Analiza: Tri poruke Efendićeve kandidature
Malo koja kandidatura je izazvala toliku pažnju kao ova Semira Efendića ispred Stranke za Bosnu i Hercegovinu za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda Bošnjaka.
Diglo se i „lijevo“ i „desno“ da ospori, napadne i kritikuje. Istina bez zvaničnih stavova stranaka, ali preko njihovih „fejsbuk glasnogovornika“, „no name“ profila i stranica, onako ostrašćeno, sa puno emocija, a premalo logike.
Tri su važne poruke koje se iz Efendićeve kandidature daju iščitati, ne toliko između redova, koliko zbog galame koja stvara ogromni šum u komunikaciji.
Najprije, sva ova buka koju prave i lijevi i desni ali na način da se kriju iza društvenih mreža, jasan je znak da je ova kandidatura prevažna postojećim elitama. Nisu računali da će Efendić povući ovako hrabar potez koji im se nikako ne uklapa u računice. Mada te njihove računice smo imali priliku već vidjeti i jasno je da one ničeg novog, dobrog, a kamo li boljeg mogu više donijeti nakon toliko vremena.
Druga važna poruka i Efendiću i građanima je da i lijeve i desne političke elite nemaju hrabrosti odgovoriti na njegovu kandidaturu javno i zvanično, već da to čine putem svoji ratnika, nećemo kazati botova, jer ne radi se tu samo o njima. Čega se plaše znaju samo oni, ali jasno je da će i jedni i drugi osvojiti na kraju znatno manje glasova. Vjerovatno taman onoliko koliko će biti dovoljno da u konačnici Bosna i Hercegovina krene putem istinskih promjena, a Bošnjaci konačno dobiju politiku i političke snage koje će znati zaštiti njihove interese. Vjerovatno će sam Efendić o ovoj temi najviše govoriti u vremenu koje je pred nama.
I treća, možda i najvažnija poruka je, sve se ovo već jednom desilo i to ne tako davno, prije nešto više od godinu dana, kada su SDA i DF podržale kandidaturu Semira Efendića ispred Stranke za BiH, za njegov četvrti uzastopni mandata načelnika najmnogoljudnije općine u Bosni i Hercegovini. Svi oni su tada pobijedili famoznu „Trojku“, Semir Efendić je izabran za načelnika, a većina u Općinskom vijeću koju čine ove tri stranke, suvereno vlada Općinom Novi Grad Sarajevo. „Trojke“, za koju sve više govore da nas je u crno zavila, ni na mapi. Ne postoji, nema je. Propala.
Nije li ovo recept za uspjeh, spas i razvoj države Bosne i Hercegovine!?
Semir Efendić je pun političke snage, u najboljim godinama. Dokazao je, istina na lokalnom nivou ali u vrlo složenim prilikama, da su promjene itekako moguće. Kada je kretao u političku borbu sada već davne 2012. godine niko mu nije davao velike šanse. Te godine zajedno sa svojim timom uspio je napraviti nevjerovatnu pobjedu protiv SDP-a i to u po njihovog bastiona u kojem su vladali 12 godina na čelu sa Damirom Hadžićem.
Od tada, Efendić niže samo pobjede. Ali one stvarne, konkretne, opipljive, u vidu projekata koji su preporodili ovu sarajevsku općinu koja je do njegovog dolaska slovila za „reketašku“ i zapuštenu. Danas je Novi Grad jedna od najuređenijih lokalnih zajednica u kojoj živi i radi veliki broj građana, sa pozitivnim prirodnim priraštajem i velikim prihodima.
Ako mu je pošlo za rukom napraviti čudo u po Sarajeva u kojem se čuda rijetko dešavaju, ima smisla očekivati da to napravi u cijeloj državi.
