Dodik ispao iz igre: Čović i Izetbegović ponovo grade most, a 2026. bi mogla donijeti povratak starog saveza
“Samo kafa” koja miri dva nekadašnja partnera
Politička scena Bosne i Hercegovine polako ulazi u novu fazu preraspodjele snaga. Dok se Milorad Dodik sve više nalazi u defanzivi — opterećen sankcijama, pravnim problemima i međunarodnom izolacijom — stari politički tandem Bakir Izetbegović i Dragan Čović ponovo se približava.
Njihov nedavni susret u Sarajevu, koji je javnosti predstavljen kao “neobavezna kafa”, u stvarnosti ima mnogo dublju političku pozadinu.
Ono što se nekad činilo kao raskid bez povratka, sada poprima obrise strateškog pomirenja. SDA i HDZ, nakon godina zahlađenih odnosa i međusobnih optužbi, prepoznali su zajednički interes – povratak u centar moći nakon izbora 2026. godine.
Izetbegović ponovo gradi mostove, a Čović ih ne ruši. SDA-u treba partner koji može osigurati institucionalnu stabilnost i otvoriti prostor za povratak u vlast, dok HDZ u tome vidi priliku da konačno progura izmjene izbornog zakona u skladu sa svojim zahtjevima. Izetbegovićeva stranka, pak, sve glasnije traži proporcionalnu zastupljenost Bošnjaka u državnim institucijama, što se savršeno uklapa u HDZ-ovu priču o “legitimnom predstavljanju”.
U toj novoj, tihoj konfiguraciji odnosa, Dodik polako ispada iz igre. Nakon godina u kojima je bio nezaobilazan partner u svakoj političkoj slagalici, sada djeluje kao izolovani akter koji je izgubio povjerenje i Zapada i dijela domaćih saveznika. Beogradska podrška sve je tiša, a njegova konfrontacijska politika sve manje isplativa za HDZ i SDA koji žele povratak stabilnosti – makar i prividne.
Ono što je danas predstavljeno kao “kafa između starih poznanika”, lako bi se moglo pokazati kao uvod u novu postizbornu arhitekturu Bosne i Hercegovine. SDA i HDZ, svjesni da “Trojka” gubi politički zamah, testiraju teren za veliki povratak starog saveza. A ako se to dogodi, 2026. bi mogla označiti povratak na staru formulu — onu u kojoj SDA i HDZ dijele ključne poluge vlasti, dok se Dodik, po prvi put u dugom nizu godina, nalazi izvan centra odlučivanja.
