Konjičani u strahu: Pojavile se fotografije aktiviste kojeg su pretukli zbog objave na FB

Isa Džino se oporavlja od napada

Povrede koje je zadobio Isa Džino administrator Facebook grupe Konjic jučer, danas, sutra su strašne. Ono što posebno tjera strah u kosti svim Konjičanima jeste što je Isa pretučen zbog borbe za čist grad, čistu Neretvu, čist zrak.

Oporavak od ovakvih povreda će potrajati još jako dugo, ali najvažnije je da ne ostanu posljedice piše Crna-Hronika

Podsjećamo, nakon što je sredinom marta na Facebook stranici Isa Džino objavio da je došlo do novog ekološkog problema i imenovao vjerovatnog krivca, lokalnog privrednika, dobio je prijetnje smrću, a nedugo nakon toga je i pretučen dok je bio sa dvogodišnjim djetetom i suprugom.

Na facebook grupi Konjic Jučer danas sutra, objavljene su fotografije ali i poruke podrške.

Glava za glavu
Oko za oko
Nos za nos
Uho za uho
Zub za zub…

Gdje ste, miševi”? Šta ste se usrali? Zašto se bojite ljudi,ne Allaha? Ovo se moglo desiti i vama, samo zato što iznosite činjenice. Pri tome niste uvrijedili ni na bilo koji način, oštetili.

Kabadahije koje su ovo učinili pred dvogodišnjim djetetom i ženom. Imaju li oni vi djecu? E jeste muskarčine i mangupi. Bez savjesti i kodeksa. Ma vi ste obične ženturače.

KOLIKO SMO ZDRAVO DRUŠTVO?

Ovo se desi kad koristiš slobodu i razum koje ti je Bog podario. Ovako prođe neko ko se usudi da progovori protiv društvene štetnosti koju uzrokuje lokalni tajkun koji je alfa i omega u svom gradu i samim time blizak vladajućoj stranci.

Upravo ovako je prošao čovjek ogromnog srca iz Konjica Isa Džino.

Iako nisam iz Konjica, osjećam moralnu obavezu ukazati na ovu sramotu i jad u kojim, kao narod, živimo.

Možda mu ne mogu pomoći, ali mi je bitno na kojoj sam strani.

Da smo zdravo društvo k'o što nismo, ovo bi bila top tema danima u svim medijima.

Ali, to se nije desilo, samo rijetki mediji su to objavili, a ostali šute, jer “nije mudro se zamjeriti”.
Šute mediji, a šute i građani, obični ljudi, jer ni njima “nije mudro se zamjeriti, može ti zatrebati, može ti sutra zaposliti malog”.

Možda Konjičani onako intimno komentariše ovu grozotu u svom gradu, ali rijetki su ustali javno imenom i prezimenom dajući podršku čovjeku.

Šute građani, a šute i lokalne političke stranke, jer ni njima “nije mudro se zamjeriti”. Osim lokalnog DF-a i NiP-a, nijedna lokalna stranka nije ustala javno i osudila ovaj sramotni čin. Pojedincima iz ostalih stranaka (Platforma za progres i SDP) svaka čast.

Svaka politička stranka, koja pretenduje da vodi narod, kalkuliše iz kojekakvih interesa da se jasno opredijeli za pravdu, onda ta stranka treba ključ u bravu i ne treba da postoji.

Kratko-jasno.
Ovom narodu trebaju stranke i političari koji će biti istinski lideri, a ne kalkulanti.

Što je najporaznije, šuti i ulema (svaka čast pojedincima koji se odvažno bore protiv svakog zuluma).

Političke stranke kalkulišu iz svojih interesa, ali ulema na očiti zulum ne smije kalkulisati.
Ulema koja bi “po službenoj dužnosti” morala stati protiv zuluma. Ali jok, ne bi oni da se zamjere, lakše se u vazovima i hutbama baviti vanjskim neprijateljima, a nedjela ovih unutrašnjih “Bošnjaka muslimana” ne smiju ni spomenuti. Jer, valja se onda zamjeriti, “a to nije mudro”.

Ako šutiš na očiti zulum u svom narodu, onda svaki vaz ti je irelevantan, džaba pričaš. Živimo u paralelnim svjetovima. Ta tvoja šutnja na zulum je indirektan podstrek silnicima da je to normalno. Ramazan je prilika da se to ispravi.

Ta ulema je sinoć ljudima širom Bosne vazila o Bedru i snazi malobrojnije vojske u odnosu na daleko nadmoćniju. Samo da su spomenuli Isinu borbu i ovaj rezultat te njegove borbe, veći je efekat od svih govorancija.

Ovo je danas naš Bedr. Jednog dana ćemo svakako svi pod zemlju, samo je pitanje s kakvim djelima.

Ako već neće mediji i političari, onda ulema ima OBAVEZU da ljudima otvara oči. Ako im oni ne otvore, onda će im silnici i zulumćari zatvoriti oči baš kao na slikama.

I tako, dok mi mudrujemo, desi nam se rahmetli Dženan Memić kojeg poslaše pod zemlju. Desi nam se i Isa Džino kojeg, hvala Bogu, nisu poslali pod zemlju.

I na kraju, mi smo 1992. odlučili da želimo živjeti u slobodi i dobili smo slobodu. Ustvari, nismo je dobili, niko nam je nije dao, nego smo se za nju izborili.

Jesu li šehidi krv svoju dali da nas danas mlate “naši” samo zbog toga što koristimo tu stečenu slobodu dok mi na sve to samo mudrujemo??