Da kamen proplače: Ispovijest majke stradalog mladića Darka

Moj jedinac, moj ponos, vidi ga, vidi kako je lijep. Majčino srce milo, zašto, vapila je glasom onemoćalim od tuge i bola Suzana Oljača Bakrač iz Majskih Poljana, majka 20-godišnjeg mladića Darka, jedne od pet žrtava razornog potresa iz Majskih poljana. Na njega se srušila cijela kuća i nije mu bilo spasa. U petak je pokopan na glinskom groblju.

– Nije što je moj, ali bio je divan mladić, primjer dobrog djeteta. Zaposlio se kod Sherifa čim je postao punoljetan, iako je završio za konobara, kaže mama i odmah pokazuje sinovu sliku u konobarskoj odori. Znao je što želi, imao je ogromnu snagu za život i bio veliki borac, ispričala je majka za Radio Mrežnicu.

Dignuo je lani kredit i kupio kuću ni 3 kilometra dalje od majčine, uređivao je, živio i u njoj se družio s prijateljima, djeleći je s mlađim bratom Dariom. Pitala ga je majka i zašto ne kupi kuću u Glini jer bi mu bilo bolje, a njegov odgovor bio je: “Neću, mama. Želim živjet’ na selu, kakva Glina, kakav grad, ‘oću kuću na brdu, da bude okolo šuma, da bude na lijepom mjestu”. On i Dario Suzanini su sinovi iz prvog braka, a poočim Duško prihvatio ih je kao svoje. U drugom braku dobili su brata Lazara, danas osmogodišnjaka i četverogodišnju sestricu Slađanu.

Ovo dvoje malih obožavalo je Dakija. Sestrici je dan prije smrti kupio toliko željeni rajf sa svijetlećim rogovima za Novu godinu. Dan prije tog kobnog utorka, ovaj kraj pogodio je prvi potres, a u njemu je s Darkove kuće palo tek nekoliko crijepova. Druge štete nije bilo. Brzo je vrijedni mladić uz poočimovu pomoć “zakrpao” krov da mu kuća ne kisne, pa su onda zajedno proveli večer uz čašicu rakije i razgovora.

– O čemu ćeš nego o potresu, pričali smo kud se sakrit’ i što napravit’ ako bude opet. Još mu kažem: ili pod stol ili pod štok, prisjeća se poočim Duško.

Na dan potresa Darko je bio u svojoj kućici. Spremao se na posao kod Sherifa u popodnevnu smjenu, ali prije toga već će, po običaju, stati kod majke na ručku, popiti kavu, pa svatko svojim poslom dalje. Njegov četiri godine mlađi brat Dario dremuckao je u sobi na drugom kraju te kuće. Tek će nakon tragedije majka saznati da je susjed par minuta prije potresa zvao Darka na kavu u svoju kuću, ali on nije otišao. – Moram još nešto doma završiti, pa mami i na posao, odgovorio je. U trenutku kada je zagrmio potres, ona se nalazila ispred svoje kuće i razgovarala s glinskom dogradonačelnicom Brankom Bakšić Mitić. Dogradonačelnica je odjurila vidjeti svoje, a Suzana brzo u svoj auto stavila dvoje male djece i brzinom kakvom nikad nije vozila cestama u Majskoj, jurila prema kući u kojoj su bila dvojica sinova.

– Ne mogu vam opisati taj trenutak užasa, srce lupa, jurim gore, a onda nasred puta ususret mi dolazi njegov Vento. Vozio ga je Dario, mlađi sin, iako ima 16 godina, zna voziti, brat ga je naučio. Stanem i vidim sina u gaćama, krvavog kao iz horor filma, pitam ga gdje je brat. – Mama, potrpala ga kuća.

– Dođem gore, kod Darkove kuće. Ona je pala k’o šibica. Ispod tona betona moj je sin. Ne možeš da si Bog dobit’ 112, vatrogasce, hitnu, ništa. Dobijem jedva muža koji je radio u Sherifu u pilani i koji je u istom trenu jedva izbjegao smrt da ga klade nisu pogodile. Dojurio je odmah. Zovem prijatelja Milana Bakića, stiže natrag i Branka, vatrogasci iz Gline, trebaju upaliti vitlo, kaže jedan ne znaju upalit’, muž i prijatelj Milan jure po selu tražit’ bager i s njim počinju otkopavati i tražiti mog Darka. Molili smo se jako.

Znaš, napravio mu majstor u kući jak drveni stol, masivan, sve smo mislili možda se pod njega sakrio u potresu, jak je to stol. Ali Darko nije stigao pod stol. Točno u 15,15 sati otkopali su njegovo tijelo iz ruševina. Pronašli su ga za stolom, u kuhinji, na stolici, skoro pa na kućnom pragu. Mama kaže da je vjerojatno sve bilo gotovo u trenutku i da ničeg nije bio svjestan. Cijela kuća srušila se na njega. – U tom prokletom potresu gdje se cijela kuća složila kao šibica, onaj stol je jedini ostao u komadu.

Drugi Suzanin sin Dario čudom se izvukao. Kad je počela trešnja, stao je pod štok u sobi i tu bio do kraja potresa. Sve se oko njega rušilo, no taj štok ostao je u komadu. Kad je potres stao, 16-godišnjak se izvukao iz rupe na drugom kraju kuće.

Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79