Gradskoj mrtvačnici Bijeli Brijeg okončan je posljednji ispraćaj dugogodišnjeg, bivšeg, gradonačelnika Mostara, Ljube Bešlića.
Neutješnoj supruzi Dubravki, kćerkama Tei, Ines i Ivani te drugim članovima porodica izraze sućuti su iskazali na hiljade ljudi, prijatelja, kolega, saradnika, ali i brojnih ličnosti iz političkog, vjerskog, sportskog, kulturnog i javnog života Mostara, ali i šire te mnoštvo građana.
Također, sa više od stotinu vijenaca od Bešlića su se oprostile brojne ustanove, institucije, udruženja, sportski i drugi klubovi, kao i građani.
Prethodno, u „Kosači“ je održan komemorativni skup na kojem su se obratili Mario Kordić, gradonačelnik Mostara, Bešlićeva kćerka , Ines, gradonačelnik Dubrovnika, Mato Franković i Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH.
Nakon ispraćaja tužna povorka se zaputila prema groblju Masline gdje će Bešlić biti sahranjen.
Bešlić je u februaru podvrgnut transplantaciji srca u Kliničkom bolničkom centru (KBC) Zagreb. Iako je njegov oporavak išao u pozitivnom smjeru, ipak, po povratku u Mostar su nastupile određene komplikacije, između ostalog, i zbog koronavirusa, nakon čega je liječen u bolnici „Dr. Fran Mihaljević“ u kojoj je, nažalost, izgubio bitku za život piše Avaz.
Ljubo Bešlić zadnjih mjeseci se nalazio na liječenju u zagrebačkoj Klinici za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević, a njegovo zdravstveno stanje postupno, nakon posljednje operacije se pogoršavalo.
Naime, bivšem gradonačelniku Mostara sredinom februara u Zagrebu je urađena transplantacija srca, nakon koje je njegovo zdravstveno stanje bilo stabilno.
Bešlić je tada vozilom Hitne pomoći prevezen u Zagreb na operaciju.
Inače, Ljubo Bešlić je rođen 27. jula 1958. godine, a na čelu Mostara je bio od 2004. godine te je gradom upravljao bez Gradskog vijeća od 2012. do 2021. godine čime je ušao u povijest kao najdugovječniji gradonačelnik najvećeg hercegovačkog grada.
Osnovnu i srednju školu završio je u Mostaru, zatim 1982. završava Strojarski fakultet na univerzitetu “Džemal Bijedić” u Mostaru. Zatim radi kao profesor u srednjoj Strojarskoj školi u Mostaru, a potom u grafičkom poduzeću “Rade Bitanga” – Mostar i to kao rukovoditelj službe održavanja. Aktivno se bavio rukometom (1972. – 1990.) u Rukometnom klubu “Velež”.
Od 1992. do 1995. bio je pripadnik HVO-a. Godine 1996. odlazi na školovanje u NATO u Bruxelles za provođenje redukcije naoružanja. Potom postaje član radne skupine koja je radila na ustroju Ministarstva obrane Federacije Bosne i Hercegovine. Nakon ustroja ministarstva nastavio je raditi u istom u Sarajevu na mjestu načelnika Tehničkog odjela u Sektoru logistike.