Austrijski mediji: BiH se nalazi u najvećoj krizi od završetka rata

Stručnjaci su kritikovali stalno potenciranje da je Srbija postigla napredak iako zapravo nije bilo dalekosežnih reformi i već godinama se primjećuje pad demokratske politike – navedeno je u analizi.

Toby Vogel, viši saradnik berlinskog Vijeća za demokratizaciju politike, ističe kako je “očigledno da Srbija dobija povlašteni tretman ne samo od Olivéra Várhelyija, evropskog komesara za susjedstvo i proširenje – čovjeka Viktora Orbána u Bruxellesu – već i od Evropske komisije u cjelini”.

U govoru održanom tokom posjete Beogradu krajem septembra, Ursula von der Leyen, predsjednica Komisije, rekla je predsjedniku Republike Srbije Aleksandru Vučiću (ili “dragom Aleksandru”) da je “od suštinskog značaja” da Srbija “dalje ispunjava reformski program, da napreduje u oblasti vladavine prava i normalizaciji odnosa sa Kosovom”, dodajući, “znam da radite na tome – objašnjava nam politički analitičar.

Podsjeća da je takav postupak predsjednice bio “u isto vrijeme kada je Srbija raspirivala sukobe u Crnoj Gori, na sjeveru Kosova i u Bosni i Hercegovini”.

Ovakvim komentarima Evropska komisija se kocka sa svim što je preostalo od “meke moći” EU u regionu. U vrijeme kada je Sjeverna Makedonija blokirana i Kosovo ne može dobiti liberalizaciju viznog režima (iako to, naravno, nije krivica Komisije), ova poruka je katastrofalna. Ponovo vidimo reafirmaciju politike “Srbija na prvom mjestu”, koja Beograd vidi kao ključnog regionalnog igrača, a sve ostalo podređuje potrebama i zahtjevima Vučićevog režima – upozorava Vogel.
Osvrćući se na dio analize Der Standarda: “Ali, države EU apsolutno žele da vežu Srbiju za EU, jer su zabrinute zbog utjecaja Kine i Rusije iz geopolitičkih razloga, kažu diplomate. Zato ove diplomate misle da moramo izaći u susret Srbiji i ‘dati nešto’. Međutim, Srbija se posljednjih godina zapravo veoma blisko vezala za Kinu ekonomski, ali i bezbjednosno-politički, uz političku podršku Rusije”, Vogel govori da “strah od ruskog i kineskog uticaja pokreće ponovno interesovanje Evropljana za Balkan”.

Ali, ovo je veoma nezdrav pristup, jer dovodi do nadmetanja sa Moskvom i Pekingom u tome ko može da ponudi najviše Beogradu, ističe politički analitičar.
U analizi Der Standarda, koja se odnosi na našu zemlju, navedeno je da se “BiH nalazi u najvećoj krizi od završetka rata”, te da još nisu dogovorene sankcije za, prvenstveno Milorada Dodika – lidera SNSD-a i člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, ali i ostalih aktera koji koriste zapaljive “retorike i iniciraju poništavanje reformi i povlačenje iz državnih institucija”.

Vogel navodi da su “Vijeće EU, odnosno ministri zemalja članica načelno odobrili sankcije prije deset godina”.

Umjesto da ih iskoristi, EU je svaki put činila ustupke Dodiku. Svaka njegova prijetnja naišla je na kompromise i ustupke od EU – sjećate se međunarodnih sudija? To je ohrabrilo Dodika i njegovog političkog saveznika Čovića da dalje ucjenjuju EU, a posljednji događaji su samo još jedan primjer za to. Kompromisom, EU ohrabruje Dodika da postavlja sve ekstremnije zahtjeve. Vidjećemo za šest mjeseci šta će iz svega toga ispasti, govori politički analitičar i napominje da se ne smije zaboraviti da su “sankcije neophodne, ali nisu dovoljne za rješavanje trenutne krize.
Mišljenja je da sankcije “mogu promijeniti političku dinamiku i omogućiti da se nađe konstruktivno rješenje, ali neće zaustaviti ​​Dodika, jer je za to kasno”.

Ali, odsijecanje pristupa njegovoj imovini i posjedu njegovih saradnika u Austriji je veoma važno. Mađarska stalno govori da će staviti veto na sankcije svom političkom savezniku u BiH, ali veta nema. Uvođenje sankcija Dodiku ne zahtijeva jednoglasnost; dovoljno je da 15 država članica glasa za sve, dok one predstavljaju najmanje 65 posto stanovništva EU, što znači da su vam potrebne neke velike zemlje kao što je Njemačka, da u potpunosti stoje iza sankcija – a Njemačka je izgleda čvrsta u tome. Kao prvi korak prema sankcijama EU, Njemačka i Austrija trebale bi uvesti bilateralne sankcije Dodiku, napominje Vogel.
U analizi Der Standarda ističe se da je “još jedna tema u predsjedanju Vijeća bio pokušaj nacionalističko-hrvatske stranke HDZBiH da se Izborni zakon u BiH promijeni po njihovim idejama uz pomoć sestrinske stranke HDZ koja je aktivna u Hrvatskoj”. Navedeno je i da je “HDZ dugi niz godina pokušavao – vrlo uspješno u institucijama EU, lobirati preko potpredsjednice Odbora za vanjske poslove i Delegacije za odnose sa BiH i Kosovom – Željane Zovko”, kao i da “uprkos brojnim upitima Der Standardu iz pres-službe Vijeća Europe još nisu odgovorili je li generalna sekretarica Marija Pejčinović Burić još članica HDZ-a”.

Nerazumni zahtjevi

Sasvim je normalno da član Evropskog parlamenta zastupa interese svoje zemlje u Strasbourgu; to je njegov posao. Ono što nije normalno je da bivša diplomatkinja iz svoje rodne BiH, sada radi kao europarlamentarka za susjednu državu i koristi tu poziciju za podrivanje ustavnog poretka BiH, ovlaštena od predsjedavajućeg parlamentarnog Odbora za vanjske poslove i koju podržava EPP. Ljuti me pomisao šta bi se moglo postići kada bi se sva energija koja se troši u Bruxellesu i Strasbourgu na rješavanje nerazumnih hrvatskih zahtjeva umjesto toga potrošila na formiranje konstruktivne politike EU prema Balkanu. Ali, na kraju, nemam osjećaj da je Hrvatska zaista dobila toliko – njen preferirani jezik obično je razvodnjen u zaključcima Vijeća ili rezolucijama EP-a, a čini se da su pregovori o izmjenama Izbornog zakona potpuno zaustavljeni, ističe Vogel.
Analiza pokazuje da je “sadašnji Ustav BiH diskriminatoran”, a Vogel naglašava da “promjene Izbornog zakona i Ustava moraju odražavati presude Evropskog suda za ljudska prava i moraju učiniti BiH funkcionalnijom i manje diskriminatornom – a ne produbljivati ​​podjele, kao što bi to činili prijedlozi HDZ-a”.

Srećom, čini se da bh. opozicija to vrlo dobro razumije i da čvrsto odbacuje trenutne prijedloge, komentariše Vogel činjenicu da su se određene stranke povukle iz pregovora o izbornim reformama u našoj zemlji.