, odluka Ustavnog suda BiH će biti ista kao i prethodna, nasloniće se na nju, jer ne može sud o istoj stvari drugačije odlučiti. To će u nekom trenutku tražiti nove aktivnosti visokog predstavnika.
Visoki predstavnik je izmjenama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH državu potvrdio kao titulara, ali i zabranio raspolaganje do donošenja državnog zakona ili drugačije odluke OHR-a? Koliko u sjeni ostaje činjenica da ni država ne može raspolagati imovinom kojoj je titular, odnosno bojazan od zloupotreba kojih je i proteklih godina bilo i u Federaciji i u Republici Srpskoj?

– Ruku na srce, to imate i u Federaciji BiH. Da se ne lažemo. Rade otprilike isto ono što je Republika Srpska pokušala uraditi. Smatram, ako je nekog reda u postupanju OHR-a, da oni pokušavaju zaokružiti priču o državnoj imovini onako kako jedino i može, da cijelu stvar reguliše Parlamentarna skupština BiH svojim zakonima. Mislim da je Schmidtu to krajnji cilj i da zbog toga vuče ove poteze. Možda oni koji nisu pravnici ne mogu da razaznaju termine koji se koriste, ali ovo je samo privremena situacija dok tijelo koje je nadležno – Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine – ne donese zakon koji bi regulisao tu materiju.
Već godinama nema pomaka u razgovorima o državnom zakonu koji bi tretirao državnu imovinu. Vjerujete li da će nakon Schmidtovog poteza, ali i odluka Ustavnog suda proces biti pokrenut s mrtve tačke, makar nakon izbora?

– Nisam ja baš previše optimista kada je riječ o potezima koje povlače međunarodna zajednica i njihovi predstavnici ovdje. Oni obično idu linijom konformizma i oportunizma. Ali, ovdje je riječ o pravnim stvarima, materiji koja je regulisana u svakoj uređenoj državi, pa tako mora biti regulisana i kod nas. Mada, da postoji imalo pravne države, to ne bi bilo ni neophodno, jer kategorije te imovine se znaju, tu nema ništa novo. Očigledno vlast RS-a želi isposlovati otimačinu te imovine, šta god oni navodili kao razlog, a to se ne smije dozvoliti jer je titular država, s tim da se pravo raspolaganja može dati bilo kojem nivou vlasti. Ne postoji volja među političkim predstavnicima RS-a da se ta materija riješi na način koji bi bio normalan, već žele da se sve lomi preko koljena i da se dobar dio te imovine, koji se nalazi u Republici Srpskoj, uknjiži na RS, čime bi RS, kako to naš narod kaže, dobio svoj grunt, vlasništvo nad tom imovinom, što bi im sutra poslužilo kao osnova za secesiju.

Hoće li RS ispoštovati ovu odluku, jer je Schmidt upozorio ljude bliske Dodiku da paze šta rade?

– Mislim da neće. Dodik je toliko zabrazdio u realizaciji te svoje politike, toliko je postao bahat, da bi svaki korak nazad bio poraz. A on to sebi neće dopustiti. E sad, ostaje da se vidi kako će dalje reagovati međunarodna zajednica na takvo ponašanje koje će sigurno uslijediti.
Upotreba bonskih ovlasti dolazi dan nakon britanskih sankcija članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku i predsjednici RS-a Željki Cvijanović. Vraćaju li politika, potezi i retorika SNSD-a i Milorada Dodika našu zemlju u fokus međunarodne zajednice?

– Ne samo da nas vraćaju u fokus, već i dalje komplikuju situaciju u zemlji, što je veći problem. Što se tiče sankcija Velike Britanije, vidim da su Dodika pogodile mnogo više nego one SAD-a, što je i logično, jer su sankcije Sjedinjenih Američkih Država na nivou moralne kategorije. Pošto govorimo o ljudima kojima moral ništa ne znači, takva vrsta sankcija njih ne dodiruje. Ali, kako idete ka Evropi, nakon Britanije, sankcije SR Njemačke, Austrije, Italije, tamo gdje postoje ekonomski interesi Milorada Dodika i ljudi oko njega, tamo gdje im je kapital, već bi bile pravi udar na tu cijelu bulumentu u Banjoj Luci, koja sve čini da ovom narodu zagorča život, prije svega u RS-u, a i svima nama u BiH. Zapravo truju cijeli region svojim postupcima, planovima, retorikom koja je primitivna, bahata, šovinistička i uvredljiva.
EU, sve su prilike, neće postići konsenzus o sankcioniranju Milorada Dodika. Možete li naslutiti iz diplomatskih razgovora kako bi mogle reagovati pojedinačne zemlje?

– Mislim da je Njemačka blizu toga. Austrija će je vjerovatno slijediti, iako vlada te zemlje pod aktuelnim premijerom pokazuje određene simpatije prema gospodinu Dodiku, a za Italiju još nemamo nikakvih informacija.
SAD su crnu listu proširile i na Asima Sarajlića, državnog delegata iz SDA, te bivšu glavnu državnu tužiteljicu Gordanu Tadić. Kakva je poruka Bidenove administracije?

– To je s razlogom urađeno, jer SAD to nisu uradile bez procjene podataka. Kako se govorka u tim, kako ih nazivate međunarodnim krugovima, ima još ljudi koji bi se mogli naći na udaru američkih sankcija. U ovom slučaju američke sankcije malo više pogađaju nego što su pogodile Dodika, jer je on okrenut Rusiji i liderima zemalja Evropske unije koji su skloni Rusiji poput Orbana. Ljude iz ovog dijela Bosne i Hercegovine američke sankcije daleko više pogađaju, jer mi sebe vidimo u priči Evropske unije, NATO-saveza i onda sankcije koje dođu iz tog dijela svijeta daleko više utiču na političke odnose u FBiH, nego je to slučaj sa RS-om. Milorad Dodik može reći: Baš me briga za američke sankcije. Može on reći i da ga nije briga za britanske sankcije, iako to nije tako, ali u Federaciji BiH to ima daleko veći efekat.
Naša stranka i Narod i pravda su zatražili da zbog sankcija Sarajliću DF izađe iz koalicije sa SDA. Iz odgovora DF-a očito je da tom zahtjevu neće biti udovoljeno.

– To je jedan jako pametan prijedlog, da povučemo Sifeta Podžića sa mjesta ministra odbrane BiH i prepustimo Ministarstvo HDZ-u BiH. U ovakvoj situaciji to je “žestoko pametno”, prepustiti taj resor HDZ-u i SNSD-u, dakle ne dolazi u obzir, ma šta ko govorio o toj temi.
Aktuelna tema svakako je i državni budžet, odnosno osiguravanje novca kroz budžet za održavanje izbora. Očekujete li da Vijeće ministara, a onda i Predsjedništvo, te Parlament sve završe na vrijeme, da bi CIK mogao raspisati i provesti izbore?

– Neće sve na vrijeme biti završeno, ali postoji rok i nakon raspisivanja izbora, 15-ak dana. Mislim da će iz Vijeća ministara BiH, kao neka vrsta igre, čekati zadnji trenutak da se budžet uputi Predsjedništvu BiH, ne bi li se i tu uzelo vrijeme, da se sastanemo i odlučimo o budžetu, pa dok se on proslijedi u Parlamentarnu skupštinu, koja takođe mora sazvati sjednicu… Mislim da će iz Vijeća ministara BiH biti ta vrsta igre, sve s ciljem kako se procedura ne bi mogla okončati do onih rokova koje je propisao zakon. Vidjećemo kako će se stvari tu razvijati, ali izbori ne smiju doći u pitanje, ne zato što se to nekome sviđa ili ne sviđa, ne zato što je nekome rejting bolji ili gori. Redovni izbori su mjerilo demokratije u jednoj državi, država ih mora provesti i na kraju mi imamo zakonsku obavezu da se to desi tad i tad, sa mogućnošću da se iz određenih razloga održavanje prolongira za mjesec. S tim se niko ne smije igrati. Ukoliko dođe do toga da se ugrozi finansiranje održavanja izbora, može intervenisati visoki predstavnik, nametnuti budžet institucija BiH.

”Jako pametan” je prijedlog NiP-a i Naše stranke da povučemo Sifeta Podžića i Ministarstvo odbrane u ovakvoj situaciji prepustimo SNSD-u i HDZ-u BiH
Na tom fonu je upućeno i pismo ambasadora PIC-a prije nekoliko dana.

– Da, da. Tako je.
Mislite li da bi se međunarodna zajednica odlučila na taj potez?

– Mislim, jer neće biti drugog izlaza. Onda će ova igra koju igraju u Vijeću ministara BiH, prije svih Bevanda i Tegeltija, biti potpuno besmislena.
HDZ uslovljava održavanje izbora izmjenama Izbornog zakona. Koliko je uopće više realno očekivati dogovor ako se uzmu u obzir rokovi za izmjene zakonodavstva?

– Nema šanse. Eventualno se o toj temi može pričati nakon izbora. Nije ni čudo što su se pregovori ovako završili, jer je sve od početka bilo pogrešno postavljeno. Postavljeno je na način da se izvrši pritisak na političko Sarajevo, kako bi se popustilo interesima Zagreba, odnosno Čoviću i HNS-u. Od tih pregovora onda ne može biti ništa, jer se nastupa sa pozicije ucjena, nema dogovora. Nažalost, međunarodni posrednici, medijatori, zovite ih kako hoćete, odabrali su tu vrstu logike cijeneći da je u tom trenutku političko Sarajevo najslabije, da je razjedinjeno, da će se u Sarajevu naći oni koji će pristati na to što se traži, u smislu osiguravanja Republici Hrvatskoj zlatne poluge u odlučivanju o svemu u Bosni i Hercegovini, na način kakav već ima Beograd.
Car je go

Ali, to je već jedna šira koncepcija međunarodne zajednice, gdje oni pokušavaju osigurati da se preko Zagreba i Beograda upravlja Bosnom i Hercegovinom, što je po meni suludo i u konačnici može samo dovesti do konflikta većih razmjera. Narod je sve shvatio. Možda ne mogu svi artikulisati ovo o čemu govorimo, ali mi smo Bosanci, nismo bukve. Zašto ne reći nekome da je car go, da je nešto trulo?
Zvaničnici RS-a, kada je invazija Rusije na Ukrajinu u pitanju, insistiraju na neutralnosti BiH. Koliko je civilizacijski prihvatljivo ne stati na stranu žrtve, suverene zemlje, članice UN-a?

– Na takvim stvarima nema neutralnosti. To više nije pitanje politike i političkog interesa, već obraza i morala. Ako se u 21. stoljeću pristaje na logiku po kojoj djeluje Putin, onda je đavo odnio ovaj svijet. Neko međunarodno pravo, koliko god bilo slabo, mora da postoji. Jer ako će jači nametati svoja pravila i norme, đavo će nas odnijeti. Iako se Njemačkoj može mnogo toga zamjeriti u ovoj priči, ona je odlučila stati na stranu Ukrajine, pa onda znate i vi, koji nemate takve interese, da ne morate biti goli pragmatik. Na kraju, mi znamo kako je to, s tim da su nas zatvorili nekoliko godina kao u rezervat. A Ukrajinu su naoružali i ona pokazuje da je u stanju oduprijeti se.