Prilikom dolaska u Tuzlu učesnici marša su zastali na Kapiji gdje su položili cvijeće i odali počast nevino ubijenoj tuzlanskoj mladosti u granatiranju sa položaja Vojske RS 25. maja 1995. godine.
“Kako se približava godišnjica sve više se bude uspomene. Uspio sam preživjeti marš smrti, a učestvovao sam i učestvovat ću na svakom ‘Maršu mira'”, kaže Bego Halilović.
Abdulah Halilović je jedan i od organizatora “Marša mira” od 2005. godine.
“Išao sam i na marševe Srebrenica – Vukovar, ali nikad nisam prepješačio oko 1.800 kilometara. Ostaje nam da dođemo do Nezuka i pripremimo se za najteži i najemotivniji dio puta do Potočara”, kaže on.
Sabit Šišić iz Cazina krenuo je sa njima 9. aprila iz Den Haaga, baš kao i Suad Pašalić. Njih dvojica su nastanjena u Holandiji.
“Iz priča Bege i Abdulaha saznao sam kakvu su golgotu preživjeli. Idemo ovom trasom kako genocid ne bi bio zaboravljen i kako bi mladi saznali šta nam se to događalo u julu 1995. godine”, kaže Sabit Šišić.
Nakon odmora u Tuzli učesnici Marša “Put mira i ljubavi” sutra ujutro krenut će ka Nezuku.
