Da li će beskućnik usred Mostara umrijeti od hladnoće dok se nešto poduzme?

“Hoće li usred Mostara na betonu sklupčan pod balkonom jedne zgrade umrijeti čovjek da bi se relevantne vlasti pokrenule iz svojih toplih fotelja i pomogle beskućniku koji je psihički i fizički nesposoban brinuti o sebi”, pita se Mostarac iz obližnje zgrade koja svjedoči strašnoj zbilji, traži pomoć medija u spašavanju ljudskog života.

“Strah me da ćemo samo pronaći čovjeka koji je preminuo uslijed smrzavanja, a nismo ništa poduzeli”, kaže Vlado Aničić tražeći solidarnost javnosti s jednim ljudskim bićem koji je na rubu egzistencije u stvarnoj zbilja koja se događa u Mostaru.

Ističe kako je njemu jasno da mediji trebaju imati izjave iz svih uglova za objavu priče, ali naglašava da nema vremena za istraživanje historije čovjeka koji bi mogao još noćas izgubiti život zato što svi odgovornost prebacuju na druge.

“Ja mislim ako ovaj čovjek umre od hladnoće, da će biti odgovornost na čitavom ljudskom rodu”, kaže Vlado navodeći kako danima hoda po mostarskim ustanovama i traži način da se pomogne čovjeku.

“Išao sam u Centra za socijalni rad, rekli su mi da trebam prijaviti policiji. Međutim, u policiji su me ismijali i rekli da to nije njihov posao”, tvrdi Vlado koji je saznao da se radi o Siniši Matraku iz Gnojnica kod Mostara koji ima strah od pomisli da ode do svog doma, koji je jedan od neobnovljenih srpskih objekata nakon zadnjeg rata.

“U Centru za socijalni rad je njima činjenica da ima svoju kući dovoljan argument da iz toplih fotelja i ne izađu vidjeti o čemu se radi. Ali, ja sam s njim razgovarao u više navrata i jasno mi je da njemu treba stručna pomoć. Neki vid rehabilitacije, ne znam ni ja, samo ne mogu živjeti s činjenicom da čovjek preko puta ulaza u moju zgradu umre zato što u sistemu ne postoji ni jedna karika koja bi mu mogla pomoći. Bez obzira na to što ga je dovelo u stanje u kojem jeste i bez obzira na to ko je i odakle, smatram da mu treba pomoći. Ako ne preživi ovu zimu imat ću ga na savjest ja, ali i mnogi koji su ovu priču znali a ništa nisu uradili”, zaključio je Vlado.

Na ove argumente sa savjesnim Mostarcem izašli smo na lice mjesta i šokirali se prizorom u Vukovarskoj ulici u Mostaru.

Na betonu ispod balkona jedne zgrade čovjek spava u brlogu otpada, pokriven dekom, u jakni ali izuvenih cipela što mu donekle odaje sačuvane manire i u životu na granici paranormalnog.

Na naš poziv ustao je i uljudno pozdravio. Obuo raspale cipele i rekao da se zove Siniša Matrak. Da ima porodičnu kuću u Gnojnicama, ali da tamo ne smije ići jer su tamo ‘Oni’, ko nismo uspjeli otkriti jer predstavljeni čovjek je otežano i nepovezano govorio. Ali, ono što je jasno kazao jeste da bi želio biti negdje gdje je toplo, a san bi mu bila i topla juha izvan javne kuhinje zahvaljujući kojoj preživljava.

Ovaj slučaj poznat je i udruženju “MINORES” koje se brine za beskućnike u Mostaru i redovno mu dostavlja hranu i toplu odjeću, ali više od toga je za sada nemoćna.

Nažalost kako su kazali oni nemaju smještajni kapacitet da bi mu pomogli niti su ovlašteni da ga smjeste u neki centar.

“To je duga procedura koja ne može bez Centra za socijalni rad i njegovog pristanka, te saradnje porodice ako je ima”, pojasnili su iz Udruženja “MINORES”.

Inače Udruženje “MINORES” brine se redovno za deset do petnaest beskućnika odnoseći im hranu i odjeću u njihova skloništa, jer to je jedino što mogu za njih volonteri napraviti dok se ne izgradi prihvatilište za beskućnike koje će ovaj problem u gradu na Neretvi riješiti.

 

 

Crna Hronika/Pogled