Gračanica čeka zlatnog Hasana Sejdinovića

Sa Specijalne olimpijade u Abdu Dabiju stizale su ovih dana samo lijepe vijesti. Takmičari iz BiH osvajaju medalje, kite se zlatom i srebrom. Među njima je i 19-godišnji Gračanlija Hasan Sejdinović, koji je od rođenja obolio od Daunovog sindroma. Maturant je Zavoda za djecu ometenu u razvoju u Tuzli, uči za kuhara. Gračanica mu priprema veliki doček.

Osvjetlao obraz

Hasan je rođen u 18 kilometara dalekom gračaničkom selu Džakule. Odmah po rođenju vidjelo se da ima smetnje u razvoju, počeo je pohađati školu u rodnom selu, ali nije išlo. Njegova majka Edisa nije se predavala, tražila je izlaz. Godinama je sina dovozila u udruženje “Osmijeh”, a onda u OŠ “Hasan Kikić”u Gračanicu, na inkluzivnu nastavu

– Hasan je izuzetno fino dijete. Nisam mogla dozvoliti da ostane u Džakulama, a da ništa ne poduzmem, da mu ne pomognem. Nije mi bilo teško tolike godine svaki dan prelaziti 38 kilometara. Kada se više nije moglo, odlučila sam se preseliti u Gračanicu i živjeti kao podstanar. Tu moju odluku nije prihvatio rahmetli suprug Razim, pa smo se razišli. Odlučila sam sve žrtvovati za sina – kaže Edisa, sretna što je sin osvjetlao obraz za svoju državu.

Premalo za život

Hasan je rođen 14. februara 2000. godine na Valentinovo. On je 100-postotni invalid i prima invalidninu. Rođen je s Daunovim sindromom, ali se bori. S majkom, kada petkom dođe kući iz Tuzle, živi kao podstanari u Gračanici. Od 2017. primaju i stalnu novčanu pomoć od 160 KM. No, sve je to premalo za život. I to Hasanu nije zasmetalo da u nedjelju, 17. marta, u Abu Dabiju u trčanju na 200 metara bude najbrži i osvoji zlatnu medalju.

– Hasan je maturant u Zavodu za pomoć djeci u razvoju u Tuzli. Uči za kuhara. Valjda će za njega biti posla. Zahvalna sam njegovoj trenerici Nermini Mujić, koja je s njim u Abu Dabiju, i svima koji ga podržavaju – kazala je ponosna majka Edisa.

Zahvalan majci

Majka Edisa sa suzama u glasu priča da se sa svojim Hasanom čula nakon što je dobio medalju. – Kada sam pročitala poruku, nisam mogla zadržati suze. Moj mi je Hasan napisao: “Mama, ova medalja je namijenjena tebi, jer ti si se borila cijeli život za mene.”