Asistenti u nastavi u RS na rubu opstanka, rade za 700 KM

Psihički zahtjevan posao bez adekvatne podrške

Dok se u školama Republike Srpske formalno govori o inkluziji, stvarnost u učionicama pokazuje sasvim drugačiju sliku. Sve je teže pronaći asistente u nastavi za djecu s poteškoćama u razvoju, a jedan od glavnih razloga su izrazito loši uslovi rada i mjesečna primanja od oko 700 KM.

Zbog toga se na ove poslove uglavnom odlučuju oni koji imaju ličnu motivaciju ili roditelji djece kojoj je pomoć potrebna, pišu Nezavisne.

Predsjednica Udruženja za pomoć licima s autizmom „Djeca svjetlosti“ Mirjana Kojić upozorava da je stanje alarmantno i da sistem već duže vrijeme ne nudi održivo rješenje.

„Sve više majki se odlučuje da budu asistenti svome djetetu, što nikako nije dobro iz razloga što ne dobijaju ni ta dva-tri sata koja dijete provede u školi za sebe, već sjede sa njima u školi. Situacija je katastrofalna, a znamo kakvi su uslovi života i da je sve poskupjelo“, kaže Kojićeva.

Dodaje da bez povećanja naknada i sistemskog poboljšanja statusa asistenata nije realno očekivati stabilnost u ovom segmentu obrazovanja.

Da škole imaju ozbiljnih problema s pronalaskom kadra potvrđuje i direktor Osnovne škole „Branko Ćopić“ u Prnjavoru Dario Vlajić, koji navodi da interesovanje splasne čim kandidati čuju uslove.

„Čak i ako uspijemo pridobiti nekoga za angažman – to je samo ukoliko postoji mogućnost da bude asistent za dva učenika. To nije popularno jer su u pitanju dvije smjene. Odustala su nam dva asistenta, imali smo potrebu za dva nova i mi smo sad uspjeli naći zamjenu. Pitanje je da li će i naredni put to biti isti slučaj“, rekao je Vlajić.

Studentica specijalne edukacije i rehabilitacije Anastazija Šimić, koja ove školske godine radi kao asistent u jednoj osnovnoj školi u Prnjavoru, ističe da posao nije fizički težak, ali nosi veliko emocionalno i psihičko opterećenje.

„U opisu posla samog asistenta jeste da smo tu tehnička podrška djetetu. Dakle, ako se dijete otežano kreće mi mu pomažemo. Pomažemo mu i da se spremi za čas, izvadi knjige, kao i ukoliko mu treba pomoć da ode u toalet, da jede, da se presvuče i preobuje za fizičko“, kaže Šimić.

Dodaje da asistenti vrlo brzo shvate da njihova uloga prevazilazi formalno definisane zadatke.

„Sjedeći u učionici cijeli dan sa djetetom vidimo da mu je prosto potrebna dodatna podrška u obrazovnom smislu jer učitelj, učiteljica, nastavnici prosto ne mogu da posvete pažnju jednom djetetu, a da ostatak razreda zapostave ili da se posvete ostatku razreda i zapostave to dijete“, navodi ona.

Prema njenim riječima, upravo tu se vidi da je koncept inkluzije u domaćem sistemu pogrešno postavljen.

„Da bi inkluzija izgledala onako kako je zamišljeno potrebna je potpuna reorganizacija školskog sistema, za šta naš sistem nije spreman. Tu najviše ispašta samo dijete koje je uključeno u redovan razred uz podršku asistenta koji je tehnička podrška. A osjete to i druga djeca koja su u tom razredu koja su direktni učesnici u toj inkluziji“, ističe Šimić.

Ona naglašava da asistenti, iako zakonski definisani, rade u izrazito nepovoljnim uslovima i da se često daju više nego što su plaćeni.

Vlada Republike Srpske je nedavno usvojila odluku o angažovanju i finansiranju lica za podršku učenicima sa smetnjama u razvoju u 2026. godini, za šta je planirano 5,6 miliona KM. Ministarstvo prosvjete i kulture zaduženo je da uradi analizu efekata dosadašnjeg angažmana i eventualno izmijeni zakonski okvir.

Ipak, odgovori na pitanja o toj analizi, koja su novinari Ministarstvu uputili još 27. januara, ni nakon gotovo mjesec dana nisu stigli.