Crne prognoze Dženana Kulovića: Uglja i struje neće biti ni za lijeka

Prof. dr. Dženan Kulović, prodekan Ekonomskog fakulteta UNZE, za Oslobođenje govori o recesiji i tome čemu se mogu nadati građani naše zemlje

Prof. dr. Dženan Kulović, prodekan za naučnoistraživački rad na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Zenici, govori za naš list o tome kako se nositi sa inflacijom, hoće li BiH imati dovoljno energenata i potezima vlasti kojima bi se pomoglo građanima u ovim izazovnim vremenima.

KAKVA NAS ZIMA OČEKUJE? JESMO LI SVJESNI DA MOŽEMO DOĆI U SITUACIJU DA NAM STRUJA BUDE JEDINI ENERGENT ZA GRIJANJE?

– Na početku da budem vrlo direktan: količina iskopanog uglja i cijena električne energije uveliko će odrediti kakva će zima biti. Ova dva energenta danas nemate doslovno za lijeka na globalnom tržištu. Važno je shvatiti ozbiljno poziv, odnosno apel njemačkog kancelara, koji građanima poručuje da sada trebaju štedjeti električnu energiju više nego ikad.

DOMAĆINSKI ODNOS

Informacija da će količina plina koja prolazi kroz Sjeverni tok jedan biti znatno smanjena (sa 167 miliona kubnih metara na 67) uveliko najavljuje kakvu zimu možemo očekivati. Ovome treba dodati neuspjeli pokušaj evropskih zemalja da smanje ovisnost o ruskim fosilnim gorivima, što upućuje na činjenicu da će građani zbog smanjene isporuke plina posezati za alternativnim načinima koji su mnogo skuplji u odnosu na dosadašnje izvore. Ukoliko se desi ovaj scenarij, dakle, ukoliko bude ograničena isporuka plina, građani Bosne i Hercegovine će se zasigurno grijati alternativnim izvorima, među koje, kao najjednostavnija opcija, spada električna energija. Ukoliko dođe do prevelikog korištenja električne energije, koja je trenutno na vršnom opterećenju, dolazimo do situacije koja može izazvati energetski kolaps. Zbog toga je potrebno da se država pripremi za tešku zimu koja dolazi.

DA LI JE OPRAVDANA REAKCIJA ELEKTROPRIVREDE BIH KOJOM JE PARLAMENTU FEDERACIJE PORUČENO DA NIJE TREBAO ZABRANITI IZVOZ STRUJE?

– Period krize je idealna prilika da nosioci javne vlasti proglase strateške grane koje su značajne za razvoj naše zemlje. Prije svega, tu mislim na proizvodnju hrane i električne energije.

Čini se kako su ove dvije grane najosjetljivije tokom svih kriznih situacija. Zbog toga navedenu odluku Parlamenta FBiH mogu tumačiti kao pokušaj zaštite domaće privrede. Elektroprivreda BiH isporučuje električnu energiju privrednim subjektima po cijeni koja je daleko ispod realne tržišne. Zahvaljujući takvoj politici mnoga preduzeća koja su izvozno orijentisana mogu povećati cjenovnu konkurentnost na globalnom tržištu. Treba znati da svako povećanje električne energije koja se isporučuje prema privrednim subjektima može izazvati privredni kolaps. Zbog toga obaveza broj jedan naše države tokom vremena krize treba biti zaštita domaće privrede. Međutim, ukoliko Elektroprivreda ima višak električne energije, sada je može prodati po višestruko većoj cijeni na globalnom tržištu zbog prevelike potražnje. Međutim, donošenje ovakvih odluka zahtijeva kvalitetnu energetsku politiku koje nema, zbog čega smo prepušteni eksperimentalnim rješenjima koja nisu vrijednosno utemeljena. Slijedimo li upozorenja kreatora globalnih politika, onda možemo smatrati opravdanim odluku Parlamenta FBiH kojom se zabranjuje izvoz struje. Dakle, nosioci javne vlasti u BiH, slijedom globalnih upozorenja, trebaju proglasiti električnu energiju esencijalnim dobrom prema kojem svaki korisnik treba pokazati domaćinski odnos. Kroz kvalitetno krizno komuniciranje, koje zasigurno nije bilo zastupljeno tokom krize, vlasti trebaju spriječiti širenje panike među građanima koji polako pokazuju opravdanu zabrinutost.

Ova odluka federalnog Parlamenta može se smatrati kao prvi korak koji ide u prilog sprečavanju širenja panike među građanima kojoj svakodnevno svjedočimo. Želimo vjerovati kako postoje kompetentne upravljačke strukture koje mogu kvalitetno odgovoriti na globalne izazove koji se nalaze pred svima nama. Nažalost, dosadašnja praksa je pokazala da uvođenje profesionalne menadžerske strukture nije bio primarni interes mnogih političkih partija prilikom imenovanja uprava državnih preduzeća. Svjedoci smo kako menadžerska praksa većine takvih preduzeća potvrđuje rezultate istraživanja koja je objavio ugledni eurocentrični londonski magazin The Economist, da i velike, globalno prepoznatljive kompanije, pate od prekomjernog uticaja vladajućih političkih partija na poslovanje, koje se raspodjeljuje na finansiranje rastrošnih stranačkih kampanja ili avanturističkih političkih izleta uglednih moćnika.

S OBZIROM NA TO DA JE PONOVO ODGOĐENO UKIDANJE AKCIZA U DRŽAVNOM PARLAMENTU, DA LI JE ILUZORNO OČEKIVATI OD DRŽAVNIH VLASTI DA IŠTA PODUZMU U VEZI S TIM PITANJEM, JER SE DO SADA NISU UGLEDALI NA NAŠE SUSJEDE?

– Pitanje akciza, čini se, postaje prvorazredno političko pitanje za sve aktere bh. političkog života. Slijeđenje takve politike nije dobar put. Također, nije dobro slijediti susjede prilikom uvođenja mjera jer je svaka ekonomija ranjiva na svoj način. Dakle, iza svake odluke koju donose kreatori ekonomskih politika treba biti kvalitetna analiza koja uveliko treba umanjiti rizik njenog neuspjeha. Nažalost, kod nas takvih analiza nema. Postoje špekulacije koje samo podgrijavaju uzavrelu političku atmosferu. Pitanje ukidanja akciza, kao zakasnjela interventna mjera, može biti opravdano. Međutim, ova mjera može polučiti tzv. regresivni efekat koji pogoduje samo građanima koji imaju veća mjesečna primanja. Nisam primijetio kako regresivnom efektu kreatori ekonomskih mjera posvećuju pažnju. Nažalost, tek nekoliko ekonomskih stručnjaka je upozorilo na ovu pojavu, čije mišljenje očito nije uvaženo.

KOMPENZACIJA TROŠKOVA

Da pojasnimo taj efekat. Građanima koji imaju visok životni standard ukidanje akciza može itekako pogodovati. Dakle, više koristite vozilo i više trošite goriva. Međutim, moramo postaviti pitanje šta će biti sa građanima koji lošije žive. Zbog toga smatram važnim kreirati kvalitetne socijalne programe koji bi kompenzirali dio troškova života građanima koje više pogađaju negativni efekti krize. Čini se kako je za takve instrumente kasno.

AKO NIJE KASNO ZA IKAKVU REAKCIJU, KOJE BI, PO VAŠEM MIŠLJENJU, POTEZE TREBALA VLAST NAPRAVITI?

– Nosioci javnih vlasti trebaju, prije svega, koristiti mjere koje imaju antiinflacionu terapiju. Takve mjere podrazumijevaju različite oblike subvencioniranja, poput participiranja za plaćanje računa za utrošak električne energije, za troškove grijanja tokom zimske sezone, za plaćanje lijekova bolesnim i brojne druge oblike subvencija koje vlade mogu osigurati zahvaljujući velikim prilivima sredstava tokom povećanja cijena. Nažalost, čini se kako trenutno nema bolje opcije, uzimajući u obzir negativne efekte koje je prouzrokovalo dosadašnje djelovanje krize.

Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79