Koja je cijena odcjepljenja Republike Srpske
Milorad Dodik već godinama govori o odcjepljenju od Bosne i Hercegovine, a to se čini i jasnim ciljem sadašnje vlade u Banja Luci.
Prilikom novog izbora za predsjednika svoje stranke SNSD Milorad Dodik je još jednom najavio kako će “inicirati sporazum o mirnom razlazu Federacije BiH i RS” jer je “srpsko ujedinjenje krajnji cilj SNSD-a”. Ekonomski stručnjaci misle drugačije, a ne vjeruju da bi to bilo i od koristi za stanovnike tog entiteta.
Admir Čavalić, ekonomski analitičar i predsjednik Odbora za ekonomsku i financijsku politiku u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH smatra kako je odcjepljenje RS-a “nemoguć scenarij jer entiteti za to nemaju pravnih mehanizama” i kako bi to neminovno doveo do ponovnog oružanog sukoba i “iznimnim ekonomskim štetama, posebno za entitet RS”.
“Zaustavila bi se ekonomska perspektiva, ne samo RS, već i dijela regije Zapadnog Balkana. Gubi se desetljeće rasta, slično kao i tokom ‘90-tih godina”, misli Čavalić.
“Ovi pokušaji mogu utjecati na daljnju ekonomsku izolaciju RS-a, što i sad stvara probleme, posebno u pitanju razvoja temeljne infrastrukture.” On podsjeća kako je BiH ionako manje razvijena europska zemlja koja ne može napredovati bez inozemne podrške kroz projekte, kredite itd., piše Deutsche Welle.
S druge strane, i za stanovnike Republike Srpske bi bio problem već i novac kojeg sad imaju u džepu: “Pokušaj narušavanja nacionalne valute značilo bi potencijalno siromaštvo od 50% i više posto za običnog građanina u RS. Ko je relativno bio bogat ili pripadao srednjoj klasi, a bez pokrića u inozemnim valutama, preko noći mogao bi završiti na prosjačkom štapu”, procjenjuje ovaj ekonomist. Već i zbog toga odcjepljenje RS smatra kao „nemoguć scenarij”.
“Ono što je moguće je pokušaj postizanja regionalne autokracije s većim ovlastima. I tada bi najveću cijenu platili građani i privrednici RS-a jer ostaju izvan EU/globalnih ekonomskih tokova”, smatra. A podsjeća i na realnost u ovoj Dodikovoj tvorevini: “Najveći izazov je dužnička kriza. To je ocijenio i MMF. Entitetski budžet treba skoro milijardu KM do kraja godine, što će se pokušati osigurati rastom domaćeg i inozemnog duga. Sljedeća godina je također izazovna. Još uvijek postoji potencijal zaduživanja, ali je cijena veća i sve teže će doći do priznatih kreditora uslijed blagog političkog pritiska izvana”, ocjenjuje Čavalić. Ipak zaključuje kako RS neće bankrotirati, ali da će sve teže ispunjavati preuzete obaveze, a upitnim smatra unaprjeđenje javnih usluga – zdravstva, obrazovanja, socijalne zaštite itd.
Ekonomist Igor Gavran također smatra kako je RS već u nezavidnoj situaciji jer se i pri rekordnom novčanom prilivu sve češće zadužuje po nepovoljnijim uvjetima, a vraćanje dugova postaje sve teže.
On povlači upoređenje i s Brexitom gdje je čak i neusporedivo snažnijea britanska ekonomija pretrpjela goleme gubitke odlaskom iz europskog tržišta: “Očekivati da minijaturni entitet, mikroskopskog ekonomskog potencijala, ionako slabe ekonomije kao što je BiH, može brzo i uspješno neovisno funkcionirati je potpuna iluzija u koju vjerojatno ne vjeruju ni oni koji ju deklarativno zagovaraju”, pojašnjava on.
Osvrće se i na suspenziju projekata finansiranih od Njemačke, ali i drugih država kao i svojevrsno stavljanje RS na ‘crnu listu’, što je umanjilo atraktivnost za strana ulaganja i povećalo percepciju rizika za potencijalne ulagače.
Ekonomskim poteškoćama RS-a tu nije kraj jer je, kako navodi, već izgubila stotine miliona eura grantova i povoljnih kredita, a dugoročno puno više, od potencijalnih ulaganja koja se neće realizirati i dugoročnih, pozitivnih učinaka suspendiranih projekata. Smatra kako RS ne bi mogla podnijeti dodatne rashode i da je neovisno funkcioniranje i preuzimanje svih nadležnosti, institucija i zaposlenih s državne razine i uspostava novih – potpuno neizvodivo.
“U tom nemogućem scenariju nema elementarnog ekonomskog potencijala i u rekordnom roku bi završila u bankrotu i raspadu sustava, a iseljavanje stanovništva koje je odavno masovno, poprimilo bi razmjere egzodusa”, zaključuje Gavran. U retorici koja se čuje u Banja Luci se može vjerovati kako bi onda Beograd trebao uskočiti kao potpora posrnuloj ekonomiji u RS – ali je veliko pitanje bi li to mogao i uopće htio. Utoliko i Gavran tu ishod prije procjenjuje kako je jedini realni ishod slom RS.
Ekonomist i urednik stručnih portala Siniša Vukelić procjenjuje slično. Podsjeća kako se oko 70 posto budžeta RS puni od neizravnih poreza, napominje da bi entitet ostao bez prihoda od PDV-a, carina, povjerenja kompanija u eventualno novi sistem itd.
“Tu je i pitanje investiranja, nedostatka roba. Građani bi se suočili s ogromnom inflacijom i nestašicom, robe i usluge bi na tržištu višestruko poskupjele”, govori Vukelić o problemima koji bi nastali. Za njega je važno pitanje i stav Srbije.
“Ako bi se Srbija pridružila blokadi”, komentira, “RS bi bila zatvorena što bi rezultiralo nedostatkom roba, a to bi potaknulo sivu ekonomiju i kriminal”.
“Već za sedam dana nestalo bi robe na tržištu, upitna bi bila isplata penzija, budžetskih korisnika, javnih ppreduzeća i to bi bio kolaps ekonomije. Pitanje je i što s Brčko Distriktom koji bi RS ‘podijelio’ na dva dijela, što bi značilo da ste faktički zatvoreni u getu”, prognozira sugovornik DW-a.
Ovaj niz se nastavlja: Elektroprivreda RS ne bi mogla izvoziti električnu energiju, a RS i kompanije sirovine, što bi rezultiralo zatvaranjem preduzeća, povećanjem nezaposlenosti, za otpuštene iz državnih institucija trebale bi desetine miliona za naknade, banke ne bi mogle kreditirali perivredu, vladu i stanovništvo zbog blokade međunarodnog platnog prometa itd.
“Političari takvu retoriku ističu jer ništa drugo ne znaju raditi, a ekonomija je potpuno drugo. Ovaj scenarij bi se jako loše odrazio po građane RS”, zaključuje Vukelić.