Denis Stojnić, poznati sarajevski ugostitelj i sportista za CH pričao je o svojoj mladosti, sportskom životu, biznisu kojim se bavi njegova porodica, problemima s kriminalcima, kao i o kriminalu u Sarajevu. Stojnić se osvrnuo na slučaj Memić, kao i na to što su ga povezivali sa Srpskom čašću, United tribunsima i kartelom Tito i Dino. Pričao je o njegovoj inicijativi da se djeci nastradalih policajaca omogući stipendija, kao i o problemima sarajevskih ugostitelja i privrednika.
Prvo naše pitanje bilo je ko je Denis Stojnić:
– Ja sam sportista, rođen u Sarajevu, Bosanac. Prvi sam Bosanac koji je nastupao u UFC-u, najboljoj federaciji na svijetu u borilačkom sportu. Od 2001. godine bavim se ultimat fajtom, prije toga sam trenirao fudbal. Bio sam golman. Sin sam olimpijca Zdravka Stojnića koji je bio na četiri olimpijade. Na Olimpijadi 1994. Na olimpijadu je otišao preko piste i vratio se. Sin sam čestite majke Aide Stojnić, Sarajke, brat sam Dade Stojnića koji je moja suprotnost.
U srednju školu sam išao u Frankfurtu. Tamo sam otišao za vrijeme agresije. Mi smo 1994 izašli iz Sarajeva. Ja sam ranjen u ratu, pogodio me geler. Iz grada smo izašli sa konvojem. Majka, brat i ja smo prvo bili u Austriji: Tada je došao po nas jedan naš prijatelj Ismet Mešanović i preko granice nas preveo u Njemačku, te smo otišli u Frankfurt – rekao je naš sagovornik.
On dodaje da je početkom rata imao 12 godina. Da je bio stariji, ostao bi u BiH kao vojni obveznik, te vjerovatno radio u državnoj bezbjednosti kao i njegov otac. Ako bi otišao na neku sportsku manifestaciju, postupio bi kao i otac – vratio se u BiH, jer, kako je rekao “gen nije hidrogen”.
Prije rata Denis je, kao i većina mladih, izlazio u kafić Senator (kasnije je nazvan Central), u klub Aqua, tu je i radio na obezbjeđenju. Radio je na obezbjeđenju i u kafiću SOS.
“Branio sam u Sarajevu ali i u Željezničaru. U Želji me trenirao Čiko Radović. To su bili moji prvi koraci. A kad sam se vratio u BiH 1997. ili 98. branio sam jedno vrijeme za prvi tim. Tad je trener golmana bio Prljača. Tu je bio Vukadin Petranović, a kasnije je došao Mirsad Dedić. Pored fudbala, trenirao sam borilačku vještinu sambo. To je nešto između boksa, džuda i hrvanja. To je ruska vještina koju koristi legendarni borac Fedor Emilijanenko. Ja sam bio golman i sambo borac. Međutim, otac mi je branio da se bavim borilačkim sporto, jer sam kao mali bio nemiran, imao sam neke tuče, te me je usmjerio na fudbal. Kasnije sam imao želju da postanem borac gledajući MMA, kasnije UFC i počeo sam se baviti ultimat fightom. Prvu borbu imao sam sa Amelom Zecom u Sarajevu. Tada je u mom ćošku bio Ismir Jusko – Švabo, bivši ministar MUP-a, sada vijećnik u Opštini Centar. Trenirao sam s njim i Nerminom Sukićem – Belom, Legendom hrvanja i njegovim bratom Mehom. Kasnije sam trenirao i sa Nerminom Hodžićem Hodžom, Hrvački klub Bosna. Moj otac je to sve pratio i s njim sam najviše radio na usavršavanju vještine ultimat fight, jer on dolazi iz karate sporta gdje je imao crni pojas. Njegov trener je bio rahmetli Salko Ćurić”, kaže Stojnić.
On nije krenuo očevim stopama jer su mu se više sviđali sportovi s kontaktom. “U ultimat fightu imate borbu na zemlji i u stojećem stavu. To je najbolji sport za samoodbranu”, kaže Stojnić i dodaje da je razmišljao i o tom da osnuje neki klub borilačkih sportova u Sarajevu, ali da sad za to nema vremena.
“U nekoj daljoj budućnosti želio bih da pomažem mladima i sa mojim vezama u Holandiji gdje su najbolji borci u K1 i u ultimat fightu, da naše talente vodim tamo. Neki naši kick bokseri su išli sa mnom i trenirali u Holandiji, u najboljem klubu Golden gloria”, priča naš sagovornik.
U ugostiteljskom biznisu on i njegova porodica su odavno. Davne 2008. on i brat Dado otvorili su Chees pub. Tu je bila neka stara, slabo posjećena pekara u Ulici Zelenih beretki.
“Mi smo čovjeku platili, riješili dugove koje je imao prema opštini. Potom 2011. otvaramo drugi objekat City longue koji je urađen u američkom stilu. Kompletna istorija Amerike je u tom objektu. Kasnije smo uzimali i druge objekte, plaćali dugove koje su načinili prethodni vlasnici. Napravili smo našu priču i zaposlili veliki broj ljudi. Naša bazična firma, odakle nam dolaze finansije, je građevinska firma koju u Frankfurtu drži moj otac od 1997. U jednom trenutku u toj firmi radilo je oko 200 ljudi iz BiH”, veli Stojnić .
On i brat su Ulicu Zelenih beretki bukvalno preporodili i napravili središtem zbivanja. To se najbolje vidi ljeti, u vrijeme Sarajevo film festivala kada je ta ulica, posebno u dijelu gdje su objekti porodice Stojnić, postaje centar zbivanja u gradu.
Govoreći o problemima koje je imao sa kafićem Tesla, Stojnić kaže da su zlobni ljudi pokušali da s njim zavade “opštinske službe i načelnika”, ali nisu uspjeli.
“Kad smo aplicirali na javni oglas, u objektu gdje je Tesla, spominjala se jedna kvadratura, a ustvari, bila je druga. Mi smo se žalili, ali ti ljudi uopšte nisu obavještavali načelnika. On je vjerovao nekim svojim službama. Ne kažem da su sve službe bile loše, ali jedna služba je bila ključna što se tiče poslovnih prostora. Hvala bogu, ti ljudi više nisu na pozicijama jer su napravili veliki problem. Mi smo dobili vansudsku nagodbu i na Opštinskom vijeću je izglasano, jer mi nismo imali onoliku kvadraturu za koju smo aplicirali. Načelnik Hadžibajrić to nije mogao znati nego samo ljudi koji su radili u toj službi i mjerili pogrešnu kvadraturu. Bilo je i pokušaja reketiranja pa smo te ljude prijavili Federalnom MUP-u. Sad je istraga protiv tih ljudi. Ovim putem se zahvaljujem načelniku Hadžibajriću i nadam se da će ti ljudi ubrzo da odgovaraju i da će dobiti čak i zatvorske kazne. To im ja želim jer su oštetili mnogo moj sportski život, jer ja zbog tog problema tri i po godine nisam imao meča. Nisam se mogao koncentrisati na trening, a tada sam se naglo i udebljao. Kad pogledate stare slike bio sam skroz drukčije konstitucije, ali stres je najveći problem za sportistu. Hvala bogu to se riješilo. Neki od tih ljudi su ostali bez posla, a protiv nekih se vodi istraga”, kaže Stojnić.
On pojašnjava da su ga pokušali reketirati upravo službenici Opštine Stari Grad i da su od njega tražili 20.000 maraka!
“Lagali su neke stvari, ja sam to načelniku opštine kasnije ispričao. Protiv tih osoba tužilaštvo je pokrenulo istragu zajedno sa FUP-om i u skorije vrijeme očekujem da će biti sankcionisani. Oni su ojadili mnogo ljudi, bez načelnikovog znanja. Mene su prevarili, ali i to je kriminal”, ističe naš sagovornik.
Stojnić je potvrdio da je imao problema i sa “pravim” kriminalcima u Sarajevu koji su mu dva puta bacali bombe na objekte.
“Znaju to i policajci i službenici obavještajne agencije i FUP-a i nadam se da će se uskoro desiti neki pomaci u istrazi, jer nije u redu da se u gradu svako malo nekom baci bomba ili zapali vozilo. Možda tužilaštvo tu ne vidi ozbiljan problem, ali šta bi bilo da jedna ta bomba ubije nečije dijete? Meni su bombe bacane jer je u pitanju ljubomora, a ne što se bavim kriminalnim aktivnostima. Bacanje bombi nisu mangupluk, nego kukavički čin. Kad s nekim imaš nešto, riješiš to u četiri oka, vodiš demokratski dijalog, a ne bacaš bombe koje mogu ubiti nečije dijete. Obećavam vam da Antikorupcioni tim na čelu sa g. Larsonom ubrzo dovoditi te kriminalce gdje im je mjesto. Novi zatvor će biti mali koliko ih je”, kaže Stojnić.
Naš sagovornik nedavno je tužen i sudski postupak se vodi pred Opštinskim sudom u Sarajevu. Radi se o incidentu iz 2016. kada je policajac pucao i ranio O. P. koji je izvadio pištolj u namjeri da ga upotrijebi. Stojnić je tužen jer je prekoračio nužnu odbranu prema napadaču.
“To je sad na sudu i mislim da će biti OK. Očito je trebalo da Denis Stojnić bude Denis Mrnjavac ili Amar Mistrić pa da niko ne odgovara ili da dobije male kazne. Bog nam je dao sreću da se odbranimo. Ja nikad nikom nisam otišao na objekat ili kuću s vatrenim oružjem da se s nekim raspravljam. Ako vas neko uvrijedi prijavite ga i sve rješavate sudskim putem. Ja sam tužen da sam prekoračio nužnu odbranu jer goloruk idem na čovjeka koji ima oružje?… Da su se Amar Mistrić i Denis Mrnjavac odbranili, možda bi i oni bili odgovarali za prekoračenje nužne odbrane,jer ti danas ne smiješ ni da se braniš. Kakva je to poruka? Ne smijete se braniti ni goloruki ni kad neko dođe da vas napadne. Sreća da su tu bili policajci. Kasnije ti hrabri momci nas optuže kad dobiju po labrnji. Policija ga je savladala kad je repetirao vatreno oružje”, dodaje naš sagovornik.
Denis Stojnić je prvi od javnih ličnosti progovorio o slučaju Memić. On je u martu 2020. o ovom predmetu razgovarao sa inspektorima FUP-a koji su ga pitali da li ima kakva saznanja i da li se može raspitati o ovom.
“Ovaj slučaj sam pratio kao i svi drugi putem medija. Jadno je to što rade Murizu Memiću. Umiješao sam se u to i počeo se raspitivati. Ljudima iz FUP-a sam obećao da ću pokušati saznati ko stoji iza toga. Pričao sam s jednim kolegom koji me je pitao znam li ko je otac Alise Mutap. Znaš li ti Denise ko je Zijo Mutap? To je onaj kod kog smo išli prije 7-8 godina kad smo mislili da su naša auta kod njega. Odmah sam shvatio da se radi o čovjeku koji je neka vrsta lokalnog siledžije. Kad sam tada s prijateljem otišao kod njega, on nije imao naše aute, ali me uputio na osobu, jednog varalicu, koji je i njega pokušao prevariti. Ali sam nastup, oružje za pasom, glasan govor dao mi je do znanja da je neki lokalni poglavica. Postalo mi je jasno zašto Alisa Mutap šuti, jer joj je otac umiješan. Ona nikad sve ove godine ne bi šutala da joj otac nije umiješan. Daje bilo ko drugi, ona bi davno rekla. Međutim otac je umiješan u ubistvo, zato ona šuti. Za to sam dao neke smjernice. U oktobru za CH sam dao izjavu u vezi ovog jer sam dobio signal od jedne administracije. Poslije tog signala u javnosti oni su počeli da telefoniraju i još više se otkrivaju. Na Face TV sam rekao da treba doći još jedan doktor jer dva su rekla da Alisa nema amneziju. Ako strani neutralni doktor kaže da Alisa nema amneziju, ona će se naći u pritvoru. Obećao sam državnom tužiocu da neću dalje iznositi imena i saznanja u javnost”, priča Stojnić.
Ddodao je da mu nisu jasni političari koji su se umiješali i zamjerili mu što je javno govorio o ovom slučaju. Upitao ih je kako bi se ponašali da su u pitanju njihova djeca.
“Dosta nam je korumpiranih političara i policajaca. Dijete sam policijske porodice i volim policiju. Korumpirane policajce ne želim da sretnem. Ili si policajac od početka do kraja karijere. Bez mrlje. Možeš napraviti grešku, ali ne prikrivati ubistvo, primati mito. Moramo suzbijati korupciju. Sad će neko reći ko je on da priča o korupciji. Ja sam čovjek bez ijednog krivičnog djela. Ni u Njemačkoj, Holandiji ni Americi. Ja više živim u EU nego u BiH. Ovdje dođem jednom-dvaput mjesečno. Imam biznis u Njemačkoj. Biznis u BiH mi je samo napravio probleme, napravili su od mene “bad boya” ili kako neki kažu “kontroverznog sportistu”. Po čemu sam ja kontroverzan, što poznajem osobe koje imaju problema sa zakonom ili što sam dobar s nekim predsjednicima. Slikam se sa svima. Ali svako od njih će odgovarati za svoje breme”, ističe Stojnić.
Pojedini mediji ranije su pisali o vezi Stojnića sa organizacijom Srpska čast i članovima bajkerske skupine iz Sanskog Mosta poznate kao United Tribunsi. Obje skupine su povezane sa legendarnom ruskom bajkerskom organizacijom Noćni vukovi.
“Veza sa Bokijem i Nerminom, United tribunsima i Srbskom čašću. Znamo se preko zajedničkih prijatelja. Organizovan je meč u Bihaću, a ja sam pozvan da se borim i rado sam prihvatio. Nažalost, meča nije bilo jer je protivnik odustao zbog povrede. Tu sam upoznao i druge članove bajkerske grupe United Tribuns. Tu je bio i Igor Bilbija iz Srbske časti kojeg tada nisam poznavao i gdje smo se dva tri puta slikali i bili u teretani. Tad on nije bio Srbska čast nego je u toj organizaciji nakon godinu dana. Nemam problem što je on Srbska čast, za sebe mogu reći da sam Bosanska čast. Ja ne mogu znati šta će Bilbija uraditi sutra ili za dvije-tri godine, da li će izvršiti neko krivično djelo. On će da odgovara za sebe. Ja sam došao kod braće Ćulum. Znam te momke, znam njihov život, oni će da odgovaraju ako imaju nekih krivičnih djela, ali oni su moji drugovi. Čime se oni bave ne interesuje me”, naglašava Stojnić.
Pojedini mediji Stojnića povezuju i sa narko kartelom Tito i Dino. S tim u vezi on je rekao:
“To me prozvao takozvani novinar Avdo Avdić, pod nadimkom AvAv, barem tako ga neki nazivaju. Ja sam protiv njega podnio krivičnu prijavu odmah nakon njegovog članka na portalu Žurnal. Da me osumnjiči da sam dio nekakve organizacije i da spominje nekakav moj objekat da je to od tog kartela… Objekat koji je od 2004. Tog čovjeka kojeg je spomenuo je 2004. imao 22 godine. Tog momka Dinu kojeg spominje znam iz kluba Golden gloria od 2001, gdje smo zajedno trenirali. On je doduše dolazio na trening u 19, a ja sam imao trening u 12 sa prvim timom. Ja ne krijem da znam tog momka. Da li je on neki kartel ja to ne mogu znati, niti mi je Dino nekad rekao da je dio nekog kartela. To su takve nebuloze koje je Avdić pisao… Ja znam da ja nisam dio nikakve takve organizacije. Tog momka gdje god vidim uvijek ću pozdraviti i biće moj prijatelj. Avdić me je oklevetao i on će da plati kaznu. Kleveta je 5000 KM. Kad Abdulah Skaka nije mogao da plati za djecu poginulih policajaca, ja ću da platim tu sumu. Bez obzira što je moja odluka prošla na Opštinskom vijeću… Kad dobijem Avdića na sudu, te pare ću uplatiti djeci poginulih policajaca”, veli Stojnić.
Naš sagovornik podsjeća da su on i brat podnijeli inicijativu kao gradski vijećnici da djeci svih poginulih policajaca obezbjedimo mjesečne finansije.
“Skaka kao gradonačelnik, umjesto da sprovede tu inicijativu, on zatvara oči i nama baca prašinu. Sram ga bilo. Zato i nije uspio pobijediti Ibrahima Hadžibajrića jer nije mogao prevariti čaršiju. Zna se ko je pravi lider. Za razliku od ostalih političara Hadžibajrić je jedini u kantonu sve privrednike oslobodio kirija za vrijeme lockdowna i narednih šest mjeseci smanjio zakupe, jer razumije ljude”, tvrdi Stojnić.
Govoreći o ponašanju gradskih vlasti u vrijeme korone, Stojnić navodi da ne treba negirati postojanje zarazne bolesti. Kao jedan od predstavnika ugostitelja u Sarajevu istakao je da mu je najvažnije zdravlje građana. Priznaje da su tri člana njegove porodice imali koronu, ali da su sad dobro.
“Koronu može dobiti svako, ali Fortina vlada nije shvatila šta mi želimo. Mi želimo da se obrati pažnja ne samo na ugostitelje, nego na sve privrednike, ljude na pijaci, stari zanati, oni što prodaju suvenire na Baščaršiji, koji već drugu godinu nisu prodali suvenir, muzičare, pjevače. Ljut sam što su samo hotelijeri od Federacije dobili milionske sume. Ali mi tražimo ista prava. Ne selektivno, jedni će dobiti, drugi ne”, priča naš sagovornik.
On dodaje da je premijer Vlade KS Edin Forto obavio s njima jedan razgovor, ali da su trebali još jednom da se sastanu i razgovaraju. Dodao je da svi privrednici treba da dobiju pomoć. Zato je i došao iz Holandije da pregovara sa Fortom, ali se on na to oglušio.
“Trebao je s nama razgovarati o privredi, kako će nam dodijeliti pomoć, da će to biti bez uslova. Da li će to kategorizovati ili će bez uslova svima dati pomoć kao što je to uradio Ibrahim Hadžibajrić. Nije pitao ima li neko dug za struju, kiriju. Nije ljude uslovljavao da li su platiti penziono, doprinose… Ja hoću da se plati mojim radnicima, a da smo mi vlasnici na kraju. Ima ljudi koji ne rade dobro. Ti ćeš ih sad usloviti time je li platio penziono i on neće dobiti pomoć. Znači samo tajkuni će dobiti novac. Zatvaranjem kantona Sarajevo za vikend je napravio grešku. Zdrave i zaražene Sarajlije je poslao u druge kantone pa je zarazio ljude u drugim kantonima”, rekao je Stojnić, dodajući da nema statistike prema kojoj ugostitelji zaraze najviše ljudi.
(Video intervju sniman je prije 30 dana)
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
