(FOTO) Nova tragedija u BiH: “Za volanom Peugeot-a poginuo Roki”
Još jedna tragedija zadesila je Bosnu i Hercegovinu tačnije Tuzlanski kanton.
Dana, 7.6.2023.godine oko 06,00 sati, na regionalnom putu R-460, u mjestu Srnice Donje, grad Gradačac, dogodila se saobraćajna nezgoda – slijetanje sa kolovoza u kojoj je učestvovao H.K., rođen 1982.godine nastanjen na području Gračanice.
U ovoj saobraćajnoj nezgodi smrtno je stradao vozač H.K. čiju smrt je na licu mjesta konstatovao dežurni ljekar – mrtvozornik Doma zdravlja Gradačac. Uviđaj su izvršili dežurni kantonalni tužilac i policijski službenici OKP PU Gradačac.
Kako saznaje portal Crna-Hronika poginuo je Husejn Kamerić zvani Roki u 41. godini života. Posljednji ispraćaj desit će se 11.6.2023. godine.
Iza nastradalog Husejna ostala je majka, supruga, brat i tri sestre.
Pogledajte fotografije sa mjesta nesreće.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Prijatelji se opraštaju od Husejna na društvenim mrežama.
Nek tije vjecni rahmet moj drug
Husein Roki Roki Kameric bio si veliki čovjek, drug prijatelj, komšija i zemljak, počivaj u miru 🙏😭
Ode naš veliki prijatelj, zemljak, čovjek, iz Podrinja i naselja Doborovci, odrasli smo zajedno 🥲😭💔💔
prošli smo svašta zajedno I uvjek ćemo ostat braća
Zadnji put mi je poklonio kacigu…nositi ću je sa ponosom.. Husein Roki Roki Kameric …opaljač će uvijek da paaali a cviike…da ne vide dal sam sretan…ili tužan…
Žao mi je druže moj bio si dobar drug i dobar insan neka ti je lahka zemlja el fatiha😔
Lave naš prerano si nas napustio.
Ne znam kad je, kao senka leptira, odletela ta ruka sa mene, jer kad sam opet mogla nešto da shvatim i znam, njega više nije bilo.
Nekad je najbolje nestati… Ostaviti iza sebe taj stari, prašnjavi kofer prepun ljubavi i sjećanja. Nekad je najbolje otići na peron ravnodušnosti i oprostiti sebi što si se uputio tamo. Misliš da će manje da boli, da će uspomene nestati, izbljedjeti, da će osobe da postanu duhovi… Ali, neće. Ljudi koji ostave ožiljak nikad ne prestaju, ne blijede, ne umiru. Čak vrište, baš tu, sa lijeve strane, svake Božije noći. Zaspiš sa mokrim jastukom od suza, probudiš se, staviš masku na lice i cijelog dana izigravaš vlastitu kreaturu, nešto što nisi, hladno čudovište, koje prikazuje da drugi vide samo ono što ono želi. Teško je, ali navikneš se. Jednom kada te otmu, učine sretnim i ostave, više nikada nisi isti. Umreš i rodiš se kao potpuno druga osoba. Samo noću se ponovo rodiš. Nježna, krhka i ranjiva, baš kao nekad.
