Ispovijest iz porodilišta UKC RS: Proglasili je psihotičnom, da bi je porodili na carski rez

Redakciji portala Crna Hronika pristiglo je svjedočanstvo anonimne majke koja je sa javnošću željela da podijeli svoje iskustvo. Kao što ćete imati priliku da pročitate u nastavku, u svojoj ispovijest opisuje kroz šta je sve morala proći tokom porođaja na UKC RS u Banjaluci.

Obraćanje javnosti prenosimo u cijelosti:

“Drage žene, majke i buduće majke! Ovim putem želim da se obratim isključivo vama. Ostaću anonimna iz vise razloga! Nadam se da će vam ova moja ispovijest pomoći u budućnosti. Da sam ja mogla pročitati ovakvo nešto, sigurno bih postupila drugačije i uradila nešto u svoju zaštitu prije. Možda je većina vas majki ovo već prošla, ali ipak nisu imale hrabrost da se suprotstave našim doktorima u UKC Republike Srpske. Pišem vam moje iskustvo upravo iz porodilišta!

Prošle godine odlazim da se porodim uz preskočeni termin dvanaest dana, naravno sa urednom trudnoćom! Korona je vladala, bio je to prvi val, pa zanemarimo to što nisam mogla imati posjete, pravo na izlaz i tako dalje. Korona je ništa, naspram naših doktora!

Dočekuje me doktorica koja vrši moj prvi pregled, sa saopćenjem kako ću sutra biti spuštena u salu da mi izazovu porođaj. Smještaju me u sobu gdje su me čekale dvije cimerke, osnovne pripreme i pregledi za porod. Kako mi je to bila prva trudnoća, puno sam se raspitivala, pa su me te cimerke su me dosta uputile. Najbitnije je bilo sto su mi rekle kako mogu ponijeti svoj telefon u salu sa privatnim stvarima.

Posto nisam jela ništa ujutro, za taj cijeli dan pojela sam cicvaru koju su mi oni donijeli oko 5 časova. Poslije tog dobijem tabletu za klistiranje, nakon koje nisam smjela vise ni kap vode uzeti. Tu već počinju moje muke! Tu noć nisam spavala svega pola sata.

Ujutro oko 6 časova dolazi doktorica po mene i vodi me u salu. Dole me doktorka dočeka sa pitanjem je li mi uredna trudnoća, na šta joj ja kažem kako ona ima moje papire, uredno složene u fasciklu, a ona će meni da oni nemaju vremena da gledaju papire. Zamislite! Tu već pokazuju prvi stepen drskosti u verbalnom obraćanju.

Oko mene se skupilo nekoliko doktora i par medicinskih sestrica, vrše pregled i potvrđuju da ću se morati poroditi izazvanim putem. Uključuju mi infuziju za izazivanje trudova i ostavljaju me. Pored mene se porađa jedna žena, druga žena, a ja i dalje lezim i čekam svoj red. Imala sam jake bolove i osjećaj jake žeđi.

Svaki njihov pregled sam bila otvorena dva centimetra i bez trudova. I dalje su nastavili da me drže tako ležeći, ništa da urade po tom pitanju. Kad je došlo 5 popodne, tražila sam da ustanem do WC da prohodam. Njihov odgovor je bio kako ne mogu, na šta sam rekla da nisam njihov rob. Ipak su odlučili da me puste sa infuzijom zakačenom na točkiće.

Šetanje je trajalo sat vremena i naravno imala sam telefon kod sebe. Vracam se u salu, vrše mi pregled i ponovo sam otvorena samo dva centimetra, zamislite od 7 ujutro do 5 poslij podne. Uključuju mi infuziju drugu poredu i ostavljaju me i dalje da ležim. Narednih sat vremena nisam mogla izdržati, tražila sam epiduralnu anesteziju zbog bolova, a na sta oni kažu kako ja moram nazvati anestiziologa i potpisati suglasnost za anesteziju.

Trpila sam još nekih sat do dva. Moram naglasiti kako sam svojim očima gledala porod pet žena. Doktori su me za to vrijeme obišli svega nekoliko puta! Poslije 6h odlucujem da nazovem anesteziologa i govorim doktorima kako sam se odlučila za anesteziju. Oni vrše pregled i ponovo otvor dva centimetra. Na to mi govore kako ne moze anestezija na moje stanje, a na šta im ja i dalje govorim kako ne mogu trpiti i da hocu carski.

Onda mi prilazi jedna od doktorica i govori kako nisam nikakva majka, jer ne mogu trpiti bol, sa ubjeđenjem da je ona rodila dvoje djece i kako je moje stanje normalno poslije 12h ležana na stolu i sa dva centimetara otvora! Na njena postavljena pitanja nisam odgovarala, jer nisam mogla trpiti tu psihičku turturu i vrijeđanje kako nisam nikakva majka!

Dolazi doktor iz druge smjene i poslije pregleda govori kako bi trebala na carski, te da mu je cudno kako me nisu poslali dosad i vise se ne pojavljuje. Ponovo mi vrše pregled, imala sam priključen CTG preko kog je praćeno dijete, pa mi govore kako mi se stanje pogoršalo ali i dalje moram ležati uz kisik. Na upozorenje CTG snimka i alarme da mom djetetu srce ne kuca kako treba, ja ustajem, skidam kisik i govorim da vise ne želim biti kod njih, da se osjecam ugroženo, da se bojim za svoj i život djeteta.

Zahtjevala sam papir da se potpišem i da idem, to mi je sve slušao muž, bio je spikerfon uključen, a oni su rekli kako me ne smiju otpustiti. Rasprava je trajala sve dok nije ušla načelnica, istjerala sve doktore i meni rekla kako će me pregledati. Rekla je da ako mi bude stanje dva centimetra i dalje da ću ići na carski. Poslije pregleda načelnica zove doktore, govori da sastave ugovor za carski, uz tekstu kojem stoji kako sam u psihoticnom stanju. Uz predomisljanje ipak pristajem.

Oko 9 časova odvode me u salu i posljednje čega se sjećam je konzilij doktora oko mene i anestazija za uspavljivanje! Budnim se u sali za intenzivnu njegu, sa saopštenjem doktora kako sam rodila dječaka živog i zdravog, hvala Bogu, ali da mu je pupčanik bio omotan dva puta oko noge i jednom oko vrata. Kako je to moguće, uz toliko dobre doktore, koji su me držali u takvom stanju 12h bez carskog i psihotične majke, koja je zahtijevala carski. Majčinski osjećaj nikad ne griješi!

Da ne dužim više, napisaću još kako mi je drugi dan došao psiholog koji je poslije pregleda utvrdio da nemam ‘ni p’ od psihotičnog stanja!

Toliko od mene. Imala bih još puno toga napisati – o higijeni, hrani, ljubaznosti osoblja, ali to nije ni bitno toliko. Poruka svim majkama: ostanite dosljedne, hrabre i kraljice, što i jeste! Pozdrav od mene i mog hrabrog sina.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79