Ako BHANSA “padne”? Ne pada samo institucija, već i autoritet države
Zračni prostor nije samo nebo – to je teritorija države i pitanje njene kontrole
Upravljanje zračnim prostorom nije samo tehnički zadatak – to je i suštinsko pitanje državnog suvereniteta. Iza svakog glasa iz kontrolne kule stoji aparat precizno uvezanih institucija, pravnih okvira i stručnosti koja ne dopušta grešku.
Kada se govori o kontroli letenja, zapravo se govori o jednom od najosjetljivijih sistema upravljanja državnim resursima – onim koji se odvijaju na nebu.
U Bosni i Hercegovini, za ovo je zadužena BHANSA – Agencija za pružanje usluga u zračnoj plovidbi. Njeni kontrolori upravljaju saobraćajem u zraku, vodeći avione od trenutka kada im motori počnu zujati na pisti, pa sve do trenutka kada ugase sisteme na parking poziciji. Svaka faza leta – bilo da se radi o polijetanju, slijetanju ili kruženju u gornjoj atmosferi – pod budnim je okom ovog sistema.
U zrakoplovnoj terminologiji postoje tri ključne jedinice: aerodromska, prilazna i oblasna kontrola. U Bosni i Hercegovini, sve tri su u funkciji – od četiri međunarodna aerodroma pa do oblasnih centara u Sarajevu i Banja Luci koji upravljaju srednjim i višim slojevima zračnog prostora.
No, kada se nad ovom institucijom nadvije prijetnja blokade i finansijske paralize – kao što je to trenutno slučaj zbog spora sa Viaductom – pitanje više nije samo tehničke prirode. BHANSA postaje simbol državnog kapaciteta. Njena funkcionalnost određuje koliko Bosna i Hercegovina zapravo kontroliše svoje nebo.
Prema međunarodnom pravu, svaka država ima ekskluzivni suverenitet nad prostorom iznad svoje teritorije do visine od 66.000 stopa (FL660). Ustav BiH to potvrđuje, jasno navodeći da je kontrola zračnog saobraćaja nadležnost državnih institucija. Dakle, BHANSA nije samo servis za pilote – ona je produžena ruka države koja osigurava da BiH nije samo silueta na karti, nego entitet s realnim mehanizmima kontrole.
S obzirom na strateški značaj kontrole neba, ignorisanje finansijske blokade ove agencije ne bi imalo samo ekonomske posljedice. Posljedice bi mogle pogoditi samu srž državnog suvereniteta. Jer ako država ne može osigurati upravljanje nad vlastitim nebom, postavlja se pitanje – koliko uopće upravlja sobom?
