Davor Dragičević: Pojedini političari iskoristili su ovu tragediju za svoje ciljeve

Kraj svake priče o Davidu odgovarao je i ministru unutrašnjih poslova Draganu Lukaču, koji je u jednom momentu, prema Lepirovom javnom priznanju, naredio da se slučaj hitno zatvori

David Dragičević nestao je 18. marta 2018. godine. Njegova porodica i prijatelji danima su se okupljali i tragali za njim. Sve više Banjalučana pitalo se šta se desilo dvadesetjednogodišnjem mladiću, koji je, kao i mnogo puta do tada, izašao u grad.

Šest dana kasnije, 24. marta, njegovo unakaženo tijelo pronađeno je na ušću Crkvene u Vrbas. Bilo je jasno da je mučen i svirepo ubijen!

„Policija je utvrdila da se David Dragičević iz Banjaluke, čije je tijelo pronađeno u Vrbasu, kobne noći, između ostalog, potukao sa tri lica, opljačkao jednu kuću i sa mosta skočio u rijeku, rečeno je danas na konferenciji za novinare u Banjaluci“, istog dana prenijela je Vladina novinska agencija SRNA.

Na sramnoj konferenciji za novinare, koju su predvodili tadašnji direktor Policije Republike Srpske Darko Ćulum, tadašnji načelnik Uprave za organizovani i teški kriminalitet Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske Darko Ilić i patolog Željko Karan, David je okarakterisan kao narkoman i vrlo problematičan mladić, sklon fizičkim obračunima i sitnom kriminalu. Sve ovo trebalo je da opravda tezu o “zadesnoj smrti”, a da slučaj bude hitno zatvoren.

Njegovi otac Davor Dragičević i majka Suzana Radanović, kao i mnogobrojni prijatelji i sugrađani u ovu policijsku verziju nisu povjerovali. Na Trgu Krajine otac je poručio:

“Dijete je ubijeno!”

Na svakodnevnim protestima stotina građana postavljano je samo jedno pitanje – ko je ubio Davida. Kako je neformalna grupa “Pravda za Davida” rasla i okupljala sve veći broj, prije svega, roditelja, tako su dokazi u traljavoj istrazi počeli da nestaju. Dok su nadležna tužilaštva ćutala, javnost je saznavala detalje o zataškavanju i propustima tada glavnog tužioca banjalučkog Okružnog javnog tužilaštva Želimira Lepira i postupajućeg tužioca u ovom predmetu Dalibora Vreće.

Kraj svake priče o Davidu odgovarao je i ministru unutrašnjih poslova Draganu Lukaču, koji je u jednom momentu, prema Lepirovom javnom priznanju, naredio da se slučaj hitno zatvori. I Milorad Dodik, vladar života i smrti u RS, uključio se u sve ovo, ali nije pokušavao da pomogne, već je sebi dao za pravo da bestidno vrijeđa roditelje ubijenog Davida.

Režimski mediji ćutali su o smrti mladića, Trg Krajine vrvio je od nezadovoljnih Banjalučana, a policija je počela da ih “diciplinuje”. Tragediju porodice, za samopromociju i podilaženje nezadovoljnom narodu, besramno je iskoristila opozicija.

Progon građana okupljenih oko nesretnih Davidovih roditelja postajao je sve brutalniji. Uslijedila su hapšenja, premlaćivanja, pritvaranja i preskupa novčana kažnjavanja ljudi koji su tražili istinu.

Najbrutalnije policijsko gušenje protesta dešavalo se od 25. do 30. decembra 2018. Osim desetina demonstranata, privođeni su i otac Davor i majka Suzana. Pendreci su sijevali, na Trgu je bilo i krvi. Pretresana je i kuća porodice Dragičević. Davidov otac optužen je za pokušaj državnog udara, ali je uspio da izmakne razjarenoj policiji koja ga je danima tražila.

Građani su i dalje pitali – ko je ubio Davida?

“Dječak, čije je ubistvo potreslo cijelu državu, region pa i svijet, morao je tiho, skoro pa tajno, da napusti svoje posljednje počivalište. Tako je htio režim, tako su htjeli oni koji su ga ubili. On je otišao zauvijek, a ovdje smo ostali samo mi. I Davidove ubice”, napisao je Žurnal 14. marta 2019. godine.

Tog dana, iznemogla od bola, najdrskije ponižavana i progonjena porodica Dragičević Davidovo tijelo prenijela je u austrijski Viner-Nojštat. Otac Davor kovčeg je dočekao upravo tu, gdje je po drugi put pokopao vlastito dijete. David je otišao iz banjalučkog geta, sugrađanima je ostavio borbu za pravdu.

Protesti do danas nisu ugušeni. Svake večeri grupa “Pravda za Davida” na platou kod Hrama Hrista Spasitelja postavlja isto pitanje.

Hiljaditi je dan kako Davidovi roditelji i grupa “Pravda za Davida” traže istinu o zvjerskom ubistvu. Njegov otac, izmučen nepravdom, pristao je da govori za Žurnal.

ŽURNAL: Nakon 1.000 dana, ko je ubio Davida?

DAVOR DRAGIČEVIĆ: I nakon 1.000 dana, kao i prvog dana, Davida Dragičevića je ubio MUP RS, na čijem čelu se nalazi Dragan Lukač.

ŽURNAL: Da li će krivci ikad odgovarati?

DAVOR DRAGIČEVIĆ: Krivci za organizovano ubistvo Davida Dragičevića sigurno će odgovarati.

ŽURNAL: Kada?

DAVOR DRAGIČEVIĆ: Kada krene sudski postupak za ubistvo Davida Dragičevića.

ŽURNAL: Davidova tragična smrt i traganje za istinom i pravdom ujedinili su ljude u Banjaluci, pa čak i cijeloj BiH, više nego bilo šta drugo. U jednom momentu bilo je više od 30.000 ljudi na Trgu Krajine, koji su tražili istinu o ubistvu. Danas rijetko ko uopšte to spominje, a krivci nisu procesuirani. Zašto se sve to, na neki način, ugasilo?

DAVOR DRAGIČEVIĆ: Naša borba za istinu o ubistvu Davida Dragičevića neće stati dok god svi koji su počinili taj stravičan zločin ne budu procesuirani u skladu sa zakonom.

ŽURNAL: Da li je pritisak na institucije mogao da bude veći i zašto nije?

DAVOR DRAGIČEVIĆ: Nastaviće se, naravno, ne na institucije RS, jer su se one od prvog momenta stavile na stranu ubica i pokušale zataškati zločin. Sljedeći naš korak je prema institucijama BiH.

ŽURNAL: Skoro sve vrijeme, u ovih hiljadu dana, govorili ste da imate dokaze o krivcima. Kada ćete sve to objaviti?

DAVOR DRAGIČEVIĆ: Većina dokaza za ubistvo je javno prezentovana institucijama RS, međutim, te institucije su svojim djelovanjem na najmonstruoziniji način probale naše dokaze i činjenice prikazati kao napade na MUP RS i tužilaštvo. Svi dokazi koje moj advokat Ifet Feraget i ja posedujemo biće prezentovani detaljno na sudu, kao jedinom mjestu gdje dokazi i činjenice imaju svoju pravnu težinu.

ŽURNAL: Jesu li moguće nove demonstracije 30.000 ili više ljudi na trgovima bh. građana sa istim zahtjevom za otkrivanje istine i kažnjavanje krivaca?

DAVOR DRAGIČEVIĆ: Trenutno nisu u planu. Ljudi u Banjaluci i dalje neprekidno stoje svakodnevno, 1000 dana, sa istim pitanjima kao i prvog – ko je ubio Davida.

ŽURNAL: Nakon protesta i režimske zabrane okupljanja građana, uslijedili su opšti izbori i osjetilo se da je vlast uzdrmana. Na posljednjim lokalnim izborima izabran je novi gradonačelnik. Teško se oteti utisku da su političke promjene u Banjaluci krenule od protesta “Pravde za Davida” i svega što se nakon toga desilo. Istovremeno, politička partija “Pokret pravde” na tim istim izborima nije prešla izborni prag. Kako to tumačite?

DAVOR DRAGIČEVIĆ: Promjene su krenule od protesta “Pravda za Davida”. To je opšti utisak. Međutim, ubrzo poslije izbora većina njih je pokazala razloge zašto su bili tu. Mi smo još uvijek tu i tražimo pravdu koju nismo dobili. Broj glasova koje je “Pokret pravde” dobio na lokalnim izborima uopšte nije zanemariv i to nam je dodatna obaveza da nastavimo tim putem. Svjesni smo činjenice da društvo u kojem se nalazimo teško prihvata promjene, ali mi nećemo odustati.

ŽURNAL: Da li je politika iskoristila tragediju porodice Dragičević?

DAVOR DRAGIČEVIĆ: Politika je dovela do svega ovoga, tako da tragedija porodice Dragičević samo oslikava stanje u kojem se naše društvo nalazi. Pojedini političari su iskoristili ovu tragediju u smislu promovisanja svojih ciljeva, ali to više govori o njima, a ne o nama.

ŽURNAL: Ko se najviše okoristio?

DAVOR DRAGIČEVIĆ: Takozvana opozicija, koja je ostvarila svoje zacrtane ciljeve, bez iskrene podrške da se konačno riješi ubistvo Davida Dragičevića.

ŽURNAL: Režim vas i danas progoni zbog borbe da saznate istinu ko je ubio vašeg sina i da krivci odgovaraju. U vašem satanizovanju korištene su optužbe koje se graniče sa zdravim razumom. Kako je, pored tragedije koju ste doživjeli, biti Davor Dragičević?

DAVOR DRAGIČEVIĆ: Režim ne progoni samo mene, već i sve ostale ljude koji mi pružaju podršku, što svakodnevno dokazuju svojim montiranim optužnicama koje su do sada sve pale na sudu. Bitno je napomenuti da u RS nikome nije u cilju otkrivanje istine, pošto su svi svjesni da je zločin počinio MUP RS i tužilaštvo. Ali, svi će se jednoga dana morati suoči s tim. I, naravno, ovaj slučaj će imati nesagledive posljedice po te institucije.

ŽURNAL: Kada biste mogli, da li biste i šta promijenili u svojoj borbi za istinu i pravdu?

DAVOR DRAGIČEVIĆ: Ništa ne bih promijenio. Od prvog dana sam stao za svoje dijete i nikada neću stati u svojoj borbi.

ŽURNAL: Vjerujete li više ikome?

DAVOR DRAGIČEVIĆ: Vjerujem u pravdu, svom advokatu i ljudima oko mene i tako će i ostati.

ŽURNAL: Čime se danas bavite u Austriji?

DAVOR DRAGIČEVIĆ: Svoju borbu sam nastavio u Austriji, posredstvom udruženja koje smo ovdje osnovali. Moja misija i obećanje mom djetetu je borba do kraja da dođemo do pravde.

ŽURNAL: Šta bi se desilo kada biste se vratili u Banjaluku, biste li bili bezbjedni? Plašite li se?

DAVOR DRAGIČEVIĆ: Povratak u Banjaluku trenutno nije moguć zato što se vode montirani sudski procesi protiv mene. Svi oni koje sam označio kao ubice svog djeteta su unaprijeđeni. Hunta Dragana ZLukača i dalje nezakonito prati ljude koji mi daju podršku. To je entitet gdje vlada policijska hunta na čelu sa ZLukačem. Kad bih se sada vratio, završio bih kao i moje dijete. Tek kad svi koji su učestvovali u zločinu budu procesuirani, moguć je moj bezbjedan povratak. Nikome iz institucija to nije u interesu i niko se do dan danas nije založio za to, a posebno pojedinci iz takozvane opozicije. Svi zajedno su stali u zaštitu vitalnog nacinalnog interesa, a to je zataškavanje ubistva Davida Dragičevića.

ŽURNAL: Nakon svega što ste prošli i što ste doživjeli od režima, šta biste rekli roditeljima koji u Bosni i Hercegovini rađaju i odgajaju djecu?

DAVOR DRAGIČEVIĆ: Da učine sve što je u njihovoj moći da djecu izvedu na pravi put, da im pruže svu ljubav i podršku na tom putu. Trebamo živjeti zajedno i boriti se za bolje sutra naše djece i svih nas. Jedino zajedno to možemo postići, oslanjajući se jedni na druge, bez obzira na vjeru i naciju. Bitno je prije svega biti čovjek, imati dostojanstvo i slobodu, a ne biti rob predrasuda. BiH je zemlja svih nas koji želimo normalno društvo i da konačno kažemo NE pojedincima koji su nas doveli u ovakvo stanje. NEKA BUDE PRAVDA ZA DAVIDA I DŽENANA, NEKA DOĐE PRAVDA ZA SVE!


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79