Brutalne likvidacije u BiH: Ramiza, Smajo, Arnela, Mirza, Denis…

Iako je krivičnim zakonima entiteta i BiH za ubistvo predviđena maksimalna kazna zatvora od 20 godina, odnosno 45 ako je riječ o ubistvu izvršenom na posebno okrutan način, one se ne izriču često u našoj zemlji.

Podsjećanja radi, zakon nije propisana doživotna robija u Bosni i Hercegovini, kao ni smrtna kazna. U nastavku slijede maksimalne i najveće kazne za ubistva širom BiH, a koje su propisane nakon rata u našoj zemlji.

Ramiza Rahimić silovana, pa ubijena

Kada je riječ o kaznama dugotrajnog zatvora za ubistva na posebno okrutan način, za što se može izreći maksimalno 45 godina zatvora, najvišu je do sada izrekao Kantonalni sud u Mostaru Jasminku Jašareviću, koji je silovao Ramizu Rahimić, te joj nakon toga prerezao vrat.

Za prvi zločin je dobio 22, a za drugi 20 godina, pa je sve objedinjeno u jedinstvenu kaznu od 42 godine zatvora. Otkriven je nakon dvije godine istrage, a izricanje kazne je pratio s osmijehom.

Dječak Smajo Ćesir zlostavljan i ubijen

Kazne za ubistvo na posebno okrutan način u Sudu Kantona Sarajevo dobili su Salih Arnautović i Ena Lipa koji su osuđeni na po 40 godina zatvora zbog monstruoznog zlostavljanja i ubistva četvorogodišnjeg Smaje Ćesira 2014. godine u Sarajevu.

Majci Eni i očuhu Salihu prvostepena presuda izrečena je 22. juna 2015. godine. Istom presudom obuhvaćeni su dječakovi nana i dedo, Munira i Emir Lipa, koji su osuđeni na po dvije i po godine zatvora. Arnautoviću i Eni Lipa je potvrđena kazna zbog krivičnog  djela ubistvo na okrutan ili podmukao način.

Kobnog, 25. februara 2014. godine, kada je dječak ubijen, očuh i majka su pojačali muziku na tranzistoru u sobi, a potom šakama, te kaišem s metalnom kopčom udarali dječaka po svim dijelovima tijela.

Prema presudi, nesretni dječak je duže vrijeme zlostavljan.  Arnautović je nešto ranije odbio da ga zove ocem. Tada ga je očuh više puta ošamario i hvatao za vrat. Majka dječaka Ena posmatrala je sve i nije preduzela ništa da to spriječi. Jedne noći Salihović je dječaka podigao iz kreveta i natjerao ga da stoji pred njim, govoreći mu: “Hoćeš slušati”, a dječak je potvrdno odgovarao.

Zatim mu je vezao ruke i noge kaišem i tako ga držao određeno vrijeme. Nakon toga skinuo mu je pidžamu i stavio mu krpu u usta, a zatim mu sipao vrući vosak sa upaljene svijeće po svim dijelovima tijela. Potom ga je kliještima vukao za genitalije. Majka djeteta je sve to posmatrala i nije preduzela ništa da to spriječi. Ena Lipa je Smaju tukla kaišem, oklagijom i drugim predmetima… Nana Munira i dedo Emir Lipa su dijete takođe udarali kaišem po tijelu.

Ubistvo djevojke Arnele Đogić

Po 40 godina dobili su i Muriz Brkić i Avdija Selimović koji su na svirep način ubili Arnelu Đogić. Prema navodima iz ranije objavljene optužnice, oni su prvo pretukli Arnelu, a potom joj preko usta vezali PVC traku stežući joj jezik i donji dio lobanje kako ne bi mogla dozivati pomoć. Kada su stigli na mjesto Čudanski Krševi, izvukli su je iz vozila. Avdija je Murizu dao nož, a on je potom zaklao Arnelu. Bacili su je niz 70 metara duboku liticu prema kanjonu rijeke Stupčanice. Tijelo je pronađeno nakon trodnevne potrage.

Svemu je, naime, prethodila ljubomora. Navodi se kako je Avdija Selimović bivši dečko ubijene Arnele, koji je u dogovoru s Brkićem odlučio oduzeti joj život. Istražitelji govore kako su je prvo fizički onesposobili, potom u nesvjesnom stanju odveli do mjesta gdje su je mučili, zadavili i nožem izboli pa, kako bi prikrili zločin, bacili u ponor na jednoj od nepristupačnijih lokacija u Olovu.

Na jednoj strmoj padini prema rijeci još dan ranije pronađen je ženski crni kaput s kapuljačom zakačen za granje, za koji se pretpostavljalo da pripada Arneli. Inače, inspektori su prethodno pronašli Arnelin mobitel u kojem su našli prijeteće poruke koje joj je slao Avdija Selimović. Tako je on i doveden u vezu s nestankom, a ubrzo je sve i priznao, kao i njegov prijatelj. Ono što je posebno šokantno u vezi sa ovim ubistvom je to da su joj uzeli novac, ubili je, a onda istu noć otišli u kafanu da sve “proslave”. Snjimljeni su kako se zabavljaju i opijaju u lokalnoj kafani.

Ubistvo Mirze Raščića na Grbavici

Kantonalni sud Sarajevo izrekao je kaznu zatvora u visini od 20 godina za ubistvo Izudinu Tahiroviću koji je pucavši iz pištolja usmrtio navijača Želje, Mirzu Raščića. Do sada na sudovima u BiH to nije bio slučaj. Ovoliku kaznu izrekao je još samo Sud BiH 2010. godine Đorđu Ždrali za ubistvo Ljubiše Savića Mauzera 2000. godine u Bijeljini. Ovoliku kaznu dobio je jer mu je ovo bila druga osuda za ubistvo. Prilikom čitanja presude u slučaju ubistva Mirze Raščića, sutkinja Indira Jahić je kazala da se ovolika kazna izriče jer je Tahirović povratnik u krivičnim djelima te da ovo bude opomena svima koji su u sukobu sa zakonom da neće proći nekažnjeno.

Mirza Raščić je hladnokrvno i ciljano ubijen, tvrde navijači Željezničara, samo iz razloga što je te večeri bio tu. Mirza Raščić, i nekoliko drugih Manijaka, su tu večeri volonterski radili kako bi pripremili gostovanje navijača FK Željezničar u Vitezu, gdje su primali uplate za organizovane autobuse.

Prvim hicem je promašio Raščića, koji se bacio na pod u ćošak prostorije, te mu prišao na dva koraka i ispalio 5-6 hitaca u njegovom pravcu.

Suđenje ocu koji je ubio bebu

Eldar Leđen osuđen je na Kantonalnom sudu u Sarajevu na 11 godina zatvora za ubistvo četveromjesečnog sina. Ubistvo se dogodilo 29. novembra 2014. u kući u sarajevskoj ulici Avde Hodžića.

Bebu je bacio na fotelju, jer ga je nerviralo što plače. Na fotelji su bile drvene drške, u koje je mališan udario i zadobio povrede usljed kojih je preminuo. Prema njegovoj izjavi, pokušao je djetetu dati vještačko disanje i umivao ga je, ali dijete nije reagiralo. Pozvao je suprugu i navodno joj samo kazao da dijete nije dobro. Leđen je ljekarima Hitne pomoći prvo tvrdio da je njegov sin umro nakon što se zagrcnuo dok ga je hranio.

No, pritisnut dokazima je priznao ubistvo. Tokom istrage došlo se do saznanja da je Leđen i prije tog dana grubo postupao sa sinom te da ga je hvatao za lice i usta da ne bi plakao, a tokom obdukcije, osim povreda glave i serijskog loma rebara, utvrđeno je da dijete imalo krvne podljeve ispod lijevog oka, usta i lica.

Ubistvo Amara Mistrića

U sarajevskom kafiću “Ocho Rios”, 13. augusta 2009. godine, ubijen je dvadesettrogodišnji konobar i suvlasnik kafića Amar Mistrić. Dva mladića, nakon što nisu posluženi pićem, pucali su u konobara i nanijeli mu teške povrede usljed kojih je dva sata kasnije preminuo u Kliničkom centru Sarajevo.

Policija je privela dva lica koja su pomogla pri bjekstvu mladićima koji su pucali. Osumnjičeni za ubistvo Mistrića, Anel Herak i Edin Vuk, prvenstveno su nekoliko dana proveli u bjekstvu, a zatim su privedeni i uhapšeni od strane hrvatske policije. Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu proširilo je istragu protiv Anela Heraka i na pokušaj ubistva N. V., koja je tada bila u devetom mjesecu trudnoće.

Apelaciono vijeće Vrhovnog suda FBiH izreklo je 18-godišnju zatvorsku kaznu Edinu Vuku zbog ubistva Amara Mistrića, što znači da bi zenički zatvor trebao napustiti 2030. godine, kada bude imao 43 godine. Anela Heraka je Kantonalni sud u Sarajevu kaznio i za nasilničko ponašanje pri ubistvu Mistrića (4 godine zatvora) i za pokušaj ubistva trudnice Nejre Varatan (3 godine zatvora) te mu izrekao jedinstvenu kaznu od šest godina i osam mjeseci zatvora.

Ubistvo Denisa Mrnjavca u tramvaju

Nermin Sikirić, Ademir Lelović, Berin Talić osuđeni su za ubistvo dječaka u Sarajevu – Denisa Mrnjavca, koji je imao 17 godina kada su ga ovi napali u tramvaju. Denis Mrnjavac bio je šesnaestogodišnji dječak koji je na putu iz škole prema kući brutalno pretučen u prepunom tramvaju, kada su mu nanesene teške povrede od kojih je i preminuo 6. februara 2008. godine.

Sikirić je godinu dana nakon zločina, 2009. godine, dobio deset godina zatvora. Deset godina je maksimalna kaznu za maloljetnike koji počine ubistvo, a Sikirić je tada bio maloljetan.

Edib Buljubašić

Riječ je o kombinaciji spajanja nekoliko različitih presuda te odluke suda da ih služi “jednu za drugom”. Osuđen je zbog dvostrukog ubistva počinjenog u februaru 2000. godine. Prije rata je zatvoren zbog razbojništva i ubistva portira “Zenicatransa”, kao i ranjavanja oca. Nakon tog počinjenog ubistva izlazi na “vikend” i ubija oca, nakon čega je osuđen na 20 godina zatvora.

Nakon rata ubija udarcima sjekirom nevjenčanu suprugu Almu Šarić. Tri dana kasnije ubija Nađu Buljubašić, suprugu svog brata, s dvadesetak uboda makazama, nakon čega se prijavljuje policiji, koja pronalazi leševe. On je u zatvoru čak napisao i knjigu. Buljubašić bi na slobodu mogao izaći 5. novembra 2043. godine.

Zijad Turković

Zijad Turković osuđen je na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora od 40 godina, dok je Milenko Lakić dobio 35 godina zatvora. Turkovićeva grupa zločinaca u jednoj od najvažnijih poslijeratnih presuda u BiH pravosnažno je osuđena na ukupno 95 godina zatvora. Osuđeni su za pet ubistava, pokušaj ubistva, pljačku i rasturanje droge.

Vaso Nešković i Saša Lazić

Vrhovni sud Republike Srpske osudio je Vasu Neškovića iz Bijeljine na 35 godina zatvora, a njegovog saučesnika Sašu Lazića na 30 godina zatvora zbog ubistva dvije osobe. Neškovića i Lazića terete da su u noći sa 19. na 20. avgust 2007., u mjestu Numera pored Ugljevika, iz “škorpiona” s prigušivačem ubili Slađana Markovića i ostavili ga u njegovom automobilu.

Iz istog vozila oteli su tada maloljetnu Radmilu, koja je navodno bila Slađanova djevojka. Nju su zatim odveli u napuštenu vikendicu u selu Velika Obarska kod Ugljevika, gdje su je dva dana kasnije ubili. Tijelo je pronađeno 37 dana poslije ubistva, pored napuštene vikendice u Velikoj Obarskoj piše Source.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79