Bolno iskustvo taksiste iz Tuzle: “Polomljen sam, tražim prvu pomoć. Nema potrebe da budeš odvratan”

Mirza Šehanović, taksista iz Tuzle, na svom Facebook profilu je objavio tekst u kojem detaljno opisuje nemilu situaciju koja ga je, tokom radnog vremena, koštala zdravlja. Naime, nesvakidašnje iskustvo dogodilo se sinoć u okolini Međunarodnog aerodroma Tuzla, a koje bi po svemu sudeći moglo dobiti i sudski epilog.

Doktori na UKC u Tuzli, čiju profesionalnost je Mirza pohvalio, konstatovali su ozbiljne povrede desnog ramena, palca desne šake, te grudnog koša, a kako ih je zadobio pročitajte u nastavku, prenosi Freshpress.

Tekst prenosimo u cijelosti…

Dragi FB prijatelji, htio bih s Vama da podijelim neprijatno i bolno iskustvo koje mi se sinoć dogodilo.
Naime, po prethodnom dogovoru, krenuo sam na aerodrom po putnicu Maju, koju sam trebao voziti u Slavonski Brod.

Da se ne bismo “tražili” po aerodromu, dogovor je bio da se nadjemo kod “rampe”. Parkirao sam vozilo UNUTAR aerodroma, na njihov parking (imam karticu izdatu u 21:11). Krenuo sam da vidim da li je Maja već tu. Prošetao sam 20-tak metara do prvog parkinga van aerodroma, da vidim da nije slučajno tamo. U povratku, bukvalno na dva metra od rampe, zabljesnut farovima automobila koji izlaze s aerodroma, te da bih se izmakao ljudima koji izlaze pješice s koferima, prilikom hoda propadam u otvoreni šaht (kasnije smo vidjeli da poklopac stoji sa strane, sklonjen, nije ukraden). Tom prilikom propadam nekih 140 cm u vodu, sav sam se ugruvao i poderao. Prolaznici mi prilaze, teškom mukom me vade iz rupe. Još u šoku, prilazim djelatniku u “kućici za naplatu parkinga”, objašnjavam mu novonastalu situaciju, a on me grubo škartira riječima: Šta ho’š? Rupa je van aerodroma…”

Ja mu kažem: “Polomljen sam, samo tražim prvu pomoć. To nije razlog da budeš odvratan”.

Na te riječi prilazi mi momak u crnom dugom mantilu (takođe djelatnik aerodroma) i obraća mi se veoma ljubazno:” Gospodine, jeste li povrijeđeni? Treba li vam ukazati pomoć, da vas odvedem u ambulantu?”.

Prihvatam njegov ljubazni poziv, u hodu, onako mokar pozivam policiju u 21:30. Policajac mi kaže da “trenutno ne može nikog poslati, da ima dva udesa”. Pojašnjavam mu da sam sasvim mokar (do vrata), a temperatura zraka je 0 (nula) stepeni.

Dok cekam policiju, u aerodromsku ambulantu me prima medicinar Mirza Kalajac. Prema meni se odnosi veoma profesionalno, prijatno i ljubazno. Ukazuje mi prvu pomoć, zavijanje poderanog palca i srednjeg prsta desne ruke, te mi daje smjernice da se odmah javim u stanicu hitne pomoći Tuzla, jer sam ozbiljno povrijedio desno rame, prsa i desnu šaku. Izlazim van kruga aerodroma, zamolim nesuđenu putnicu da fotografiše otvoreni šaht, te da mi kasnije pošalje na viber, jer je moj telefon skvašen prilikom pada u vodu.

Ponovo u 22 h zovem policiju Živinice, oni mi kažu da će poslati nekog za pet minuta. Stojim sav mokar, ugruvan i smrzavam se na NULA STEPENI. Dolazi policija u 22:35 , vidno neraspoložen policajac što je morao na teren pred sami kraj smjene. To je u toku uviđaja naglasio više puta. Njih dvojica sjede u toplom vozilu, a ja onako mokar stojim vani i dajem im podatke. Policajac Jusić Mevludin me pita šta radim tu, zašto već nisam u hitnoj, a ja mu pojašnjavam da ću se javiti i hitnu čim oni obave svoj dio posla. Svi zajedno ulazimo u kućicu za naplatu parkinga. Unutra je meze. Policajac konstatuje: “Dobro je vama ovdje unutra, mezetite”.

Na njegovo pitanje da li je neko vidio moj pad, svi se oglušuju, niko ništa “nije vidio”.

Kaže meni policajac: “Ti nemaš VIDNIH svjedoka?”. Ja mu kažem da su me izvukla dva čovjeka koji su mi rekli da su iz Švedske, a da je u tom momentu prolazio moj kolega Nermin, koji je zastao i sve vidio.

Pošto na monitoru vidim da jedna od kamera jasno snima upravo taj prostor gdje se desio pad, ukažem im da ima “videonadzor”, a onaj odvratni djelatnik s početka priče kaže:” Uh, tad je tu bio mrkli mrak”. Ja konstatujem da sam i pao zbog toga što je bio mrkli mrak.

Nakon mučnog dijaloga s pristrasnom policijom, odlazim u službu hitne pomoći Tuzla. Tu me osoblje veoma profesionalno pregleda, vrlo ljubazno mi imobiliziraju desnu ruku i rame, te me svojim sanitetnim vozilom odmah prebace na UKC Tuzla. Dobio sam uputnice za ortopediju i hirugiju. Na UKC-u Tuzla takodje sve pohvale za doktore i medicinsko osoblje. Bio sam i na radiologiji, radio krvnu sliku, konstatovane su mi ozbiljne povrede desnog ramena, palca desne šake, te grudnog koša. Strogo mirovanje, antitetanus vakcina i serum, trougla marama, vježbe disanja, antibiotici, kreme, tablete i ostali tretman kućne njege.

Danas sam se javio svojoj doktorici u Domu zdravlja koja mi je otvorila bolovanje, takodje podcrtala STROGO mirovanje, te da nadjem AT serum i vakcinu, koje NEMA nigdje u Tuzli. Uz pomoć svog prijatelja Muamer Alić-Partić, istu sam naručio u Srbiji, trebala bi da stigne večeras.

Danas sam pozvao aerodromsku službu, pitao sam za proceduru izuzeća videosnimka nadzorne kamere za period 22.02.2019. od 21:10- 21:30, a gospodin koji mi se javio, rekao je da ponovo pozovem u ponedjeljak. Zamolio sam ga da se snimak “slučajno” ne obriše, a on je rekao “ne bi trebalo”.

Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
Subscribe
Notify of
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments