Dr. Hadžimuhamedović: Ikona treba biti vraćena INTERPOLU, a ne “darovatelju” Dodiku

Dr. Amra Hadžimuhamedović, ugledna bosanskohercegovačka ekspertica, članica Međunarodne organizacija za spomenike, zgrade i lokalitete kulturne baštine ICOMOS, koja djeluje pri UNESCO-u, bivša predsjednica Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, arhitekta-konzervator i historičarka arhitekture, u razgovoru za Radiosarajevo komentirala je današnju odluku vlasti Rusije da vrate pozlaćenu ikonu staru 300 godina koju je ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu ove sedmice poklonio predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik.

Lavrov će vratiti ikonu koju je dobio od Dodika

Riječ je o skandalu međunarodnih razmjera koji otvara brojna pitanja.

– Na osnovi onoga što je agencija Srna izvijestila da je član Predsjedništva BiH, Milorad Dodik, darovao Ministru vanjskih poslova Rusije ikonu staru 300 godina, koja je “nađena u zoni konflikta” na području Ukrajine, kao i na osnovi fotografija ikone i njenog reversa s pečatom ukrajinske agencije, neizbježno je pokretanje postupka o utvrđivanju eventualne povrede međunarodnog prava i povrede bosanskohercegovačkih propisa, kaže dr. Hadžimuhamedović.

Iznose li se ikone iz BiH

BiH je odlukom o sukcesiji 12. jula 1993. godine pristupila “Konvenciji o mjerama za zabranu i sprečavanje nedozvoljenog uvoza, izvoza i prijenosa svojine kulturnih dobara” (UNESCO, 1970), a Ukrajina i Rusija su ratificirale tu konvenciju 1988. godine.

– Ta konvencija je međunarodni ugovor kojim su utvrđene obaveze zemalja koje su je ratificirale. Smatram da je uloga novinara bila važna u ukazivanju na “slučaj ikona”, Ambasada Ukrajine je reagirala efikasno i ispravno, ohrabruje pokretanje istražnog postupka, za koji se nadam da će biti sistematičan, cjelovit i da neće propustiti ništa u lancu eventualnog prekograničnog prenosa kulturnog dobra prije i poslije njegovog darovanja Lavrovu, ali ni sve ono što je vezano uz eventualnu mogućnost takvog prometovanja, dodaje Hadžimuhamedović.

Prema njenim riječima, slučaj “ikona” otvara brojna pitanja koja daleko prevazilaze samo nedozvoljeno prometovanje kulturnim dobrima i nada se da neće završiti nekim trivijalnim zaključkom.

– Pomalo sam razočarana što moje kolege stručnjaci za umjetnost ikonopisa, historičari umjetnosti kustosi i muzeolozi, šute i što izostaje odgovornost intelektualaca u rasvjetljavanju slučaja koji je uznemirio javnost. O kakvoj se ikoni radi? Iznose li se višestoljetne ikone iz Bosne i Hercegovine često? Ne vjerujem da bi tolika šutnja bila prisutna bilo gdje drugdje u svijetu, dodala je.

Kaže da je “sve u ovom slučaju groteskno, nediplomatski i zastrašuje”.

– Šta mislim o odluci da ikona, koja je navodno porijeklom iz Luganska, bude vraćena darovatelju? Je li to čin kojim Lavrov, svjestan moguće povrede međunarodnog prava, pokazuje ljutnju i kažnjava “svog partnera” u Bosni, otkazuje buduće kontakte, saradnju i podršku političaru koji ga je uvukao u sramotu međunarodnih razmjera, ili Lavrov i ruska administracija na neki način spašavaju Dodika?, pita se dr. Hadžimuhamedović.

Smatra da je i najava povratka ikone “darovatelju” u samom startu otkriva jedan pogrešan pristup.

– Najprije, mislim da ikona, koja je predmet pokrenutog istražnog postupka, treba biti predata izravno INTERPOLU ili odgovarajućoj istražnoj agenciji, a ne vraćena “darovatelju”. Vjerujem da u takvim slučajevima istražne agencije imaju mehanizme utvrđivanja da li se radi o istoj stvari. Darovatelj ne bi smio biti u ponovnom posjedu djela koje je predmet istrage. Iako je i darovanje kulturnog dobra, čak i kad je to državnički gest, čin koji podliježe nacionalnim zakonima u BiH, pa ni član Predsjedništva niti bilo koji drugi zvaničnik ne mogu prometovati kulturnim dobrom koje je zaštićeno, a, ako nije, za to postoji postupak utvrđivanja i izdavanja potvrde. Niko nije iznad zakona. U tom smislu, i da Ambasada Ukrajine nije poslala diplomatsku notu, i da na fotografijama nije pokazan onaj pečat, Tužilaštvo BiH je imalo ozbiljan razlog za otvoriti predmet i pokrenuti istragu, upozorava ekspertica s ozbiljnim međunarodnim referencama.

Međunarodni kriminal

Nadalje, ističe da “povezivanje eventualnog porijekla ikone sa zonom rusko-ukrajinskog oružanog konflikta slučaj čini složenijim jer u njega uključuje sve što bi eventulno moglo ukazati na vezu visokog bosanskohercegovačkog zvaničnika sa nezakonitim organiziranjem odlaska dobrovoljaca na strana ratišta, krađom umjetnina, ili sa međunarodnim kriminalom prometovanja umjetninama iz područja obuhvaćenih oružanim sukobom.

– U vezi sa ovim slučajem, smatram da je problem na koji je ukazao Saša Magazinović u svom obraćanju članovima Predsjedništva BiH o obavezi pokretanja postupka povrata bosanskohercegovačkih kulturnih dobara koja su opljačkana u ratu, uz ukazivanje na konkretne umjetnine za koje je poznato mjesto u Srbiji na kojem se sad nalaze, alarmantno važan. Bojim se da, nažalost, nekompetentnost i potpuna uronjenost bosanskohercegovačkih institucija i profesionalaca u njima u nacionalistička nadmetanja ne daje nadu da će biti napravljena kompletna evidencija opljačkanih dobara, iako evidencija za veliki broj pokradenih umjetnina postoji, niti da će biti pokrenuti postupci njihove repatrijacije, s obzirom da UNIDROIT konvencija iz 1995. godine ne daje neograničene rokove za pokretanje takvih postupaka, zaključila je Hadžimuhamedović.

Bosna i Hercegovina je ratificirala “UNIDROIT konvenciju o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim objektima” (1995) 2017. godine.

– Zanimljivo je da je Srbija, na primjer, jedina od zemalja koje su bile u sastavu SFRJ koja nije ni potpisala UNIDROIT konvenciju iz 1995. godine, kazala je Hadžimuhamedović za Radio Sarajevo.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79