Čavara odgovorio Izetbegoviću: “Hrvati neće dati ono što im pripada, to je jasno zapisano u Ustavu”
Godinu dana nakon potpisivanja sporazuma iz Mostara i dalje nemamo realizaciju drugog dijela dokumenta koji se odnosi na legitimno zastupanje, a pritom je jasno kako se u ovoj godini mora završiti proces promjene Izbornog zakona – u suprotnom izbori gube svaki smisao, upozorio je, između ostaloga, Marinko Čavara, predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, u intervjuu za Večernji list.
U kontekstu realizacije mostarskoga sporazuma ističe kako postoji dosta dobro razumijevanje od predstavnika EU-a i SAD-a te dodaje kako se bez dogovora ključnih aktera, prvenstveno predstavnika konstitutivnih naroda, ne može graditi pravna država u kojoj će postojati rješenja za mnoge probleme.
Godinu dana nakon potpisivanja sporazuma HDZ-a BiH i SDA u Mostaru, drugi njegov dio, onaj koji govori o promjeni Izbornoga zakona i legitimnom predstavljanju, i dalje nije realiziran. Što je razlog tome?
– Niko nije očekivao da ćemo obilježavati godišnjicu od potpisivanja sporazuma, nego da ćemo ga u roku od godinu dana realizirati. Nažalost, ne postoji spremnost supotpisnika Bakira Izetbegovića da bilo što radi po tom pitanju, odnosno po pitanju izmjene Izbornoga zakona sukladno presudi Ustavnog suda BiH. Došli smo u situaciju da godinu dana nakon potpisivanja sporazuma, odnosno nakon realizacije sporazuma za Mostar, drugi dio sporazuma, koji se odnosi na izmjenu Izbornoga zakona sukladno odluci Ustavnog suda o legitimnom zastupanju, nismo riješili. Ono što još više zabrinjava je nespremnost Stranke demokratske akcije da uopće dalje razgovara na način na koji je dogovoreno mostarskim sporazumom. Podsjetit ću, tada nije bilo problema oko toga da SDA sam pregovara i dogovora, potpiše, a sad bi željeli u razgovore oko izbornoga zakonodavstva uvući sve stranke koje participiraju s bošnjačke političke scene. Tako da je to apsolutno pokušaj izbjegavanja provedbe dijela mostarskoga sporazuma po pitanju Izbornoga zakona.
Predstavnici međunarodne zajednice su medijatori procesa i svjedoci potpisivanja. Znači li to kako će, zapravo, biti mnogo teže izbjegavati realizaciju drugog dijela sporazuma?
– Mislim kako postoji dosta dobro razumijevanje predstavnika međunarodne zajednice, a prvenstveno Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država. Nadam se da dobro razumiju situaciju u Bosni i Hercegovini i da bez dogovora ključnih aktera, prvenstveno predstavnika konstitutivnih naroda, ne možemo graditi pravnu državu u kojoj ćemo imati rješenja za mnoge probleme. Upitno je koliko je država u kojoj se ne provode odluke Ustavnog suda pravna država, odnosno koliko ona funkcionira. S druge strane, postoji varijanta da vam jedan brojniji narod krade prava, tj. krade prava Hrvatima. A onda nam kažu kako, evo, moramo dati da bi nam vratili naša prava koja su nam ukrali. To je isto kao da platite nekome tko je ukrao vašu stvar da vam je vrati. Prema tomu, s te pozicije ne možemo govoriti o bilo kakvom vraćanju ili davanju od Hrvata za bilo koju stvar koja pripada hrvatskom narodu. A to je pitanje izbora legitimnih predstavnika, što je jasno zapisano u Ustavu.
Ostalo je manje od pola godine do početka 2022. godine, one izborne. Smatrate li kako je to dovoljno da se usvoje promjene Izbornoga zakona?
– Mi moramo završiti u ovoj godini pitanje izbornoga zakonodavstva bez obzira na to kako bilo tko to promatrao. Jer, ako to ne završimo, ne možemo imati sljedeće godine izbore jer tada oni gube sav smisao. Jer imamo neustavan Izborni zakon i neprovedenu odluku Ustavnog suda BiH, imamo odluke iz Strasbourga koje isto tako nisu provedene. A pritom imamo mogućnost provesti i odluke iz Strasbourga i odluke Ustavnog suda BiH. Moramo graditi pravnu državu, moramo graditi demokratski poredak. Ako izbore ne možemo realizirati zbog nedostatka u Izbornom zakonu, zbog nemogućnosti provedbe ustavnih načela legitimnog zastupanja konstitutivnih naroda, onda je jasno kako ne možemo govoriti ni o uređenju države ni o napretku za sve njezine žitelje.
Kako gledate na situaciju u kojoj smo nedavno svjedočili usvajanju Rezolucije u Europskom parlamentu, a u kojoj se, nažalost, nije našla konstatacija o konstitutivnim narodima?
– Ja se ovdje ne bih složio te ne vidim nikakvu žalost, to je rezolucija kao rezolucija. Svake godine imamo nekoliko rezolucija. Rezolucija je poruka nekog tijela nekome, a pitanje je u trenutku donošenja je li ta većina, koja je donijela rezoluciju, imala potpuno prave informacije o tomu što se događa. Za mene je najvažnije ono što piše u Ustavu Bosne i Hercegovine, a to je ono što je i Ustavni sud BiH odlučio, i to više puta. Pa sjetimo se odluke iz 2000. godine kojom je Ustavni sud odlučio da su sva tri konstitutivna naroda ravnopravna na čitavom prostoru Bosne i Hercegovine. Ponovno je to potvrdio u slučaju “Ljubić” kada je rekao da legitimno zastupanje konstitutivnih naroda mora biti ugrađeno u Izborni zakon i rješenja u tom zakonu. Ja tu ne vidim nikakve dvojbe. A da se sada bavimo bilo kakvom rezolucijom, to ništa ne znači ustavnopravnom poretku Bosne i Hercegovine.
Uostalom, a u kontekstu obveza, treba se sjetiti i izjave iz Bruxellesa kojom su se domaći politički predstavnici obvezali kako jedan narod drugom neće birati predstavnike.
– Netko je spreman ne poštovati odluke Ustavnog suda i odredbe Ustava. Onda je jasno kako ih bilo kakve izjave i bilo kakvi sporazumi manje pravne snage manje obvezuju. Moramo prvenstveno govoriti o stvaranju okolnosti za povratak povjerenja među narode koji čine Bosnu i Hercegovinu. To su konstitutivni narodi, oni je tvore. Moramo osigurati da svaki stanovnik, građanin ostvaruje prava, ali moramo i osigurati da konstitutivni narodi ostvaruju svoja prava koja su zapisana u Ustavu. To je pravna država. Na temelju takve pravne države možemo graditi i sigurnost i bolje uvjete za gospodarstvo, a samim time i uvjete za bolji život, ostanak i povratak državljana Bosne i Hercegovine
Smatrate li kako je domaći dogovor ključ rješenja?
– Međunarodni predstavnici potenciraju, promoviraju i potiču dogovor. Evo, kroz mostarski sporazum oni su bili svjedoci sporazuma između predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića i predsjednika SDA Bakira Izetbegovića. Oni su motivirali i na neki su način jamstvo za provedbu toga sporazuma. Ali, evo, kao i uvijek, imamo dvolično ponašanje SDA te situaciju u kojoj ono što im, uvjetno rečeno, odgovara, provedu bez problema, dok se iz onoga što bi, uvjetno rečeno, trebalo ogovarati HDZ-u, a u stvarnosti odgovara svima jer je riječ o provedbi odluka Ustavnog suda, povlače.
Kakva je politička situacija u kontekstu Federacije, odnosno kada je riječ o odnosima stranaka koje čine većinu?
– Nedostatak povjerenja odražava se na sve razine vlasti. Sve one funkcioniraju u smislu sprečavanja potpune blokade. Znači, želja je da sustav funkcionira, ali, ako nema povjerenja na najvišoj razini, na rješavanju pitanja konstitutivnih naroda, jasno je kako je otežano dogovaranje i funkcioniranje. Vidite kako često nema kvoruma na Domu naroda, odnosno da Vlada Federacije BiH jednostrano nacionalno donosi odluke i to ne može doprinijeti stabilizaciji odnosa. Nadam se kako će se svi ti neki ratni ciljevi pojedinih umišljenih povijesnih uloga staviti po strani, a da ćemo se okrenuti realnom dogovoru i razgovoru za budućnost svih koji žele živjeti u Bosni i Hercegovini.
Kako gledate na tematiku ekonomskog oporavka, a posebice s obzirom na situaciju da imamo određene optimistične pokazatelje u prvom dijelu godine?
– Nadam se kako se neka predviđanja o novom valu najasen neće ostvariti. Znamo kako to umnogome otežava gospodarski rast i povratak na pretpandemijsko vrijeme. I nadam se većem rastu jer su gospodarstvenici sposobni u teškim okolnostima uvijek pronaći rješenja te vjerujem kako će naći i za ovu, ali da to neće poremetiti nove pandemijske mjere.