Irfan Ribić: Preživio sam golgotu. Izgubio sam vid, bio prikovan za krevet

Prisjećajući se dana provedenih u bolnici, i muškaraca koji su bolovali od iste bolesti kao i on, sjeća se i da je ležao sa ljudima koji imaju 65 godina ali i 25, jer godine nisu presudne kod toga jeste li vi kandidat za bilo koju bolest, i upravo zbog toga svijest je najvažnija

Irfan Ribić, glumac i aktivista, sebe opisuje kao dječaka koji je uvijek sanjao svoje snove i pretvarao ih u stvarnost. Zbog teške autoimune bolesti njegovi snovi su bili zaustavljeni, ali samo nakratko, jer se Ribić lavovski borio za svoj život. Multipla skleroza prikovala ga ja za krevet i kolica, izgubio je vid ali ne i svijest, hrabrost i odlučnost da svoj život vrati u normalan tok i izbori se sa bolesti.

Za Oslobođenje i Movember projekat, kojim tekući mjesec posvećujemo podizanju svijesti o muškom zdravlju, Ribić je otvorio put do spoznaja ali i upozorenje koje nam naše tijelo šalje, jer kako i sam kaže sve se promijeni za 24 sata.

-Moj život postaje turbulentan onda kada mi je saopštena dijagnoza teške autoimune bolesti 2015. godine. Da imam Multiplu sklerozu rečeno mi je na najdirektiniji mogući način, ali nema tu ni prostora za nešto drugo. Prihvatanje dijagnoze je i najteža prepreka koju jedan pacijent mora da prođe, ne postoji neko ko se tek onako nosio sa tim, ali ti to prosto moraš da prihvatiš i to je ključ i borbe i rezultata koji ćete kasnije postići, prisjeća se Irfan.

Njegov put od mladog čovjeka u kolicima, do danas zdravog i funkcionalnog muškarca prevazišao je zahvaljujući htijenju, želji, odlučnosti i prihvatanju onoga što se našlo ispred njega, jer kako kaže, bolest ne bira ime ni prezime, naciju, ni boju kože. To je nešto što se svima može desiti.

-Alarm svakom muškarcu treba biti bilo koji problem, ja sam bio u takvoj situaciji da se sve odigralo brzo ali i bolno sa svih strana, ali toliko je sitnica na koje možemo sami utjecati. Nama se i u mentalitet uvukao stres kao nešto što je svakodnevno, za mene to nije normalno i kada to uporedimo sa najobičnijim stvarima vjerujte da se sami možemo lišiti toliko negativnih stvari. Zamislite gdje su sada neke naše životne odluke oko kojih smo pravili bespotrebnu brigu. Ja sam po svim parametrima vidio da moje zdravstveno stanje nije uredu, mislio sam da će sve brzo proći iako sam znao da postoji problem, moja bolest je po simptomima bila toliko slična sezonskoj gripi, tako da i najmanja sitnica, umor, malaksalosti ili bilo koja vrsta bola može biti pokazatelj teških oboljenja.

Prisjećajući se dana provedenih u bolnici, i muškaraca koji su bolovali od iste bolesti kao i on, sjeća se i da je ležao sa ljudima koji imaju 65 godina ali i 25, jer godine nisu presudne kod toga jeste li vi kandidat za bilo koju bolest, i upravo zbog toga svijest je najvažnija.

-Uvijek postavljam pitanje kako će ti neko pomoći ako ti ne pomogneš sam sebi, jer ako se zatvorimo teško ćemo pronaći rješenje. Mislim da mi trenutno živimo u društvu gdje je muškarce i stid i neugodno im je. Da li je toliki problem otići na pregled i skinuti se pred doktorom? Ne vidim šta može biti veći problem od onoga šta ti se može desiti. Prosto rečeno, skidanje majice ne može biti veći problem od, na primjer, karcinoma pluća ili bilo čega drugog. Prevencija je najbolji put kojim treba ići. Ako na vrijeme sve krenemo, sve ćemo i stići i vrijeme je to sa čim se toliko borimo, svaki dan je bitan i zbog toga je bitna svijest.

O svojoj bolesti ništa nije znao dok nije dobio dijagnozu, ali se nije prepustio slučaju. Istraživao je i upoznavao se sa onim sa čim se suočava. Zajedno sa ljekarim tragao je i dolazio do rješenja i nije bio pacijent koji slijepo klima glavom i prihvata sve što mu se kaže.

-Ne postoji ništa što se može mjeriti sa životom, ne mogu da vjerujem da neko može sam sebi praviti štetu i svjesno narušavati ono što nam je podareno. Nema nijednog razloga da se redovno ne kontrolišemo. U svemu onome što sam radio imam osjećaj da sam više pričao o podizanju svijesti, a ne o onome što sam ja prošao iako je to bila prava golgota. Kako sada doći do situacije da nemamo toliko Irfana?! Meni su ljudi pomogli onda kada sam im ispričao sve, da sam šutio, bio zatvoren, niko mi ne bi bio kriv, zaključuje Irfan Ribić.

Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79