Esad Palić, brat blizanac Seada Palića: Moj brat je ubijen, vidio sam ga mrtvog, nije umro prirodnom smrću, ugušen je

Moj brat je ubijen, vidio sam ga mrtvog, nije umro prirodnom smrću, ugušen je. Tvrdi ovo u šokantnoj ispovijesti za „Avaz“ Esad Palić, brat blizanac Seada Palića, koji je 23. marta preminuo od posljedica koronavirusa na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS).

Ranije je za naš list govorila Mirela Palić, supruga preminulog Seada, koja je najavila tužbu protiv KCUS-a zbog, kako je istakla, nemara u liječenju njenog supruga koji je na respiratoru preminuo od posljedica COVID-19.

– Od momenta kada sam ga vidio, muči me to. Dženaze su prije bile otvorene, a meni nisu dozvolili da ga vidim. Kopkalo me što nisam mogao otvoriti kovčeg svoga brata. Nigdje nije zakonom propisano da se tijelo ne može vidjeti. U bolnici se čak nisu ni potrudili da zataškaju ubistvo. Moj brat blizanac je ubijen, vidio sam ga mrtvog, nije umro prirodnom smrću, ugušen je. Jabučica mu je bila zaglavljena prema gore, on je udahnuo, ali nije izdahnuo, ugušen je. Mogli su vratiti jabučicu nazad, ali nisu. Bili su sigurni da ga niko neće vidjeti. Samo su ga ubacili u vreću – govori nam Esad Palić.

Ističe da sa Seadovog tijela nisu skinuli čak ni elektrode te da je bio krvav.

– S kreveta su ga samo stavili u vreću, a potom u kovčeg i mi smo to platili 600 KM. Ja sam vreću s tijelom, umjesto u džamiju, poslao kući. Tu sam i otvorio vreću. Zvali su me iz bolnice i rekli da, ako ga ne vratim u džamiju, neće ga ni pokopati. To me potreslo mnogo. Bog mi je dao da ga vidim i da saznam da nije umro prirodnom smrću, nego nasilnom – priča nam Palić drhtavim glasom.

Kaže da su tražili obdukciju tijela, međutim, zahtjev je odbijen.

– Ne bih rekao da namjerno ubijaju ljude, nego s nehatom. Imaju stručne ljude, ne znam je li do njih ili mašina koje koriste. Oni su meni ubili brata – kaže Palić.

Od trenutka kada je primljen u bolnicu, Esad se nije mogao čuti s njim jer, kako nam je rekao, Sead nije mogao unijeti mobitel.

– Prije nego što je otišao u bolnicu, čuli smo se svaki dan. Pitao sam ga kako je, kaže – dobro. Potom se pojavila temperatura, pa groznica. Svakim danom je bio gori i gori. Rekao sam mu da ide u bolnicu. Obradovao sam se jer je pristao, mislio sam da će sve biti uredu. Sutradan kada sam ga zvao, ukidali su mi pozive, nisam znao šta se dešava. Potom sam se čuo s njegovom suprugom Mirelom, koja mi je rekla da nije mogao unijeti telefon. To mi je bilo čudno – prisjeća se Esad Palić.

Narednih pet dana su, dodaje, preživljavali agoniju. Suprugu Mirelu su vraćali s kapije, nisu mogli stupiti u kontakt s njim.

– Njena prijateljica nam je rekla da je loše. To je bio šok za mene. Otišao je na nogama u bolnicu, a svakim danom mu je bilo gore i gore. Nije mi jasno kako mu niko nije pomogao. Iz bolnice nam govore da je na respiratoru, pa da nije na respiratoru. Zvao sam 15 puta, moja žena 30, a Mirela 50. Niko nam ne odgovara, samo podignu, pa spuste slušalicu. Dva dana poslije saznali smo da je umro – kroz suze govori Palić za Avaz.