Tapšanje po ramenu i “svaka čast” su najveća priznanja koja se od vladajućih struktura daju osobama s invaliditetom, kaže Goraždanin Alen Hedo, mladić s cerebralnom paralizom, koji je u bezbroj navrata do sada oduševio javnost.
Uprkos brojnim, različitim preprekama, Hedo se školovao, završio je Pravni fakultet, položio vozački ispit, stažirao u MUP-u, kratko radio u obrazovanju… Nagrada za njegovu upornu borbu bila je – “svaka čast”.
Neispunjena želja
– To “svaka čast” se ne doručkuje, ne ruča i ne večera. Ne plaćaju se računi, ne toči gorivo, ne kupuju lijekovi. Ne ide se na godišnji odmor, pa se dani obično provode u kući. S vašim “svaka čast” se ne mogu oženiti, zasnovati porodicu – poručuje Hedo.
Razočaran, pisao je na brojne adrese, ali njegova želja da konačno dobije stalni posao i da živi od svoga rada ostaje neispunjena.
– Tako da ću, sve su prilike, uskoro izaći na ulicu, pred Kanton i Gradsku upravu. Dok mi ne daju angažman, kući ne idem. Ne treba mi funkcija, nije me sramota da košpice prodajem, ali neću više kući da budem – kaže Hedo.
„Prava osoba s invaliditetom“ tema su projekta „Zaštita ljudskih prava kao preduvjet inkluzivnog društva” Centra za društvena istraživanja “Global Analitika”. Istraživanje je, uz podršku Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, provedeno u posljednjih šest mjeseci.
– Uvidjeli smo koliko je borba za ljudska prava marginaliziranih osoba potrebna i dodatno otežana pandemijom koronavirusa – kaže projekt koordinator Eldar Abaz.
Problem kršenja ljudskih prava osoba s invaliditetom, dodaje Abaz, prisutan je od osnovnog obrazovanja do zapošljavanja.
Brojni izvještaji
– Prema brojnim izvještajima domaćih i međunarodnih organizacija, BiH nema zadovoljavajući nivo vladavine prava, a diskriminacija je postala sistemska. Ako sami službenici nisu informirani o pravilnom adresiranju i razgovoru o i s osobama s invaliditetom, šta onda možemo očekivati od neobrazovanih osoba, osim socijalnu isključenost, stereotipe i predrasude, sažaljenje. Ne možemo očekivati da osobe s invaliditetom imaju svoja prava i da se ona poštuju u društvu, ako oni koji bi trebali prvi da ih poštuju to ne rade. Sve dok takav režim vlada, dok državne institucije osobe s invaliditetom označavaju kao invalide, osobe s poteškoćama, retardacijom i drugim pogrešnim terminima, mi smo daleko od vrata Evrope – dodaje Eldar Abaz iz “Global Analitike”.
Naknade ispod minimuma
Mjesečne naknade osoba s invaliditetom su ispod minimuma, jer se njima ne mogu platiti ni računi, a kamoli imati dostojanstven život. Arhitektonske barijere, osim u saobraćaju i na putu do ustanova, prisutne su čak i na ulazima u većine državnih institucija.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
