Džamija Rogo Zade u Sarajevu: Jedna od najmanjih u svijetu

Sarajevske mahale kriju brojne ispričane i neispričane priče. I one zaboravljene o vremenu i ljudima koji su živjeli daleko ispred nas. Tako se u tim uskim sokacima smjestila i Džamija Rogo Zade ili Vinogradska kako je još nazivaju.

Sarajevska džamija Rogo Zade izgrađena je 1660. godine prema natpisu na vratima džamije, njezina sveukupna površina iznosi malo više od 50 metara kvadratnih. To je najmanja džamija u Europi, ali i jedna od najmanjih na svijetu. Izgrađena je ispod sarajevskog naselja Sedrenik, u ulici Rogina. Džamija je restaurirana 1972. godine, a do tada je njezina površina bila još manja od trenutačne.

“Hvala Allahu na blagodatima Njegovim koje su neizmjerne, jedna od tih blagodati ukazana stanovnicima Bosne, a pogotovo Sarajeva jeste ova naša lijepa džamija, džamija Rogo Zade. Poznatija je u narodu kao Rogina džamija. Kao student Fakulteta islamskih nauka već drugu godinu obavljam dužnost imama u džematu Rogo Zade, smatram da je to velika čast, ali i obaveza te i odgovornost jer valja nositi emanet nečega posebnog, u kontekstu posebnog mislimo na njene dimenzije i njen značaj, kako duhovno tako i svjetovno za muslimane”, kaže u razgovoru za Fenu mladi imam džamije Rogo Zade, Belmin ef. Bošnjić, dodavši da sad u vrijeme pandemije oko osam do deset vjernika dolazi u tu džamiju.

On navodi da u tom džematu obavljaju akšam namaz svaki dan, te vjersku poduku mekteb vikendom. U plemenitom mjesecu ramazanu, kaže, klanjaju Teravih-namaz. Broj džematlija u ramazanu ocjenjuje zadovoljavajućim ipak imajući u vidu da je to mahalska džamija i da se u neposrednoj blizini nalaze još dva džemata. Takođe u džematu Rogo Zade obavljaju se Bajram namazi.

Govoreći o povijesti džamije, Bošnjić kaže da je muslimansko stanovništvo pred inkvizijcijom ostavljalo ogromna bogatsva u Mađarskoj i bježalo u južnije dijelove Otomanskog carstva. Dio protjeranih mađarskih muslimana se naselilo u Sarajevu u naselju iznad Sumbul mahale oko džamije koju je tu izgradio Rogo Zade, s tim da je Rogo vjerovatno ime graditelja džamije, a zade bi označavalo osobu plemenitu ili plemenita roda.

Prema tradiciji vjeruje se da su među mađarskim doseljenicima bile tri bogate i poznate porodice koje su čuvajući svoju vjeru pobjegle gotovo bez ičega. Naselili su se ovdje u sjeveroistočnom dijelu Sarajeva na plodnu zemlju za uzgoj vinove loze. Bošnjić smatra da je džamija koju su tad sagradili i koja je ostala generacijama iza njih tako mala jer nisu imali dovoljno sredstava da sagrade veću, s obzirom na to da su morali ostaviti svoju imovinu.

“Prema legendi njihove žene su uspjele donijeti grančice vinove loze, koju su tu počeli i saditi, po čemu se i kraj i ulica kasnije nazvao Vinograd. Predanje kaže da su prvo troje od mađarskih doseljenika koji su umrli ukopani ispred džamije Rogo Zade. Narod im je kasnije tu podigao drveno turbe i proglasilo ih dobrim. Turbe je opstalo stotinama godina, 1970. godine džematlije su ga ozidale i takvo je ostalo do danas” ,kazao je Bošnjić.

Efendija Bošnjić pojašnjava da se u turbetu nalaze tri mezara, koji su isti i na glavi i na nogama. Na nišanima nema tariha, tako da se ne zna ni ime ni godina smrti ukopanih osoba.

“Tarihe su natpisi na nišanima u stihovima ili prozama na arapskom jeziku. Takvi nišani, koji su isti i na glavi i na nogama, stavljani su maktubima. To su ljudi koji su ubijeni po sili zakona, bilo šerijatskog, bilo svjetovnog. Ovi ukopani u turbetu nisu ubijeni, ali su im stavili ove nišane jer su ti ljudi ubijeni samim tim odlaskom i povlačenjem iz Mađarske i ostavljanjem svega što su imali”, podvukao je imam džamije Rogo Zade.

O turbetu džamije Rogo Zade kruže brojne legende. Tako su po predanju za vrijeme Austro-Ugarske sarajevski momci često posjećivali turbe u Vinogradu. Tu su od Allaha dž. š. tražili da ih zaštiti od regrutiranja u austrougarsku vojsku, u koju su po tadašnjem zakonu, morali ići.

“Ovo je mjesto sto posto provjereno. Ko bi otišao gore dova bi mu se odmah primala zbog zatova, evlija, duhovnih velikana, o tome svjedoče veliki broj ispunjenih želja – murada, između ostalog su ovdje dolazile sarajevske žene moleći se da im Gospodar podari rod i porod. Danas, nažalost, nije više tako česta pojava da ljudi dolaze na murad ovdje u turbe u Vinogradu, a ni bilo gdje drugo. Sve se promijenilo i nema više stare sarajevske uleme, koja je posvećivala pažnju i borila se za očuvanje kako o ovom tako i drugim turbetima i tekijama u Bosni i Hercegovini”, kazao je u razgovoru za Fenu Bošnjić.

Iako ima svoju priču i po svemu zaslužuje da se nađe na listi nacionalnih spomenika kulture, Rogo Zade džamija na nju nije uvrštena.

“Ali mi kao zajedica trebamo se truditi da džamiju Rogo Zade i druge sarajevske mahalske džamije očuvamo, jer su one doista naše nacionalno blago”, kaže Belmin ef. Bošnjić.

Međutim koliko god se trudili, kako će stidljivo priznati imam džamije Rogo Zade, mnogo je oštećenja, naročito u turbetu za koje nemaju sredstava ni mogućnosti da ih sami poprave.

U haremu džamije se nalazi i mezarje (muslimansko groblje) sa dvadesetak nišana (spomenika).

Među tim nišanima nalaze se i oni koji imaju udubljenja. Kako pojašnjava imam Bošnjić, ta udubljenja su se ostavljala kod velikih vjernika kako bi se skupljala kišnica koja bi tako postajala ljekovita.

U ovom mezarju se nalaze nišani bošnjačkog historičara Sidki Muvekita Hadžihuseinovića, autora djela “Tarih-i-Bosna” napisanog na turskom jeziku i objavljenoga prvi put u prijevodu na bosanski kao “Povijest Bosne” 1999. u Sarajevu, njegovog sina Husnij efendije.

Od novijih mezarja u haremu džamije nalazi se mezar hadžije Sejdalije ef. Bećirovića koji je bio četrdeset godina imam Rogo Zade džamije i hizmećar turbeta.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79