Da li će Handke dobiti Titovu ulicu u Srebrenici: ‘Da Bog sačuva. Zar to žrtve da gledaju?’

Kolegij Skupštine Opštine Srebrenica raspravljat će u ponedjeljak, 24. maja o inicijativi da se glavna ulica Maršala Tita u Srebrenici preimenuje u ulicu Petera Handkea.

Ukoliko se to dogodi, centralna ulica ovog gradića na istoku BiH, umjesto imena doživotnog maršala socijalističke Jugoslavije Josipa Broza Tita, nosit će ime dobitnika Nobelove nagrade za književnost za 2019. godinu, najčešće osporavanog upravo zbog negiranja genocida iz 1995. godine u Srebrenici.

Da će opštinska skupština odlučivati o ovom pitanju potvrdio je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Radomir Pavlović, odbornik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u Skupštini Srebrenice.

“Po tom i drugim zahtjevima koji su u međuvremenu pristigli, ćemo se izjasniti. Ne odlučujem ja, nego kolegij”, kaže za RSE Radomir Pavlović.

Inicijativu za preimenovanje ulice je podnijelo udruženje građana “Istočna alternativa” RS.

Predsjednik udruženja Vojin Pavlović za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da je “apsurdno da u današnjem vremenu u Srebrenici postoji ulica Maršala Tita, a da jedan nobelovac ne može imati svoju ulicu”.

“Peter Handke je čovjek koji je veliki prijatelj prvo srpskog naroda, a drugo, veliki borac za istinu. Mi smatramo da čovjek takvih kvaliteta zaslužuje da dobije u Srebrenici, ali baš u Srebrenici, glavnu ulicu”, naglašava Pavlović.

Pavlović navodi da i u slučaju da prijedlog ne dobije podršku u SO Srebrenica, udruženje namjerava plakatima i drugim obilježjima “prekrstiti” glavnu gradsku ulicu po Handkeu.

“Petsto plakata, to vam je petsto maraka. Zar je problem odštampati pedeset limenih natpisa sa imenom Petera Handkea?,” kaže Pavlović i dodaje kako će ovaj poduhvat sami finansirati.

U genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine, tokom rata u Bosni i Hercegovini, ubijeno je 8.372 bošnjačkih muškaraca i dječaka kada je Vojska Republike Srpske zauzela ovaj gradić na istoku zemlje.

U Srebrenici i okolnim opštinama do sada su ekshumirane 94 masovne grobnice, a identifikovani su posmrtni ostaci više od 6.900 žrtava koje su ubile snage Vojske Republike Srpske.

Kakve su reakcije građana?

Prema popisu iz 2013. godine u Srebrenici živi 7.248 Bošnjaka ili 54,1 posto, što je za 20 hiljada manje nego što ih je u tom gradu živjelo prije 1992. godine kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini.

Za njih je prijedlog “Istočne alternative” da se glavna srebrenička ulica nazove po Handkeu nedopustiva.

“Da bog sačuva. Zar to žrtve da gledaju? Zar negator genocida, čovjek koji veliča laži, koji veliča neistinu?! To je provokacija, samo se ispituje puls žrtava, kako će na koju provokaciju da reaguju”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Fadila Efendić, kojoj su sin i muž ubijeni u genocidu.

Sličnog je mišljenja i Šahida Abdurahmanović, kojoj je Vojska RS ubila muža.

“Znamo dosadašnje četničke provokacije Vojina Pavlovića, znamo njegov dosadašnji rad uperen protiv bošnjačkog naroda. Mogu mu poručiti da ovdje u Srebrenici imamo mnogo problema mimo ovih”, ističe Abdurahmanović.

Navodi i kako bi se umjesto ovakvih prijedloga trebalo zalagati za bolju budućnost mladih.

“Treba se baviti nekim pametnijim stvarima, da zadrže mlade na ovim prostorima. Ja ću da živim, ma šta god oni radili, ali mene brine budućnost mladih”, priča Abdurahmanović.

Za Srebreničanina Dragana Cvjetinovića, situacija u Srebrenici je tužna.

“Mi smo ovdje nemoćni Srbi. Uvijek je važnija riječ nekoga sa strane, nego mene odavdje. Ja nemam riječi, ovo je tužno, ružno, žalosno. Tolike pare, da je jedna ulica nacifrana, uređena, da bude Las Vegas. Prije rata milina bila proći Srebrenicom, danas poslije trideset godina, ova vlast nas vraća unazad”, kaže Cvjetinović.

Šta misle odbornici SO Srebrenica?

Zulfo Salihović, odbornik Stranke demokratske akcije (SDA) u SO Srebrenica za RSE kaže da bošnjački odbornici namjeravaju zvanično predložiti da se ulica Maršala Tita nazove ulicom Žrtava genocida iz Srebrenice.

“Zvanična inicijativa Kluba Bošnjaka će ići u tom pravcu. Mislim da je to prikladniji naziv za tu ulicu Srebrenice. Ako oba prijedloga budu usvojena, to može dovesti do raznih turbulencija, ali mislim da to nikome nije cilj”, kaže Salihović za RSE.

Šef odbora Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u SO Srebrenica, Dragić Glišić, smatra da svaka odluka SO Srebrenica o obilježjima u ovom gradiću treba da se donese konsenzusom oba naroda. Naglašava i kako bi se fokus politike sa dešavanja iz prošlosti trebao preusmjeriti na budućnost.

“Što se kaže, ne spominjem prošlost, ni bitke daleke. Nit’ sam poznavao Maršala Tita, nit’ sam poznavao Petera Handkea. Svako može da podnese inicijativu i o tome bi trebali da se izjašnjavamo svi. Samo se pitam šta u konačnici doprinosi budućnosti ili boljitku trenutnog života”, kaže Glišić.

Naglašava da incijative koje vode destabilizaciji stanja u Srebrenici i “koje će otvarati stare rane, obeshrabriti potencijalne investitore, nisu dobre za Srebrenicu”.

“Nije problem da damo ulicu bilo kome, samo je pitanje da li takav potez donosi stabilnost, koliko novih radnih mesta, boljitak lokalnom stanovništvu. Ako ćemo neke inicijative donositi kako bismo skretali pažnju s nekih problema koji su evidentni, mi smo političari, mi imamo odgovornost, a svi drugi koji proizvode neke probleme, oni odgovornost nemaju”, kaže Glišić.

Skupština Opštine Srebrenice ima 21 odbornika, od čega 15 zastupnika iz stranaka koje su većinski srpske i šest Bošnjaka.

Najviše odbornika ima Savez nezavisnih socijaldemokrata (sedam odbornika), potom Srpska demokratska stranka (tri), Demokratski narodni savez dva, a po jedan mandat Ujedinjena Srpska, Srpska radikalna stranka i DEMOS.

Šest bošnjačkih odbornika je izabrano s liste Moja adresa Srebrenica, koju čine Stranka demokratske akcije (SDA), Stranka za BiH (SBiH), Savez za bolju budućnost, Pokret demokratske akcije, Demokratska fronta (DF) i Građanski savez.

Sve ove stranke su u istoj, vladajućoj koaliciji.

Ko je Vojin Pavlović?

Vojin Pavlović je član ekstremno desničarske Srpske radikalne stranke dr. Vojislav Šešelj, koja nosi ime haškog osuđenika i vatrenog zagovornika “velike Srbije” tokom ratova devedesetih. Njegovo udruženje, sa sjedištem u Bratuncu, dvadesetak kilometara od Srebrenice, kako navodi, “bori se za istinu o stradanju Srba i nezavisnost bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske”.

Godinama je bio odbornik ove stranke u Skupštini opštine Bratunac.

“U našem Statutu stoji da smo protiv Evropske unije i saradnje sa NATO paktom, te da podržavamo saradnju sa Rusijom, Kinom i svim zemljama naklonjenim srpskom narodu”, priča Pavlović.

Udruženje istog imena djeluje i u susjednoj Srbiji.

Pavlović je 2019. godine poslao zahtjev rukovodstvu Opštine Srebrenica za pronalaženje i odobravanje lokacije u centru grada gdje bi se, prema njegovoj zamisli, trebala podići spomen-bista Peteru Handkeu, no ovaj zahtjev je odbijen.

“Istočna alternativa”, za koju Pavlović tvrdi da broji oko 2.000 aktivista, stajala je i iza prijedloga da se u Srebrenici podigne spomenik bivšem ambasadoru Ruske Federacije u Ujedinjenim nacijama (UN) Vitaliju Čurkinu. Skupština opštine (SO) Srebrenica ovaj je prijedlog odbacila.

Nakon neuspjeha u Srebrenici, spomenik su podigli u Istočnom Sarajevu u znak “zahvale” Čurkinu što je u ime Rusije stavio veto na izglasavanje Rezolucije UN o genocidu u Srebrenici.

Udruženje je 7. marta ove godine u Bratuncu postavilo bilbord kojim se čestita rođendan Ratku Mladiću. Uz Mladića se na bilbordu nalazio i lik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika, za koje je Pavlović kazao da su “dvojica najvećih zaštitnika srpskog naroda”.

Za genocid u Srebrenici pred međunarodnim sudom u Hagu Mladić je prvostepenom presudom osuđen na doživotni zatvor. Bivši predsjednik RS Radovan Karadžić 2016. godine osuđen je na 40 godina zatvora pred ovim sudom, a sudije su 2019. godine preinačile ovu presudu na doživotni zatvor.

“Istočna alternativa” je i uoči priprema za obilježavanje 25. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice lijepila plakate kojim su pozivali građane da obilježe 11. juli kao “dan oslobođenja Srebrenice”. Plakate sličnih sadržaja lijepili su i prethodnih godina, izazivajući revolt i strah kod Bošnjaka.

Za zločine u i oko Srebrenice do sada je osuđeno ukupno 47 ljudi na više od 700 godina zatvora, a izrečene su i četiri doživotne kazne.

U jednom dijelu BiH odlikovanja, u drugom persona non grata

Peter Handke dobio je Nobelovu nagradu za književnost 10. decembra 2019. godine.

Udruženje književnika RS proglasilo ga je za njihovog počasnog člana. U Srbiji je austrijski pisac 2015. godine, odlukom gradske Skupštine, proglašen za počasnog građanina Beograda.

Tokom posjete Višegradu, 7. maja, mjestu stradanja 3.000 Bošnjaka u proteklom ratu, filmski reditelj Emir Kusturica Handkeu je dodijelio “Veliku nagradu Ivo Andrić” za književnost.

Istog dana mu je u Banjoj , na sjeverozapadu BiH, dodijeljen Orden Republike Srpske. Iz Vlade RS su kazali da je Handke odlikovan zbog “izuzetnog rada i zasluge na polju kulturnog i duhovnog razvoja, kao i za naročiti doprinos u razvijanju i učvršćivanju sveukupnih odnosa s Republikom Srpskom”.

I predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je Handkeu 9. maja uručio Orden Karađorđeve zvezde prvog stepena, a ukaz o njegovoj dodjeli književniku donijet je još u februaru 2020. godine.

Zastupnici Skupštine Kantona Sarajevo dan nakon što je mu je uručena Nobelova nagrada, Handkea su proglasili nepoželjnom osobom na području ovog kantona. To je uradio i grad Tuzla.

Tom prilikom je navedeno, uz ostalo, kako je “Handke u svojim javnim nastupima, u vrijeme agresije na BiH javno podržavao agresorski režim na čelu s ratnim zločincem Slobodanom Miloševićem, te više puta i pored svih presuda Međunarodnog suda u Haagu negirao zločin genocida u Srebrenici”.

Dodjelu Nobelove nagrade Handkeu bojkotovale su BiH, Kosovo gdje je, također, proglašen nepoželjnom osobom, Albanija, Hrvatska, Sjeverna Makedonija i Turska.

Na dan dodjele nagrade, u glavnom gradu Švedske održana su dva protesta, a brojni ratni reporteri koji su izvještavali iz ratova u BiH i na Kosovu su se oglasili na društvenim mrežama, s tekstovima koje su pisali ratnih devedesetih.

Peter Handke je 1996. objavio putopisni esej “Jedno zimsko putovanje prema Dunavu, Savi, Moravi i Drini – ili pravda za Srbiju”, a potom i još četiri knjige intonirane na isti način.

Zbog podrške međunarodno izolovanoj Srbiji, kasnije posjete Slobodanu Miloševiću u pritvorskoj jedinici Haškog tribunala, te odlaska na njegovu sahranu – Handke je uglavnom bio kritikovan.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79