Bili smo u Pazariću: Salić tvrdi da mu prijete, nova zgrada prokišnjava, kupatila puna vlage, zidovi pucaju

Zbog situacije u Zavodu Pazarić koju sam iznio u javnost i koja je mnoge šokirala, prijete mi, ali naišli su na tvrd orah. Ne bojim se ljudi, samo Boga dragog – rekao nam je na početku naše posjete Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić direktor Redžep Salić, koji je na ovu funkciju došao prije četiri mjeseca.

Salić je prije tri dana na sjednici Zastupničkog doma Parlamenta FBiH izašao za govornicu i šokirao javnost svojim tvrdnjama o, kako je rekao, kriminalu prisutnom proteklih godina u Zavodu.

Prijete mi iz Upravnog odbora

– Kada sam došao za direktora, uočio sam, ovdje kod nas to zovu nepravilnosti, a ja kažem kriminal. Najteže mi od svega pada to što su štićenici u posljednjih deset godina imali isti jelovnik, samo tri obroka dnevno. Prvi obrok je bio u osam, a posljednji u 18 sati. Mi želimo to da promijenimo, da uvedemo i međuobroke i da pomjerimo večeru za 20 sati. Međutim, stare navike se teško mijenjaju, a i stari menadžment otežava situaciju. Ipak, istrajat ćemo u svemu, ali i na istini, mene ne može niko prepasti. Prijete mi iz Upravnog odbora i još razmišljam da li ću prijetnje prijaviti policiji. Ostavljam istražnim organima da urade svoj posao. Federalni parlament je donio fantastične zaključke i nadam se da će naši istražni organi sve uraditi u roku koji im je dat i dobit ćemo sve rezultate – kazuje nam Salić.

Upitali smo kako je moguće da se ranije nije saznalo za malverzacije u Zavodu, a za koje on tvrdi da postoje, da neko nije ranije progovorio o tome, ukazao na kriminal?

– Pa progovorio je. Nadzorni odbor nije usvojio finansijski izvještaj Zavoda za 2018. godinu. To je pokazatelj da nešto nije uredu – govori nam Salić.

Od Salića smo zatražili da nam pojasni malverzacije sa kurbanskim mesom, a koje je također spomenuo u svom izlaganju pred parlamentarcima.

– Određene firme su napravile ugovor sa Zavodom da će kurbansko meso otkupiti od po pet KM. U slučaju Brajlović to je bilo 20 tona, imate ugovor 102.000 KM, sve je korektno napravljeno. Brajlović je uzeo meso, a ništa nije vratio, niti kompenzaciju u hrani, otišao je u stečaj. E sada se postavlja pitanje kako ste nekome mogli dati 102.000 KM, a nemate nikakvu garanciju banke. Radi se o društvenoj odgovornosti – govori Salić i nastavlja:

– Naš narod tradicionalno pomaže ovu djecu. Svake godine za vrijeme Kurban-bajrama ljudi su donosili kurbane. U ovoj godini upravo zbog tog lošeg imidža nisam primio, ja imam manje prihoda u vrijednosti od 70.000 KM. Ali nisam smio da dovedem Zavod u takvoj situaciji kako su radili. Ljudi su opet donijeli nekih pet tona mesa, sa certifikatima. Zavod je, kada je imao više mesa, kompenzirao to meso za drugu vrstu hrane, ali po nižoj cijeni. Ali oni su uzeli meso, a ništa nisu vratili. Međutim, postoji Božija kazna, svi koji su uzeli to meso su propali. Ja kažem, svi koji su uzeli odavde će propasti – naglašava Salić.

Dotakao se i zgrada koje su sagrađene u sklopu Zavoda Pazarić, koje su, malo je reći, loše urađene.

Najmlađi štićenik ima tri, a najstariji 82 godine

– Otiđite i snimite te nove zgrade da vidite kako su primljeni ti objekti, a nisu završeni, to je priča. Nijedan objekat nije imao urbanističku niti građevinsku dozvolu, nego su sve rađene naknadno kada se završi objekat. Postavlja se pitanje kako je novac isplaćivan, ko je to radio, ko je to dozvolio? To je novac nas građana. Ne želim da ovo pređe u populizam, zaštitite djecu i  uposlenike. Zavod će ako Bog da ići u reformu. Ima ova država instrumenata, riješit će se. Ovo više ne može niko zaustaviti – poručuje Salić.

Naglašava da ljudi zbog krađe 100 KM idu u zatvor, a da se u Zavodu govori o milionima KM.

– Ovdje ono što su nazivali investicijama, ja nazivam propast. Treba mi dvostruko više novca da to dovedem u neko normalno stanje. Vidjet ćete kakva su nam kupatila, ne možete ostati od vlage. Želim da uradim nove kuće djeci. Ja sam bio direktor njemačke firme. Mene je Nijemac učio da su bitni samo rezultati, sve ostalo je, kako kažemo mi u Sarajevu, šuplja priča. Ako ne budem ništa napravio, ja idem odavde – govori Salić.

Upućuje nas da je u Zavodu Pazarić trenutno 342 štićenika. Najmlađi ima tri, a najstariji 82 godine.

– Imate djece, štićenika, koja imaju roditelje, ali i onih koji nemaju nikoga, koje su ovdje donijeli po rođenju i ovdje su cijeli život, kojima je ovo jedini dom. Ali samo da znate u jako teškim uvjetima mi tu djecu zbrinjavamo, znači zahvaljujući našim herojskim ljudima koji rade ovdje u Zavodu s nadljudskim naporima. Imamo mi i okupacione radionice i ovim putem pozivam firme da kupe rukotvorine štićenika. Oni rade divne slike, čestitke i druge predmete, neka se i ta djeca osjete društvenom korisnim. Imamo djece i za školu i uskoro ćemo primiti i pedagoga i imat ćemo i školu za djecu sa posebnim potrebama. Imamo sportsku sekciju – ispričao nam je Salić.

Dodaje da su ovdje štićenici iz cijele Bosne i Hercegovine.

– Nemamo dovoljno ni stručnjaka. Zatekao sam kompjutere iz 2004. godine. Ne možemo instalirati određene programe i onda se pitam gdje su te silne donacije. Ima još primjera. Imamo račun da se instalirao pelet i plin, da je to koštalo 87.000 KM, a niti ima peleta niti plina. Ali ima račun plaćen. Dao sam na remont dvije peći. Očekujem da ću i treću popraviti, a želim u Ramićima da sklonim plin koji je bomba za tu djecu, jer može neko baciti cigaretu ili bilo šta, koji je otkriven, loše urađen. Želim i na toj lokaciji da uvedem pelet da to bude jedan energent koji će koristiti Zavod – rekao nam je Salić.

Po završetku razgovora sa Salićem, krenuli smo u obilazak sve tri lokacije u Pazariću gdje su objekti Zavoda i svugdje su nas srdačno dočekali štićenici. Pričali su nam o svojoj rodbini, željama.

– Ja sam iz Kaknja, molim vas, možete li poručiti mojoj rodbini da me posjete. Niko mi nije dolazio godinama, poželio sam ih, i da ih pitam jesu li mi kupili mobitel. Ovdje mi je lijepo. Imamo malo prirode, pomažemo jedni drugima – ispričao nam je H. B.

Prišao nam je i dječak koji je naveo samo ime (identitet poznat redakciji) koji kaže da je iz Sarajeva.

– Meni sestra i otac dolaze u posjetu. Majke nemam. Ovdje sam više godina – ispričao nam je.

Objekat u kome su samo hodnici, gdje nema mokrih čvorova

M. D. iz Bosanske Krupe je također želio s nama da razgovara i njegova jedina želja je da vidi svoju rodbinu, koja mu nije bila u posjeti godinama.

Potom smo u pratnji uposlenika Fadila Kadića obišli objekte koji prokišnjavaju, kupatila koja su puna vlage, ali i nedovršeni objekat u centru Zavoda čija se svrha postojanja nikako ne može nazrijeti.

– Ovaj poluizgrađeni objekat samo pravi štetu postojećim objektima, donio im je vlagu, probleme. Da li je vama normalno da ovdje nigdje nisu planirani mokri čvorovi!? Nema kupatila. Sve su samo neki hodnici, u velikim prostorijama ostavljen je otvor za jedan prozor, a u manjim za tri i više! Ili da je postavljen otvor za prozor tako da se morate popeti na prste da gledate kroz prozor. Nevjerovatno, a u ovo je kažu utrošeno 350.000 KM – ispričao nam je tokom obilaska Kadić.