Đemila Talić Gabriel: Nepravda prema Srebrenici traje, poricanje genocida ostaje nekažnjeno

U Potočarima u ime žrtava, ali i u ime istine – trideset godina nakon genocida

Đemila Talić Gabriel, istaknuta predstavnica bh. dijaspore iz Australije i bivša počasna konzulica BiH, 11. jula se pridružila desetinama hiljada ljudi koji su se u Potočarima poklonili nevino stradalim žrtvama genocida.

Kao članica Vijeća za žene UN-a Australije, Đemila je prisustvovala kolektivnoj dženazi i komemoraciji. U svom obraćanju, emotivno je poručila:

„Danas smo ovdje na mjestu sjećanja i mjestu ogromnog bola, ne samo za nas Bošnjake, već za svakog poštenog i dobrog čovjeka na ovoj planeti. Suosjećamo i u tišini patimo sa porodicama ubijenih u najvećem zločinu koji je počinjen u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. I, trideset godina nakon što su slike užasa i ljudske nemoći pred strašnim zvjerstvima sa ovog mjesta obišle svijet, potresne slike tuge i čemera ožalošćenih nad tabutima njihovih voljenih ponovo svjedoče o razmjerama svega što se desilo. Nezamislivo, ali opet stvarno, desilo se. Naša zadaća je ispunjena, podsjećamo na strašni marš smrti, potjere i lov na ljude kao na životinje, strahote koje su se dešavale u šumama oko Srebrenice. I to sve, ne zarad mržnje, već sa porukom: ‘Nikad više! Neka se nikada ne zaboravi, neka se nikada ne ponovi!’”

Kao preživjela rata u BiH koja je utočište našla u Australiji, Đemila se godinama zalaže za prava žrtava nasilja. Aktivno pomaže kolektivima i pojedincima, a prošle godine je lobirala kod UN zvaničnika uoči izglasavanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici.

U svom obraćanju podsjetila je na trajnu obavezu:

„Po ko zna koji put ću istaći da je Srebrenica živa rana svih Bosanaca i Hercegovaca, bez obzira gdje žive. Naša je obaveza da podsjećamo na užas Srebrenice, ne samo na današnji, već svakog dana i gdje god se nalazili. Također, da učimo nove generacije o greškama prošlosti, kako se one nikada i nikome ne bi ponovile. Generalna skupština UN-a je prošle godine usvajanjem rezolucije, kojom 11. juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, uradila veliki korak. Žalosno je da poricanje i relativizacija zločina još uvijek ostaju nekažnjeni, kopajući i produbljujući rane ožalošćenih. Zato mi moramo ustrajati u našoj posvećenosti da pravda, istina i mir pobijede. I nadati se da će se savjest, empatija i ljudskost probuditi, te da će Srebrenica dobiti trajno mjesto u evropskoj kulturi sjećanja.”