U Sarajevu i ostatku Bosne i Hercegovine je napravljen veliki broj benzinskih pumpi. Nije rijetkost da su napravljene u naseljenim područjima, a primjenjuje se pravilnik o gradnji benzinskih pumpi iz Socijalističke federativne republike Jugoslavije iz 1971. godine.
Benzinske pumpe su se i prije posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini gradile u naseljenim mjestima, ali je to postalo učestalije poslije rata. Gradnja ovih objekata je u nekoliko navrata izazvala nezadovoljstvo građana smatrajući da ugrožavaju njihovu sigurnost i zdravlje, a u međuvremenu se planira gradnja novih.
Da benzinske pumpe jesu potencijalna opasnost podsjetila je prošlogodišnja tragedija u mjestu Šepak kod Zvornika. Usljed eksplozije na benzinskoj pumpi Nešković jedna osoba je poginula, a nekoliko ih je povrijeđeno.
Anes Podić iz Eko akcije u izjavi za Klix.ba napomenuo je da se u Kantonu Sarajevo primjenjuje pravilnik o gradnji benzinskih pumpi koji datira još od vremena bivše Jugoslavije. Ocijenio ga je kao dobar pravilnik za vrijeme kada je napisan, ali ne misli da je primjeren 21. stoljeću.
“Ne postoji drugi pravilnik. To je jedini zakonski okvir koji postoji. Taj pravilnik je za svoje vrijeme bio veoma dobar. Nešto što se u Sjedinjenim Američkim Državama počelo raditi tek 80-ih godina, a to je da tankovi goriva moraju imati dvostruke zidove, jer prije ili kasnije počnu da cure. Za to vrijeme je to bio izvanredan dokument”, ukazao je.
Prema njegovim riječima, poslije je provedeno niz istraživanja kojima je ustanovljena veza između benzena i zdravstvenih problema kod radnika benzinskih pumpi i stanovništva.
“U sastavu benzina je lako hlapljivi benzen koji je kancerogen. Nizom studija je ustanovljeno, a jedna od njih je jedna francuska studija i pokazala je vezu između povećane učestalosti leukemije kod djece i stanovanja blizu neke benzinske pumpe”, obrazložio je Podić.
Naglasio je da u Evropskoj uniji postoje regulative kojima se onemogućava emitovanje štetnih materija, ali je problem što one nisu primijenjene u Bosni i Hercegovini.
“Još uvijek je na snazi ovaj stari pravilnik. Puno tog zakonodavstva smo naslijedili. Ako je donesen neki zakon kojim bi se nešto stavilo van snage, onda to i dalje vrijedi”, dodao je.
EU ima znatno naprednije zakonodavstvo
Poručio je da ovo nije jedini primjer koji pokazuje da je okolišno zakonodavstvo veoma loše. Smatra da su entitetska ministarstva za zaštitu okoliša, kako je kazao, potpuno disfunkcionalna. Izdvojio je relativno jednostavna i dostupna rješenja kojima se može smanjiti negativan utjecaj pumpi po zdravlje čovjeka i okoliš.
“Imamo političku volju da bilo šta što bi poskupjelo tj. smanjilo zaradu vlasnika pumpi, da se to ne donosi. Što je najgore, to je vrlo jednostavno. Postoji pištolj za točenje goriva s malo drugačijom konstrukcijom, koji može da usisava gasove koji isparavaju i vraća nazad u spremnik. To uopće nije veliki trošak za vlasnike pumpi, ali to naravno zahtijeva određene standarde i inspekcijske provjere”, rekao je Podić.
Podsjetio je da se i u zemljama Evropske unije pumpe grade u blizini stambenih objekata jer je riješeno pitanje emisije štetnih gasova. Kako je kazao, najizloženiji štetnom utjecaju gasova su radnici pumpi, ali nadležni zanemaruju sve propise prilikom planiranja gradnje ove vrste objekata. Vogošću je naveo kao primjer općine koja ima veliki broj pumpi u odnosu na broj stanovnika.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
