Svi mi čuvamo predmete koji su nam dragi, za koje nas vezuju neke lijepe uspomene. Ipak, neki od nas vremenom počinju da gomilaju mnogo stvari u kući, u dvorištu, ne žele ništa da bace iz straha da će im nekad zatrebati.
I mada se čini da je osnovno što u takvom domu nedostaje metla, rukavice i predano čišćenje, stručnjaci kažu da je to prije svega, ipak, zagrljaj.
Sakupljanjem fizičkih stvari, ovi ljudi pokušavaju ispuniti unutrašnju prazninu, oživjeti neke stare emocije, draga sjećanja. Jer ono što je za vas samo gomila smeća, za ove ljude predstavlja bijeg od depresije.
Zakrčeni stanovi
Njihov stan zakrčen je starom ambalažom, plastičnim flašama, ostacima hrane, hrpama odjeće, obuće razbacane naokolo, koju ne dopuštaju da iko pipne. Oni se za te predmete vezuju kao za voljene osobe.
Ako primjetite takvo ponašanje u svom okruženju nemojte okretati glavu, poručuju stručnjaci. Uključite se, porazgovarajte s nadležnim službama, jer vaš član porodice, komšija, moguće pati od opsesivno- kompulzivnog poremećaja, koji sam ne može da prepozna.
Čišćenjem i bacanjem stvari možete ih samo naljutiti, a pravi problem opet gurnuti pod tepih. Liječenje u stvari zahtijeva sveobuhvatan pristup stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja, timski i dugotrajan rad psihijatra, psihologa i podrške iz domena socijalnih radnika.
– Počeo sam sakupljanjem novina sa zanimljivim člancima o putovanjima, kuhinji, životu, a došao sam čak do sakupljanja časopisa o uređivanju enterijera. Međutim, pored novina, “omaknu” mi se i ostali predmeti kao što su kućni uređaji, namještaj, flaše, čaše i ostali predmeti za koje mislim da će mi kad-tad zatrebati – povjerio se ranije za Blic, muškarac srednjih godina. Sve je krenulo kada je ostao bez posla, a ubrzo je uslijedio i razvod.
Mrtve mačke
Ekstremni primjer iz našeg okruženja, koji je nedavno dospio u javnost, jeste slučaj majke i kćerke iz Srbije u čijem je stanu pronađen veliki broj mrtvih mačaka, kao i ostaci hrane donijeti iz kontejnera. Iz stana je izneseno čak 1.300 vreća smeća.
Iskustva socijalnih radnika u Banjaluci pokazuju da stvari skupljaju i gomilaju uglavnom stariji ljudi, samci koji žive u gradskim sredinama. Nije riječ nužno o ljudima slabijeg imovinskog statusa, kako bi mnogi pomislili.
– Ti ljudi su najčešće otuđeni. Dešavalo se da skupljaju životinje, mačke, gomilaju stare stvari. Prošle godine smo takvo stanje zatekli kod jedne korisnice, smjestili smo je u prihvatnu stanicu i angažovali čišćenje stana. Ja vam ne mogu opisati koliko je tu kamiona smeća bilo, otpad bukvalno nije iznošen napolje, sve je držala u kući – ispričala nam je Zorica Čutura, rukovodilac odjeljenja za odrasle u Centru za socijalni rad.
Ukoliko ove osobe žive u stambenim zgradama, komšije su najčešće te koje prve primjete i potraže pomoć.
– Mi pozovemo komunalne službe za čišćenje i angažujemo se da osobu negdje privremeno smjestimo dok im se stan ne dovede u red, da tu mogu nastaviti normalan život. U našoj praksi je utvrđeno da se radi o licima s problemima na polju mentalnog zdravlja, te smo u ovakvim slučajevima po pravilu sarađivali sa zdravstvenim ustanovama – Centrom za mentalno zdravlje i Psihijatrijskom klinikom. Ako je u pitanju naš korisnik, kolege prate situaciju da ne bi opet došlo do većeg prikupljanja stvari – govori ova dugogodišnja socijalna radnica.
Život u prljavštini
Patološko sakupljanje stvari je poremećaj koji počinje postepeno, a početak se vezuje obično za neku kriznu situaciju u životu koju osoba ne mora nužno da prepozna sama, pojašnjava psiholog Tanja Radosavac. Nepotrebne stvari postepeno zauzimaju životni prostor i tako osobi ostaje jako malo prostora za korištenje.
– Ljudi kod kojih se dijagnostikuje ovaj ozbiljni poremećaj obično žive sami i u nehigijenskim uslovima. Često je donošenje stvari sa ulice, kada ova smetnja ima ozbiljniju konotaciju i može predstavljati problem članovima porodice, ukoliko ih ima, ili stanarima, zbog nehigijenskih uslova u kojima osoba živi. Sljedeća faza je sakupljanje stvari koje bi većina ljudi odmah bacila, osoba kreće da čuva otpatke, stare novine, vizitke, reklamne materijale, staru i poderanu obuću i odjeću. Dobronamjerni razgovori članova porodice i komšija mogu izazvati ljutnju i strah kod osobe. Ovo je momenat kada sa sigurnošću možemo reći da se radi o patološkom sakupljanju – objasnila je Radosavac, koja radi u banjalučkom Centru za mentalno zdravlje.
Simbolična zamjena za ljude
Nastanak ovog poremećaja zavisi od tipologije ličnosti, okruženja u ranom detinjstvu, kao i podrške tokom odrastanja. Mnogi faktori doprinose njegovom razvoju, proces školovanja, socijalno okruženje, lične i globalne krize tokom života.
– Ono s čime se u praksi srećemo jeste da te osobe obično žive same i da su nižeg materijalnog statusa. Sakupljanje fizičkih stvari je simbolična zamjena za ljude, odnosno ,,popunjavanje unutrašnje praznine”. Iza ovih radnji se obično kriju depresivne smetnje – približava nam Radosavac motive ovakvog ponašanja.
Napuštanje člana porodice, gubitak posla, razni su životni stresovi koji dodatno ojačaju ovu patologiju. Našu psihološku žilavost sada testira i pandemija virusa korona, koja nam je promijenila kvalitet života.
Povjerenje u psihologa
Osobe koje pate od ovog poremećaja rijetko se javljaju same na liječenje. Uglavnom dolaze pod pritiskom ljudi iz okruženja, članova porodice ili komšija koji se obraćaju socijalnim službama i to kada takvo ponašanje već uzme maha.
Centru za mentalno zdravlje prošle godine za pomoć se obratio mladić od 30-ak godina.
– Došao je iz drugog razloga, ali tokom razgovora i sticanja povjerenja u psihologa, on je spomenuo i taj momenat sakupljanja stvari, letaka, novina… To su sve stvari koje njemu kao trebaju, ali kada nam je pokazao slike sobe u kojoj boravi bilo je prilično jasno da se radi o patološkom skupljanju stvari. Uvijek se tu u pozadini krije depresija, koju onda nastojimo liječiti – govori ona.
Prihvatanje problema tek je prvi korak u dugotrajnom terapijskom procesu. Nažalost, ovaj momak nije se zadržao na liječenju.
Izazov za struku
Karakteristika opsesivno kompulsivnog poremećaja (OKP) su ponavljajuće opsesivne misli, kompulzivne (prisilne) radnje, intenzivan osjećaj straha koji je u osnovi anksiozni poremećaj. Oboljeli najčešće znaju da je njihova zabrinutost pretjerana ili nerazumna, ali sami sebi ne mogu pomoći da je savladaju i zbog toga istinski pate. Anksiozne poremećaje uzrokuje više faktora, genetska predispozicija u kombinaciji sa stresom ili traumom, a obično počinju u ranom djetinjstvu ili adolescenciji. Najčešća kompulzija je gomilanje ili skupljanje stvari koja se često susreće u praksi.
– Liječenje OKP-a i danas predstavlja izazov za struku, ali se najčešće provodi kombinacijom psihofarmakoterapije i kognitivno bihevioralne terapije – pojašnjava Mirjana Mišković, šefica Odjeljenja za afektivne poremećaje i krizna stanja Klinike za psihijatriju UKC RS.
Važno je istaći da se radi o osobama koje su najčešće natprosječne inteligencije i pridaju veliku pažnju detaljima.
Za svaki slučaj
Čuvanje stvari uvijek ima neku psihološku konotaciju. Ljudi nerijetko u svojoj kući čuvaju stvari ,,za svaki slučaj”, koji se obično nikada ne desi.
– Sitni primjeri ove smetnje se ogledaju i u velikoj želji da stalno nešto kupujemo, obično bespotrebne stvari, na primjer garderobu, posuđe i slično koje u jednom momentu više nemaju gdje da se drže ili su prosto bespotrebne. Svima se ponekad dogodilo, kada smo neraspoloženi, da se ,,počastimo” nekim komadom garderobe. U ovom slučaju se ne radi o poremećaju, ukoliko se to dešava sporadično i ne ometa svakodnevno funkcionisanje osobe – objasnila je psiholog Tanja Radosavac.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
