Šta misle zdravstveni radnici u Sarajevu, da li je sistem zdravstvene zaštite zakazao nakon početka epidemije koronavirusa? Sa kakvim problemima se susreću pacijenti oboljeli od korone? Da li je sistem organizacije i zaštite ljekara u Hitnoj pomoći kantona Sarajevo dobar, razgovarali smo sa jednim od uposlenika ove zdravstvene ustanove koji je želio ostati anoniman, samo zbog toga što bi zbog svojih izjava mogao imati problema na poslu.
Piše: D. Pavlović
Još davne 1996. zdravstvo je bolje funkcionisalo nego sad, smatra naš sagovornik. I bez i sa uputnicom ljudi su se vozili na KUM bolnice Koševo i zbrinjavali.
On tvrdi da je nivo zdravstva ostao na nivou socijalističkog sistema od prije rata i gotovo da se nije reorganizovao.
“Što se tiče domova zdravlja, porodična medicina ne funkcioniše. U Hitnoj pomoći u vrijeme epidemije koronavirusa smanjen je broj pacijenata i primaju se samo urgentna stanja. Ove ostale ne smiješ zbog korone. U prosjeku, posao u Hitnoj je smanjen duplo. Sad papirologija ubi ljude. Ljudi umiru zbog papirologije. Niko im se ne javlja na telefon, tako da pacijenti danima zovu ljekara. Sistem je zakazao. Ne znam da li fali osoblja, treba li nekog zaposliti da se javlja na telefon… Nemoguće je da se nema ko javiti na telefon… Sad ako imate problem s koronom u Sarajevu, možete se javiti na aplikaciju putem mobitela, ali pitanje je koliko ih uopšte zna za to i kako je može koristiti”, priča naš sagovornik.
Kad pacijent shvati da se zarazio koronom, treba da se javi u kovid ambulantu. Međutim, kako onaj koji ima simprome da dođe do doma zdravlja, a sam ne može voziti jer ga je, recimo, iscrpila temperatura ili nema auto?
“Pun grad je takvih. Domovi zdravlja i Hitna pomoć ne prevoze takve pacijente do kovid ambulante. Ko ima petlju da ga doveze kolima do kovid ambulante? Tako da je neminovno da se mora zaraziti muž, žena, prijatelj, brat oboljelog. Ili da zaraženi uđe u gradski prevoz i zarazi pola tramvaja, da uđe u taksi i ušuti se. Drugog načina nema”, priča on.
Kad napokon, nekako dođu, u Kovid ambulanti pacijenta testiraju, procijene kakvi su simptomi. Ako mu je nalaz testa pozitivan, radi se rentgen. Ljekar procjenjuje koji antibiotik mu se treba uključiti.
“Nažalost, ljekari to procjenjuju po nekom papiru, a ne gledaju da li čovjek ima 120 ili 70 kg. Nije isto dati antibiotik nekome ko ima 120 ili 70 kg upravo zbog gramaže u doziranju. Međutim i to se radi po šablonu. Obično se propisuje Sumamed, i Doksiciklin. Onda ljekari tog pacijenta upute kući gdje čeka, dva, tri dana. Za to vrijeme pacijent ne smije da izlazi iz kuće. Pamtim slučaj jednog policajca Enesa Kape iz Novog Sarajeva koji je morao angažovati kolege, da dobije ljekarsku pomoć. Dobio je koronu i ležao kući. Pošto nije dobio medicinsku pomoć, angažovao patrolu iz PU Novo Sarajevo da dođu u Dom zdravlja, da bi mu oni pomogli. To se dešava jer je otkazao sistem. Ne može biti pet šefova. Zna se ko se treba da javlja na telefon, ko izlazi na teren. Sad to ne funkcioniše. Svi su se zatvorili. Ima toliko osoblja, što se ne prebaci neko iz ekonomsko-finansijske službe da se javlja na telefone? Što se ne pozovu penzioneri, ili volonteri da se javljaju na telefon ili da zovu pacijente i prate njihovo stanje? Ma 90 posto građana koji su oboljeli imaju ovakva iskustva. Bez privatnih veza čovjek je osuđen da umre kući ako ne izdrži. Kad po pacijenta dođe Hitna, on je u tako lošem stanju da neće preživjeti”, tvrdi naš sagovornik.
On dodaje da ljudi sve manje idu ljekarima “nešto zbog straha da se ne razbole, a nešto zbog toga što su izgubili povjerenje u ljekare”, smatra on.
-Većinom na Kliničkom centru oko pacijenata su medicinske sestre, pa čak i servirke. Doktori se vrlo rijetko pojavljuju. Provire ponekad iza vrata i to je to. Vjerovatno zbog straha – kaže naš sagovornik.
On dodaje da se više niko i ne sjeća druge žrtve koronavirusa u Sarajevu. To je bio uposlenik Sanitacije. On je stradao zbog toga što mu se kasno pružila pomoć. Putem telefona liječila ga je dr. Zehra Dizdarević. Taj pacijent nije mogao doći do zdravstvene ustanove. Njega niko više ne spominje, kao da nije postojao. Ovakvih primjera ima koliko hoćeš. Pacijenti su, generalno gledajući prepušteni sami sebi. Ponekad mislim da ljudi džaba uplaćuju zdravstveno osiguranje, kad se sad liječe u privatnim klinikama. Ali, tamo idu oni koji imaju pare jer ne mogu da dočekaju pomoć u domovima zdravlja. Zaraženi pod temperaturom satima čekaju pred domovima zdravlja. A temperatura raste… Prethodno su ko zna koliko dugo zvali porodičnog ljekara dok ga nisu dobili”, priča naš sagovornik, dodajući:
“Onda ljekari za obaranje temperature prepišu paracetamol, koji će je teško oboriti bez simptomatske terapije: voltarena, analgina… Činjenica je i da ljudi umiru po kućama jer se zapuste. Tako je umro i jedan policajac u Ilijašu, koji je kasno došao kod ljekara, a vjerovatno i onaj arhitekta…”, dodaje on.
Upravo zbog toga što su prepušteni sami sebi, naš sagovornik preporučuje da građani za prvu pomoć nabave voltaren čepiće za skidanje temperature i što više da se jačaju imunitet.
Iskustva pacijenata nakon izolatorija u Podhrastovima su različita. Neko kaže da je bilo dobro, neko da je bilo loše.
“No, činjenica je da skoro niko nije peživio ko je bio priključen na respirator. Da li je to pitanje operatora, ne znam. Ima ljudi koji znaju s njima raditi ali ih je nedovoljno. Tu mora biti tim, anesteziolog, tehničar, doktor. Da li je to nefunkcionalna metoda, ni to ne znam, ko o tome uopšte smije pričati”, kaže ovaj medicijski radnik.
Govoreći o smrtnim slučajevima od korone naš sagovornik smatra da se među umrlim od korone vode i oni koji su umrli zbog komplikacija od ranije stečenih bolesti.
“Tu su srčani bolesnici, dijabetičari, plućni bolesnici. Korona je samo napravila komplikaciju. Da nije bilo korone možda bi i preživjeli. Da su se ranije liječili,da je sistem bio efikasan, vjerovatno bi imali šansu da prežive.
Među umrlim u Hitnoj pomoći su Džebrail Šišić i profesor Enes Slatina. Podsjetimo, nedavno je u intervjuu, za CH, govorio Adem Zalihić, direktor Hitne pomoći KS i rekao “da nije dokazano da se Šišić zarazio na radnom mjestu”. S druge strane, naš sagovornik tvrdi drugačije:
Adem Zalihić za CH: Ni “Gestapo” nije našao nezakonitosti u radu Hitne pomoći
“Šišić se zarazio na intervenciji. S njim je bila Maja M. i Edina Z. Bili su na Ilidži u jednoj posjeti. Nosili su u KCUS kovid pacijenticu koja je imala karcinom. Maja je bila pozitivna nakon toga, imala je simptome ali je preživjela. Šišić je od ranije imao srčanih problema, borio se ali nije preživio. On se zarazio na radnom mjestu. Enes Slatina radio je na punltu Hitne pomoći na Aerodromu. On i medicinska sestra Azra K. su se zarazili jer im je prenijela virus kafe kuharica koja je bila pozitivna. Slatina je bio na liječenju na Podhrastovima. Čak se malo i oporavio. Onda je nastupilo pogoršanje i umro je 25. 11. Prethodno je zarazio punca i majku koja je sad na respiratoru. Pitanje je ko je od ljekara Hitne sljedeći. Hitna pomoć je jedina zdravstvena ustanova te vrste u BiH u kojoj je bilo dvoje mrtvih. Činjenica je da ljudi stradaju. Kako, to treba ispitati. Da li ne valja sistem rada ili nema opreme ne znam, ali negdje postoji problem. Mislim da se menadžment te ustanove malo bahato ponašao od početka, od odlaska u Sandžak. Kad se ekipa vratila nije otišla u izolaciju nego nastavila raditi. Teško je dokazati, ali činjenica je da se majka jednog ljekara nakon toga zarazila i umrla.
Govoreći o sredstvima zaštite naš sagovornik ističe da u Turskoj ljekari ne nose skafandere nego samo maske na licu.
“Prvo, tako plaše pacijente, ali i sami sebe. A evo vidimo da ljudi i pored svega umiru. Tvrdim da je samo jedna grupa ljudi u Hitnoj pomoći testirana. To je oko 30-40 ljudi. Na primjer, ja se nikad nisam testirao, kao ni 150 ljudi”, zaključuje naš sagovornik.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
