Bećirović ponovo traži vanrednu sjednicu zbog stanja BHRT-a
Poziv na sjednicu dolazi nakon mjeseci upozorenja radnika i izostanka konkretnih poteza
Nakon višemjesečnih upozorenja na tešku finansijsku situaciju u Javnom radiotelevizijskom servisu Bosne i Hercegovine, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović ponovo je zatražio sazivanje vanredne sjednice ove institucije, s prijedlogom da se razmatra „kritično finansijsko stanje u Javnom radiotelevizijskom servisu Bosne i Hercegovine (BHRT)“.
Iako je tema nesporno ozbiljna, ostaje otvoreno pitanje kakav konkretan efekat može imati rasprava na nivou Predsjedništva, koje nema nadležnosti da direktno riješi finansijske probleme ove institucije.
U obrazloženju zahtjeva Bećirović je naveo da je stanje alarmantno i da ugrožava opstanak državnog javnog servisa, uz tvrdnju da su uzroci problema dugogodišnje opstrukcije i neprovođenje zakonskih rješenja. U saopćenju je doslovno navedeno: „Situacija u BHRT-u je, prema najnovijim izvještajima, vrlo kritična, te predstavlja prijetnju opstanku javnog servisa na državnom nivou i zahtijeva hitan angažman svih nadležnih institucija Bosne i Hercegovine“, uz dodatak da su finansijski problemi posljedica višegodišnjih opstrukcija i neprovođenja Zakona o Javnom radiotelevizijskom sistemu BiH.
Međutim, iste informacije bile su dostupne i ranije, posebno u periodu kada su radnici BHRT-a javno protestovali, upozoravajući na neisplaćene doprinose, dugovanja i egzistencijalnu nesigurnost zaposlenih. U tom periodu nije zabilježena javno vidljiva ili konkretna inicijativa iz Predsjedništva BiH koja bi rezultirala rješenjima ili pritiskom na institucije koje imaju stvarne nadležnosti.
U aktuelnom zahtjevu Bećirović predlaže da Predsjedništvo razmotri stanje i donese „odgovarajuće zaključke“, te da na sjednicu budu pozvani vršilac dužnosti generalnog direktora BHRT-a Belmin Karamehmedović i ministar komunikacija i prometa BiH Edin Forto. Ipak, čak i uz prisustvo odgovornih aktera, ostaje činjenica da zaključci Predsjedništva nemaju operativnu snagu da promijene način finansiranja ili sprovedu zakonske obaveze koje se godinama ne poštuju.
Zbog toga se nova inicijativa, uprkos ozbiljnosti problema, ponovo svodi na političku poruku bez jasnog institucionalnog ishoda. Umjesto konkretnih mehanizama i obavezujućih odluka, javnosti se nudi još jedna rasprava čiji domet ostaje ograničen na formalne stavove, bez garancije da će se stanje u BHRT-u nakon toga i suštinski promijeniti.
