Alema Dolamić, čija sestra s troje djece već treću godinu čeka deportaciju iz Sirije, ogorčena je na cjelokupan bh. sistem. Podsjetimo, u dva sirijska kampa “Al-Hol” i “Al-Roj” nalazi se još više od 40 žena iz BiH i na desetine djece koja su rođena na sirijskom ratištu.
Loši uslovi
Njih više niko ne spominje, tvrdi Dolamić, kao da ne postoje.
– Samo se neko treba zauzeti i organizovati njihovu deportaciju. Otkako je nastao ovaj virus, nikad niko mi se od nadležnih nije obratio. Nekoliko puta sam slala mail Ministarstvu sigurnosti BiH, ali nisu odgovorili. S vremena na vrijeme mi se jave samo iz sigurnosne službe i to je sve, kaže Dolamić, koja se već godinama bori za povratak sestre, ali i ostalih žena i djece iz ova dva kampa.
Sa sestrom se ponekad čuje putem poruka. Ona i djeca su dobro, mada su uslovi u kampu jako loši. Dolamić nam potvrđuje da je prije nekoliko dana jedna bh. državljanka u kampu preminula i da je iza nje ostalo šestogodišnje dijete.
– Toga sam se sve vrijeme bojala. Ako nastave s ovim razvlačenjem oko deportacije, bojim se da će biti još smrtnih slučajeva. Znate li da su dolje temperature više od 50 stepeni? Zamislite kako im je u tim uslovima, pa još na takvim temperaturama. Vjerujte mi da sam više umorna od svega. Ne vidim razlog zašto ih ne vraćaju. Neka mi niko ne kaže da se ne može. Ovdje neko koči da se to ne desi. Većina te djece je izgubila očeve, a sada gube i majke. Zar je najveći zločin na svijetu taj što su otišli u Siriju? Ako jeste, onda im sudite, zatvorite ih, ali u njihovoj državi. Samo ih dovedite i spasite tu djecu, koja nisu ništa kriva. Oni nisu mogli birati roditelje ni mjesto gdje će se roditi, očajna je Dolamić.
Ističe da je svima poznato kako je njena sestra svojom voljom pobjegla iz ISIL-a još 2017. godine i od tada je u kampu. Bila je na spisku za deportaciju i Dolamićki je bilo obećano da će je vratiti, ali se to do danas nije ostvarilo.
Da je bh. državljanka preminula u jednom od sirijskih kampova, potvrdili su nam i iz Ministarstva sigurnosti BiH.
“Nažalost, tačna je informacija. Iza nje je ostalo maloljetno dijete i brigu o njemu je preuzela druga žena u kampu, dok se ne steknu uslovi za deportaciju naših državljana”, odgovorili su na naš upit.
U dva kampa u Siriji nalazi se nešto više od 40 žena iz BiH i na desetine djece koja su rođena na sirijskim ratištima
No, nisu nam znali precizirati kada bi se mogla očekivati deportacija bh. državljana, jer, kako kažu, to ne zavisi samo od njih već prvenstveno od situacije na terenu, ali i podrške međunarodnih partnera. Iako iz Ministarstva kažu da imaju stalnu komunikaciju sa članovima porodica čiji se srodnici još nalaze u Siriji, predstavnici ovih porodica za Oslobođenje, ipak, tvrde drugačije.
Safet Sinanović, koji već duže vrijeme čeka povratak sina Albina Sinanovića te još tri kćerke i petero unučadi, kaže da im se od nadležnih niko nije javio te da ne mogu dobiti nikakve informacije.
“Sin mi je tamo godinu i po, ne znam ni da li je živ. Obraćao sam se i Crvenom križu, ali niko ne da nikakve informacije. Kćerke mi se nekad jave preko njihovog biroa. Kažu da su dobro i zdravo. Uslovi u kojima žive su nikakvi. Nekad im uspijemo nešto poslati od potrepština. Milion puta sam rekao, šteta je samo što smo muslimani, da smo druga nacija, oni bi već bili vraćeni davno. Pa, za jednog čovjeka su išli i vraćali ga za Češku, Italiju i druge zemlje, a našeg nijednog ne mogu da vrate. Neka ih vrate u njihovu zemlju i ovdje neka im utvrđuju krivicu. Ako su krivi, neka idu u zatvor, samo neka su u BiH, pa da više ne tugujemo”, kaže Sinanović.
Podsjeća na to da su predstavnici porodica u januaru išli u Ministarstvo sigurnosti BiH i da ih je tadašnji ministar primio, ali da nisu dugo razgovarali.Prva grupa od 25 bh. državljana iz Sirije, podsjetimo, vraćena je u BiH 19. decembra. Sedam muškaraca je po dolasku uhapšeno zbog sumnje da su sudjelovali u borbama, dok su žene s djecom prvo upućene u azilantski centar u Delijašu, a nakon što im je pružena medicinska i psihološka pomoć smještene su kod svojih porodica.
U BiH su, podsjetimo, prošle godine vraćene Amina Kečo (supruga Ibra Ćufurovića), zatim Medina Delić, Sadžida Dedić, Aida Kobić, Mela Horić i njena majka Sabrija Horić.
Neke od bh. državljanki koje su i dalje u Siriji su Adela Dolamić s troje i Emira Džinić s petero djece, Muamera Muhamedagić, Ćarima Hodžić, Elzedina Berbić i Zlata Šabić s po četvero djece, Elvira Karalić-Balić, Selma Sultanović, Fata Fuško-Hodžić i Edina Mulalić s po dvoje djece, Enesa Džinić s jednim djetetom te Emina, Sabina i Azemina Sinanović, Meliha Delić, Almedina Mujčinović i njena majka Fatima, Sedžida Buljubašić, Amina Handanagić, Ajša Dunić, Sadika Zahirović i njene kćerke Naila, Merjem, Hadžera i Ajša.
Predrasude
Prof. dr. Jasmin Ahić, redovni profesor i prodekan za nauku Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije UNSA, pojašnjava nam da se žene i djeca, povratnici iz Sirije, redovno obilaze, te da bi svakako programi rehabilitacije i reintegracije, posebno programi te vrste, trebali bi imati sveobuhvati karakter.
– Naglašavam da je zajednicu u kojoj će doći do povratka potrebno pripremiti za povratak porodica i djece kako bi se umanjio rizik ponovne viktimizacije, koja može nastati kao rezultat stigmatizacije unutar zajednice, pogrešnih predodžbi i predrasuda. Prilikom realizacije takvih programa, potrebno je stvoriti osjećaj sigurnosti, dovesti svakodnevni život djeteta u normalan tok, izložiti dijete kulturološkim različitostima, odnosno novinama u tom pravcu i dosljedno podsticati kontakte s osobama izvan porodice, kaže Ahić.
Članice šerijatske policije
Na pitanje da li će se i kada ponovo aktuelizirati deportacija žena i djece, koji se nalaze u Siriji, Ahić odgovara da je “vrlo teško i nezahvalno odgovoriti na ovo pitanje”.
– Ono što neslužbeno znam jeste da su neke od preostalih tridesetak žena bile članice nekih ženskih formacija (prije svega šerijatske policije) te su to i javno objavljivale na nekim društvenim mrežama. Takve osobe će u kriminalističko-obavještajnoj obradi sigurno biti tretirane. Mislim da će se pitanja njihove deportacije aktuelizirati tek onda kada bh. sigurnosne agencije, zajedno s partnerskim međunarodnim agencijama, budu sigurne da taj proces mogu provesti potpuno sigurno i s najmanjim mogućim rizikom po državu BiH, naglašava Ahić.
Profesor tvrdi da je moguće utvrditi koja je od ovih žena učestvovala u borbama ili nekim drugim aktivnostima, ali da je problem to u potpunosti i dokazati.
– To su vrlo kompleksna pitanja, ne treba izgubiti iz vida kako postoji mogućnost da će neke od žena povratnica morati krivično odgovarati, dok će ostale biti tretirane izvan krivičnopravnog sistema, što će zahtijevati pristup prilagođen svakom konkretnom slučaju, dodao je.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
