Dom za djecu u Tuzli prebacuje odgovornost na centre za socijalni rad: “Naša uloga bila je privremeni smještaj”
Iz Doma tvrde da nisu odgovorni za propuste, već da su djevojčice bile pod nadležnošću centara za socijalni rad
Nakon što je javnost potresla vijest da su dvije petnaestogodišnjakinje, prema navodima Tužilaštva TK, bile žrtve grupe muškaraca koji su ih navodili na prostituciju, reagovali su iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli.
U svom saopćenju, ova ustanova navodi da nema odgovornost za tragediju, već da su djevojčice bile pod nadzorom centara za socijalni rad.
Prema informacijama iz Tužilaštva TK, dvije djevojčice rođene 2009. godine bile su žrtve osam osumnjičenih osoba, kojima se stavlja na teret krivično djelo trgovine ljudima i podvođenja na prostituciju.
“Riječ je o djevojčicama čiji je razvoj otežan teškim porodičnim prilikama i koje su bile smještene u socijalnim ustanovama na području Tuzle, kao i prihvatilištu Doma za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla, odakle su više puta bježale i vraćane su od strane policijskih službenika i centara za socijalni rad. Osumnjičeni su iskorištavali njihov bijeg iz ustanova i njihovo stanje bespomoćnosti kako bi ih vrbovali i navodili na prostituciju i koristili njihove seksualne usluge”, naveli su iz Tužilaštva.
U saopćenju iz Doma ističu da je Prihvatilište za djecu, koje djeluje u sklopu ove ustanove, formirano kao privremeno rješenje za djecu koja su preživjela nasilje i eksploataciju.
“Prihvatilište za tu djecu predstavlja sigurnu kuću nakon pretrpljenih trauma. Prihvatilište djeluje od 2015. godine i bilo je utočište za više od 200 djece. Važno je napomenuti da djeca u Prihvatilište dolaze nakon što ih smjesti Centar za socijalni rad, a nakon pretrpljenih trauma – to je jedina poveznica Doma s ovim slučajem”, poručili su iz ustanove.
Dodali su da boravak djece u Prihvatilištu traje kratko, u rasponu od 48 sati do najviše 90 dana, te da nakon toga brigu o njima preuzimaju nadležni centri za socijalni rad ili porodice.
Time su, praktično, poručili da je njihova uloga bila isključivo privremena, dok je trajna odgovornost za zaštitu djevojčica – na drugim institucijama.
