Djeca iz hadžićkog naselja Košćan pješače osam kilometara do škole zbog ukinute autobuske linije GRAS-a

Naselje Košćan, udaljeno svega 20 kilometara od glavnog grada Bosne i Hercegovine, suočava se s izazovima u pogledu javnog prijevoza, što značajno utječe na svakodnevni život njegovih stanovnika, posebno đaka.

Najveći problem koji muči roditelje i učenike ovog naselja je nedostatak adekvatnog autobuskog prijevoza do škola. Đaci, poput Ajle i Đejle, često su primorani pješačiti kilometrima do najbliže autobuske stanice kako bi stigli do škole i natrag. Njihovi roditelji troše znatna sredstva na gorivo kako bi ih vozili, dok djeca satima čekaju na autobusne veze ili na svoje roditelje nakon završetka školskog dana.

“Zavisi, nekad budem u parku… gdje ima pijanih ljudi i tu su i psi lutalice… odem i na kafu, ali ne mogu tamo biti previše sati, eventualno sat dva budem”, dijeli Ajla svoje iskustvo, dok Đejla dodaje da često izgubi dragocjeno vrijeme koje bi mogla provesti na hobijima zbog čekanja.

Snovi mnogih mališana, poput želje za bavljenjem sportom ili umjetnosti, ostaju nedostižni zbog nedostatka pristupačnog prijevoza.

Roditelji su ogorčeni zbog nemara lokalnih vlasti i javnih službi, poput GRAS-a, koji nisu uspjeli osigurati adekvatne autobusne linije za ovo naselje. Suad Alađuz, jedan od roditelja, svakodnevno vozi svoje sinove u školu, što ga mjesečno košta više od 300 maraka samo za gorivo.

“Bit ćemo na kraju izgleda primorani da ne šaljemo djecu u školu”, ogorčeno zaključuje Suad, izražavajući frustraciju zbog nedostatka reakcije nadležnih na njihove apele.

Košćan nije napušteno mjesto. Nije mjesto gdje je makadamski put. Stare naljepnice GRAS-a ostale su samo kao podsjetnik kako je nekada bilo mnogo autobuskih linija. Više od 100 učenika osnovne i srednje škole dolazi iz ove mjesne zajednice.

Put u naselju Košćan je izuzetno dobar. Tu također postoji i autobuska stanica. Građani čekaju autobus koji nikad neće doći.