Više nije vijest da jedna litra jestivog ulja košta 2,5 KM, sada treba izdvojiti 15 do 20 feninga više, dok je je cijena pilećeg filea u pojedinim trgovačkim lancima prešla granicu od 10 KM.
Sve su to jaki udari na standard Bosanaca i Hercegovaca u doba pandemije koronavirusa, a šta će tek biti ako se obistine najave da će zbog poskupljenja brašna i goriva skočiti i cijene peciva. Pokušali smo saznati u kompaniji Klas i pekari Mlinar da li će biti poskupljenja peciva, ali nisu željeli ništa komentarisati.
– Zovu nas ljudi, ogorčeni su, preciznije rečeno bijesni, čestim poskupljenjima osnovnih životnih namirnica. Mi im ne možemo ništa drugo pomoći osim ih saslušati i posavjetovati – kaže Edin Pašić iz Udruženja potrošača Kantona Sarajevo.
Objašnjava da su sva ova poskupljenja pa i ona koja će uslijediti u skladu sa zakonom.
– U BiH je tržišna ekonomija, što podrazumijeva slobodno formiranje cijena, izuzev kada je u pitanju električna energija što kontroliše FERK te komunikacije koju reguliše RAK. Pored toga uvoznici i distributeri nafte i njenih derivata dužni su samo najaviti poskupljenje.
Ako gledamo iz ugla kompanija, postoje ekonomski razlozi za poskupljenja. Recimo, ako je neka firma ranije prodavala 100 litara ulja u nekom vremenskom periodu, a sada samo 50, ona će taj minus htjeti nadoknaditi povećanjem cijene. To je legalno – ističe Pašić.
Međutim, u tom trenutku mora reagovati država, smatra naš sagovornik.
– Prošle godine u periodu mart-maj imali smo vanredno stanje koje je omogućavalo da se donesu odreeđene mjere kojima se ograničavala marža uz zabranu dizanja cijena osnovnim životnim namirnicama. Objektivno, mi živimo u vanrednom stanju, nenormalnom dobu i država, u ovom slučaju FBiH, morala bi reagovati. Ovo je vrijeme koje se ekonomskim rječnikom naziva staglafacija, naša privreda je u padu uz prisutnu inflaciju.
No, očigledno da ne postoji finansijski kapacitet za tu odluku, odnosno FBiH ne može na sebe preuzeti subvencije i sve što proizlazi iz proglašenja stanja prirodne nesreće – kaže Pašić.
Marin Bago iz mostarskog Udruženja potrošača Fortuna također upire prst u državu.
– Jednostavno, nemamo nikakve državne strategije. Pa jedna od osnovnih zadaća države je da nahrani svoje stanovništvo. A mi imamo situaciju da u BiH proizvedemo svega 20 do 30 posto hrane koju konzumiramo, a sve ostalo uvozimo. Gdje je tu logika – pita se Bago i nastavlja:
– Dvije prosječne plaće u FBiH nisu dovoljne za potrošačku korpu četveročlane porodice. Šta im je onda činiti? Mogu se zaduživati ili odricati mnogih normalnih stvari kao što je sport, umjetnost, kultura… I u tom slučaju najviše ispaštaju djeca.