Ekipa Oslobođenja je bila u posjeti Kazneno-popravnom zavodu u Tuzli, gdje trenutno boravi 50 osuđenica za najteža krivična djela
Kaju se i žele novi život
Nakon što smo dobili zeleno svjetlo od Ministarstva pravde FBiH, zaputili smo se u Kazneno-popravni zavod Tuzla, gdje smo posjetili zatvorenice osuđene za najteža krivična djela. Njih pedesetak, od kojih su neke i sa dugotrajnom kaznom zatvora od 45 godina, kažu da su zadovoljne uslovima u kojima provode svoje teške dane. Odvojene od svojih najmilijih, kažu da se kaju za počinjena krivična djela. Dodaju da nikada prije kaznenog djela nisu imale nikakve mrlje u svom životu niti probleme sa zakonom. Nakon što pređu prag zatvora, žele krenuti u novi i ljepši život.
Ima nas ovdje različitih, ali dijelimo bol i tugu, ako i dođe do nekih sitnih konflikata, opet se na kraju zagrlimo, pustimo suzu, jer ovo je naš dom, priča osuđenica Edita Ramić
– S namjerom ništa nisam uradila i žao mi je zbog ovog ubistva, koje je bilo iz nehata. Teretili su me da je sa umišljajem, međutim dokazali smo da je bio nehat. Čovjek je preminuo i žao mi je zbog toga, započela je svoju ispovijest 23-godišnja Sunita Hindić o kojoj se u proteklom periodu dosta pisalo i koja se zajedno sa još 49 osuđenica nalazi u Kazneno-popravnom zavodu Tuzla. Sunita kaže da je prije dospijevanja iza rešetaka imala normalan život, te da ima završenu srednju ekonomsku školu. Ni ona, a ni njena porodica nisu imale problem sa zakonom.
ELITNA PROSTITUCIJA
– Moja majka je preminula kad su protiv mene podigli optužnicu. I mene je to potreslo te sam se u pritvoru ošišala na ćelavo. Proživjela sam ogromne traume. Još se pokušavam oporaviti i mislim da ću cijeli život imati ožiljke od svega ovoga. U posljednje vrijeme me najviše iznerviraju loši napisi o meni, jer mi nije svejedno kad pročitam to da pokazujem gole grudi stražarima zato što to nema veze sa zdravom pameću. Doživjela sam nervni slom, a moja majka je preminula nekoliko dana prije toga i nije mi bilo prijatno da to čitam, ni ja, ni moja porodica.
Pa je bilo i nekih naslova da sam se povezivala sa elitnom prostitucijom, što također nije tačno. Moj najveći problem je bio što sam upala u loše društvo i družila se s kriminalcima, to mi tada nije smetalo, jer sam bila u vezi s Ninom (Ivankovićem, za čije je ubistvo osuđena na tri i po godine, op. a). Kobne noći on mi je pištolj stavio u ruke. Kako je opalio, ne sjećam se. Znam da smo se gurkali. Pucanj se nije čuo… Raskopčala sam ga i vidjela da krvari, priča nam Sunita, jedna od stanovnica tuzlanskog zatvora i dodaje da se kaje što je uopšte došla u takvo društvo i okruženje.
Svoju životnu priču s ekipom Oslobođenja je podijelila i 43-godišnja Edita Ramić iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja, samohrana majka dvije djevojčice. Ramić navodi da je osuđena na 18 mjeseci zatvora za poticanje na razbojništvo sa smrtnom posljedicom i dodaje: “Kad sam ovdje došla, osjećala sam se prepadnuto, zbunjeno, nisam znala u koji svijet ulazim, s kojim profilima žena se treba susresti, jer mi je ovo prvi put. Odrasla sam u velikoj sirotinji, bijedi… Majka nas je odgojila da nismo smjeli uzeti jabuku ako ne pitamo komšiju. Mene su optužili da sam potakla na krađu, da sam im rekla da postoji novac u toj nekoj kući, priča Ramić i dodaje da joj je prvostepena presuda bila pet godina, ali je nakon uložene žalbe ipak presuda na 18 mjeseci.
Nakon razgovora sa osuđenicama krenuli smo u obilazak zatvorskih prostorija i dvorišta. Odmah smo primijetili prelijep cvjetni ambijent za koji je, pričaju nam zatvorenice, zadužena Elfeta Veseli, koja je na izdržavanju kazne za ratni zločin. Osim nje, u ovom zatvoru su i Ena Lipa, koja izdržava kaznu od 45 godina zbog zlostavljanja i ubistva sina Smaje Ćesira, Mihrija Pelak, Dana Škrba…
Većina osuđenica je, pojašnjava za Oslobođenje direktor KPZ-a Tuzla Asim Aljić, radno angažovana.
– Koriste sve pogodnosti zavoda od sportsko-rekreativnih, rada u kuhinji, a često budu za svoje dobro ponašanje i nagrađene. Uz pomoć saradnika i uz moj angažman uspjeli smo postići određene rezultate u smislu da je pojačana bezbjednost zavoda, jer u nekoj bližoj prošlosti u KPZ-u Tuzla dešavale su se određene stvari koje nisu bile na liniji postojećih zakonskih propisa. Uspjeli smo da to saniramo, a do sada smo imali i dobru saradnju sa federalnim Ministarstvom pravde koje je zaduženo za rad kazneno-popravnih zavoda i koje je pratilo naš rad. Kada se završi sudski postupak i bude okončana i donesena pravosnažna presuda, sva ta lica osuđena za krivična djela dolaze na izdržavanje kazne u naš zavod ili eventualno u zavode u Federaciji, kaže Aljić, koji je na poziciji direktora već četiri godine.
U zatvoru su, navodi direktor, zabilježeni slučajevi pokušaja unošenja droge i telefona osuđenicama
Pojašnjava da je KPZ Tuzla smješten na dvije lokacije, i to u centru grada gdje su prostorije u kojim su smješteni pritvor, uprava i osuđenice koje izdržavaju kaznu zatvora, a tri do četiri kilometra na Kozlovcu je kompleks gdje kaznu zatvora izdržavaju osuđenici, gdje je inače organizovana proizvodnja hrane za potrebe KPZ-a. Aljić nam kaže da je u KPZ-u sve regulisano, propisano zakonom. Kada su u pitanju osuđena i pritvorena lica, to provodi Služba osiguranja, kao i prevaspitna služba čiji je zadatak da radi na resocijalizaciji osuđenih lica. Sabina Goletić u zavodu na ženskom odjelu radi kao vaspitač od 2008. godine. Radi uglavnom na prevaspitavanju i na detekciji slabosti u manifestnom ponašanju.
SLOBODNE POSJETE
– Uočavamo i korigujemo, predlažemo i pratimo koliko su osuđenice motivirane da sarađuju u penološkom tretmanu (promjena ponašanja zatvorenika). Sve korekcije su moguće samo onoliko koliko one žele da učestvuju aktivno u procesu resocijalizacije, a važno je kako prođe adaptivni period i to je jedan od najosjetljivijih perioda tokom izdržavanja kazne. Kasnije kada budu raspoređene u odgojni kolektiv, onda su nužno izložene komunikacijskim relacijama sa drugim osuđenicama. Po tome koliko povratnika imamo za neka krivična djela, možemo mjeriti neke uspjehe. Povratnici su uglavnom osobe koje vrše krivična djela krađe, a istovremeno su ovisnici o psihoaktivnim supstancama. Najveći postotak povrata je u toj oblasti kriminala, nemamo povrata u krivičnim djelima ubistva, pa ni u oblasti privrednog kriminala, kaže Goletić.
U zavodu su i psiholozi, psihijatri, socijalni radnici koji svakodnevno obavljaju razgovore sa pomenutim licima. Aljić ističe da u razgovoru sa osuđenicima, a koji iskažu potrebu da razgovaraju s direktorom, većina ih se kaje zbog počinjenog djela, mada navodi da ima i dosta povratnika koji nakon izdržane kazne naprave krivično djelo i ponovo se nalaze iza rešetaka. To su, dodaje, uglavnom lica sklona narkoticima. Zakonom je regulisano da osuđena lica imaju pravo na vanzavodske pogodnosti ukoliko se dobro vladaju i ukoliko ispune određene uslove, imaju pravo na vikende koje koriste zbog odlaska porodici. Također imaju pravo i na posjete članova porodice ili eventualno lica koja oni odrede da ih mogu posjetiti, donijeti namirnice, pakete i ono što zatraže uz veliku kontrolu, jer ima dosta zloupotreba i pokušaja unošenja droge, kao i telefona. U KPZ-u postoje i slobodne posjete za lica koja ne izlaze vani, pogotovo pritvorena lica. Tu dolaze supruge za koje postoje posebne prostorije. Aljić kaže da tokom pandemije nisu imali nijednog zaraženog koronom. Sad su, ističe, u procesu da vakcinišu sva osuđena i pritvorena lica, gdje je već federalno Ministarstvo pravde zatražilo određene podatke i u skorije vrijeme će završiti i taj dio posla. U zavodu se više od polovine zaposlenih vakcinisalo.
Osuđenice najviše vole kada dožive taj dan da budu puštene na slobodu, da zagrle svoje najmilije i krenu u novi život. U trenutku objavljivanja ovog teksta, već je na slobodi i osuđenica Jela Cvijanović iz distrikta Brčko, a koja je iza rešetaka bila tri godine zbog privrednog kriminala i zloupotrebe položaja u Bobar banci čiji je uposlenik bila ukupno deset godina.
– Ne želim pričati o svom djelu, samo želim reći i dati savjet svima da je ovo zadnja stanica na koju svako treba doći. Zatvor kao zatvor je težak psihički, ali se u svemu ovome nešto i nauči. Naravno da se kajem za svoje djelo i željela bih poručiti svima da primjereno i u skladu sa zakonom žive, jer ovdje doći i biti bez svoje porodice je nešto najteže. Ovdje imamo sve uslove, od hrane do lične higijene, imamo svoje aktivnosti. Koristila sam i vanzavodske pogodnosti. Želim krenuti novim životom. Za djelo koje sam učinila, ljudi mi mogu oprostiti, ali ja sama sebi ne. U životu nikad nisam ni pomislila da ću završiti u zatvoru. Voljela bih se kao ekonomista vratiti svom poslu, ali ne znam kako će ljudi reagovati na nekoga ko je bio u zatvoru, zaključuje Jela.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
