Ćamil Duraković, bivši načelnik Srebrenice na Facebooku je podijelio emotivnu porodičnu priču, koja govori o uspjesima srebreničke djece, u konkrentom slučaju, Nerme Hrvačić. Njegovu objavu, uz dozvolu, prenosimo u cijelosti:
Sjećam se kada sam studirao u Americi da je jedna moja kolegica napustila studij jer psihički nije mogla podnijeti gubitak kućnog ljubimca, mačka. Uginuo je prirodnom smrću.
A sada gledam moju Nermu kako, nakon što je završila elektrotehnički fakultet u roku, govori o Integraciji PV sistema u distributivnu mrežu. Brani Nerma magistarski rad, a meni suze u očima.
Suze, jer isto tako se sjećam kada je u februaru 1993. godine rođena Nerma. U Srebrenici je vladala velika glad, život se odvijao u nehumanim uslovima. A već dvije godine kasnije, u julu 1995. godine ubijen je Nermin otac, moj zet, Nedžad. Ubijen je i Nermin djed Asim, moj daidža, i Nermin daidža Amir a moj daidžić. Ostale su same daidžinica Tahira, njena kćerka Raza i njena kćerka Nerma, tada od godinu dana.
Sada gledam Nermu i razmišljam koliko sam ponosan na nju. Ponosan sam na daidžinicu Tahiru jer je rodila Razu, koja je sama odgojila Nermu a koja je danas postala magistar elektrotehnike.
Eto poštovani prijatelji, podijelih ovu porodičnu priču s vama. Baš ako se pitate šta je naša osveta, osveta je uspjeh Nerme i mnoge djece kojima su ubijeni očevi u genocidu. Ponosan sam što su nakon svega srebrenička djeca psihički spremna da postanu članovi akademske zajednice i stručnjaci različitih oblasti, i to u društvu čiji će razvoj ovisiti upravo o njima prenosi RadioSarajevo.
Sjećam se kada sam studirao u Americi da je jedna moja kolegica napustila studij jer psihički nije mogla podnijeti…
Gepostet von Ćamil Duraković am Donnerstag, 8. Oktober 2020
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
