Derviši u Beogradu: Put šejha od Libana, preko Sirije i Novog Pazara do Voždovca

BBC na srpskom objavio je reportažu o dervišima na Balkanu, koju prenosimo u cijelosti:

Za susret sa dervišima u Beogradu najbolje je krenuti od Dorćola, gdje se nalazi jedina preostala Bajrakli džamija i Šejh Mustafino turbe.

Ti objekti, a odnedavno i jedna kuća na Voždovcu, važne su tačke za upoznavanje ovdašnjih duhovnika u islamu.

Sve njih, uz pijesak Bliskog istoka spaja životna priča jednog Arapina.

„Ja sam ovdje u Beogradu uspio da budem musliman, hodža, šejh i da imam porodicu i posao, bez ikakvih problema zbog toga što sam to što jesam.

„Imao sam problema kad prekršim zakon, ali nisam imao problema s ljudima zato što sam stranac, Arapin ili musliman, naprotiv”, kaže Mohamad Naser za BBC na srpskom.

On je jesenas u beogradskom naselju Dušanovac otvorio tekiju – mjesto gdje se derviši okupljaju, a on im je šejh ili vođa.

Nas po snijegu dočekuje s osmijehom u uskoj ulici, načičkanoj niskim kućama i udžericama, u objektu preuređenom za vjerske potrebe.

Nije mu bilo teško da se uklopi u Srbiji, kaže.

„Uvijek imam osmijeh na licu gdje god se pojavim, primaju me srdačno i na šalteru, smijem se, šalim.

„Ljudima je zanimljiv način na koji, kao stranac, govorim srpski i zašto sam došao baš u Srbiju”, kaže Naser koji već 10 godina živi u Srbiji.

Ovaj Libanac je bio i jedan od domaćina kada su u Beogradu 2019. derviši sa Kosova bili u posjeti Šejh Mustafinom turbetu – kulturno istorijskom spomeniku u centru srpske prijestonice, mauzoleju na koji se malo obraća pažnja.

Moderni derviš s Youtubea
Dok nije dobro savladao jezik, nije mnogo ni pričao o sufizmu – derviškom učenju u Srbiji.

„Biti derviš u Beogradu je teže nego biti musliman.

„Kad ste musliman, imate manje briga i manje potrebe za objašnjenjem”, kaže on.

Da je počeo ranije sa propovijedanjem, smatra da ga ljudi ne bi prihvatili i mislili bi da je sektaš.

„Ovako su me primili kao hodžu, arapskog profesora islamskih nauka i arapskog jezika, iz učene porodice.

„Dosta hodža iz Srbije su učenici mog oca u Libanu, tako da znaju moje porijeklo i to mi je bila olakšica za ulazak u društvo”, ističe Naser.

Na sebi ima ogrtač i specifičnu kapu na glavi, koje skida kad ide napolje.

Prije nekoliko mjeseci, dobio je srpsko državljanstvo.

„Tad mi je sve postalo lakše i počeo sam da pravim objekat i pozivam ljude na sufizam”, kaže on.

Kupio je trošnu kućicu na Dušanovcu, u opštini Voždovac, i registrovao je nevladinu organizaciju Horizonti.

Kako kaže, od pomoći dobrotvora preko interneta sagradio je novi objekat na dva sprata i zvanično je upisao kao zadužbinu – Vakuf islami.

Riječ vakuf znači zadužbina.

Zvanično su otvoreni 16. oktobra 2021.

Spolja djeluje kao i ostale u komšijske kuće, razlikuje se unutra.

Na spratu je jedna prostorija, postavljena tepisima, na čijem najdaljem zidu su police sa knjigama, a u prizemlju je studio, radni sto i tabla na kojoj piše dok drži predavanja i online časove.

Tu se okuplja petnaestak beogradskih derviša – na zikru, kojima je on učitelj – šejh.

Trenutno pravi mrežu tekija iz različitih gradova, a planira i da osnuje online medresu.

„Ponekad se šale sa mnom, kažu ti si mnogo moderan derviš”, nasmije se.

Kao šejh – derviški učitelj ima i Youtube kanal na srpskom, na kom ima više hiljada pratilaca i gdje objavljuje video snimke o vjerskim pitanjima, kao i lekcije arapskog jezika.

Od prevođenja i zarađuje.

Čitanje srpskog za 24 sata
Kako kaže, posle 24 sata boravka u Srbiji, naučio je da ga čita i piše.

Stigao je na aerodrom predveče, prijatelji su ga čekali i iste večeri stigao je kod njih u Suboticu.

„Sutradan sam izašao iz džamije, sam sam krenuo ka centru i ušao u knjižaru i vidio sam piše rječnik za arapski jezik i rječnik za srpski.

„Našao sam i jednu knjigu za učenje arapskog, ona je pisana na srpskom, a ima objašnjenja arapskog”, objašnjava kako je izveo nesvakidašnji jezički poduhvat.

Kupio je te knjige, nekoliko sveski i olovke i sjeo na klupu u parku da „nešto uhvati i razumije”.

„Gledam one knjige i pokušavam nešto da shvatim, tad dolazi jedan momak i sjeda pored mene.

„Pita me je li slobodno, ja nisam znao šta mi je rekao”, kaže uz osmijeh.

Na engleskom se sporazumiju i Naser mu kaže da je Arapin iz Libana.

Neobičnim spletom okolnosti, taj momak iz Subotice znao je malo arapskog, iako živi u Njemačkoj.

„Tamo se družio s Arapima i znao je malo”, prepričava Naser.

Subotičaninu je zapalo za oko što neko ko je sinoć došao u Srbiju, već nosi rječnike.

„On me pita ‘hoćeš da te učim da čitaš srpski, on je lak za učenje’, rekoh ‘hoću'”, navodi Naser.

Njegov maternji arapski je težak i za pisanje i za govor, kaže ovaj profesor arapskog jezika koji danas drži časove srpskog Arapima i arapskog Srbima.

Čovjek iz Subotice otkrio mu je „trik” kako da nauči latinicu.

Dobar dio slova latinice bili su mu poznati iz francuskog i engleskog koje je učio u školi, njih 15.

„Samoglasnici su isti kao u francuskom a, e, i, o, u, r, to je 21 i još je trebalo devet slova da naučim.

„To sam uradio za 10 minuta i tako sam naučio da čitam”, kaže Naser.

Liban – mala zemlja sa 18 religija
Ovaj 41-godišnjak rođen je u arapskoj zemlji na istoku Mediterana, gdje na malom prostoru u miru živi veliki broj vjernika različitih religija.

Južni susjed Libana je Izrael, a sa istoka ih okružuje daleko prostranija Sirija.

Imaju 18 različitih religija, zakonski zaštićenih.

Na sedam puta manjoj teritoriji od Srbije, u Libanu živi približno isti broj stanovnika – između šest i sedam miliona.

„Kao bubanj – mala je, ali daleko se čuje”, kaže uz osmijeh Naser.

To objašnjava činjenicom da imaju veliku dijasporu: po nekim procjenama, 15 miliona Libanaca živi van domovine.

Otac mu je profesor, doktor islamskih nauka i glavni imam u gradu sa milion i po stanovnika – Šahadi.

„Moj otac ima zadužbinu, medresu i on je, u isto vrijeme, kao glavni imam, i šejh jednog tarikata.

„On je predavao (šerijatsko) nasljedno pravo i često su mu sudije bili učenici, dolazili su kod njega uveče i ja sam odrastao u takvom okruženju”, navodi sufija.

Iako pripadnost sufizmu nije nasljedna, Mohamedu je odrastanje u takvoj porodici umnogome odredilo put.

Imali su veliku kućnu biblioteku, a u očevoj medresi, muslimanskoj školi, imaju oko 600 učenika.

Medresa traje šest godina, nivo je srednje škole i on ju je pohađao.

Tokom tog perioda, četiri godine je proveo u Damasku, u susjednoj Siriji.

I tamo je, kao i u većini arapskih zemalja, u zvaničnoj upotrebi književni arapski jezik – u školama, medijima, kao i molitvi, iako postoje dijalekti u običnom govoru.

Arapski jezik i islam neraskidivo povezani
Paralelno je završio i jezičku gimnaziju.

„Volim književnost i trudim se kad pričam srpski da ne griješim u padežima”, kaže na odličnom srpskom, gdje se samo uočava mekše izgovaranje nekih slova, poput č i dž.

Prethodno je diplomirao na dva fakulteta u Libanu – na Fakultetu islamskih nauka i na Fakultetu za arapski jezik i književnost.

„Postoji u islamu velika veza između arapskog jezika i šerijata, kao vjere.

„Učenjaci kažu da je trećina šerijatskih propisa bazirana na gramatici arapskog jezika, bez toga ne može da funkcioniše vjera”, objašnjava lingvista i imam.

Muslimani širom svijeta, pa i na Balkanu, sve molitve izgovaraju na arapskom, pa je neophodno da ga bar donekle razumiju.

Muslimanska sveta Knjiga Kur'an je pisana na arapskom.

„Zato mi, Arapi, imamo veliko poštovanje i milost prema muslimanima nearapima, jer znamo koliko se oni muče, trude, koliko je njima to teško da praktikuju vjeru na arapskom.

Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79