Ispovijest: Koliko stvarno zarađujem na kruzeru!

Rad na kruzerima sve je popularniji, tako da se sve više mladih ljudi odlučuje spakovati kofere i započeti karijeru na brodu. Osim prilike da se proputuje cijeli svijet, idealna je to prilika da se nešto zaradi i osigura bolji život u budućnosti. Elvina Kovačević je djevojka koja je potpisala drugi ugovor na brodu, a ovo je njena priča.

Ja sam iz Konjica. Nakon završenog fakulteta nisam mogla naći posao u svojoj struci pa sam radila na recepciji u jednom hotelu u Sarajevu. Tada sam vidjela oglas na Facebooku, gdje jedna agencija traži radnike na brodu tj. na kruzeru. Pošto mi u BiH nemamo svoju agenciju, svi oni koji su se prijavili za taj posao morali su na razgovor putovati u Beograd. Ja sam se njima javila, a nakon toga su me pozvali na prvi intervju koji je obavljen na engleskom jeziku. Nakon toga sam dobila neke skripte da naučim i da se pripremim za drugi intervju. Sve ono što je pisalo u tim skriptama u kojima je opisan život na brodu nije ni približno onome što vas tamo čeka.

Nakon razgovora počinje prava avantura, jer gotovo sve što trebate proći prolazite potpuno sami bez ičije pomoći. Praktički, sva komunikacija s poslodavcem odvija se putem maila i sve izgleda tako da ni sami ne znate šta je vaš sljedeći korak niti kako će se sve završiti.

Tri dana su trajali intervjui i konkurencija je bila zaista jaka. Ja nisam vjerovala da ću proći, a eto, ipak sam prošla. Finalni intervju obavio se jedan na jedan. Razgovor je bio na engleskom jeziku i imate osjećaj kao da ste na razgovoru s FBI-em. Oni o vama znaju sve i pitaju vas o vašem životu. Od dana rođenja pa sve do danas, taj intervju traje 20 minuta i oni konstantno postavljaju pitanja. Nema pauze. Nakon pet dana su me obavijestili mailom da sam zadovoljila i da sam prošla!

U glavi joj je bilo hiljadu pitanja: gdje, šta, kako, kuda ide, ko je čeka… Nakon obavljene administracije i dodatnih papira, poput ljekarskog pregleda, vize i svega što je finansirala sama Elvina, dobila je kartu za Kaliforniju, tačnije za Santa Claritu. To je destinacija na koju je trebala otići. Sve osim karte finansirate sami. Dakle, sve prije puta što od vas traže morate izvaditi i platiti sami.

Moj let je bio Sarajevo – Beč – New York – Los Angeles. U Los Angelesu me čekao neko iz kompanije, dočekao me na aerodromu. On me odveo i do broda i rekao da se ukrcam. Dobila sam raspored, ja sam bila na poslovnim posluživanjima u baru. Kruzer ima 18 spratova, moj bar je na 14. spratu, a kabina u kojoj spavam je dva nivoa ispod mora. Raspored rada je po spratovima, jer ne radite samo na jednom spratu i u samo jednom baru. Ja, recimo, jedan dan imam četiri smjene, u četiri različita bara na četiri različita sprata i sve to morate naći i biti tu navrijeme. Sve je to ogromno i morate sve dobro zapamtiti jer su svi spratovi isti. Kabine, vrata… Sve izgleda isto.

Sam rad, priznaje, nikome ne pada toliko teško, ali osjećaj samoće i izgubljenosti teško je prebroditi.

Bila sam sama i izgubljena. Ja sam konkretno konobarica u sali, to su dobre pozicije. Najviše se radi 12 sati u jednom danu. Ko preživi prva dva mjeseca, preživjet će cijeli ugovor koji traje 6 mjeseci. 52 različite kulture imate među zaposlenim, tolerancija vam mora biti velika. Teško nam je bilo, htjela sam nekoliko puta dati otkaz. Nedostaju kuća, porodica, nemaš nikoga svoga, ne poznaješ nikoga… Ali eto, sve to prođe. U našem životu slobodan dan traje cijeli dan i po tome se možeš organizovati na brodu. To je drugačije od slobodnog dana, imate samo četiri sata. Vi izlazite posljednji, dugo treba da izađete jer ne izlazite sami, svi idu i sam ulazak traje isto toliko. Ako imate malu pauzu, a grad je veliki, ne isplati vam se izaći. Radije ostajete da se odmorite. Ugovorom ste vezani 6 mjeseci, ne možete otići kući u tih 6 mjeseci. Radite i to je to. Nakon toga 6 mjeseci ste slobodni.

Sve one koji odlaze zanima samo jedno: koliko se plaća toliko odricanje i rad za posao na brodu?

Najljepše na brodu što vam se može desiti jesu putovanja, ali i zarada. Dobijate mjesečnu platu koja je i više nego zadovoljavajuća, takvu platu ne možete ovdje zaraditi, a kamoli uštedjeti. Radeći na brodu možete dobro zaraditi, ali i sačuvati novac. Bit ćete u situaciji na brodu da možete kupiti sve što želite, sve što prije niste mogli. Vi taj novac ne trošite jer nemate kada, stalno radite. Ako radimo usporedbu s platama, to su kao dvije plate, recimo, doktora ili inžinjera u našoj zemlji. Dobra stvar je ta što na poziciji na kojoj radim imam i bakšiš. To su značajni bakšiši od koji mi, također, dobro možemo živjeti. Praktički, da ne trošimo platu nego da živimo od bakšiša. Na brodu imate plaćen smještaj, hranu, vešeraj… Plaćate internet i na to svi mi koji radimo na brodu trošimo najviše novca.

Elvini se desilo i nešto najljepše na brodu, a to je ljubav. Njen muž je iz Indonezije, a krajem prošle godine su se i vjenčali upravo u BiH.

On je već bio iskusan na brodu. Radio je po četvrtom ugovoru kada sam ja tek došla. Ljubav i život na brodu je super ako upoznate osobu koja je zdrava u cijeloj toj džungli. Tamo zaista ima svega i svačega. Mi smo se zaljubili, ali on je osoba s drugog kraja svijeta. Nakon završetka ugovora svako od nas ide svojoj kući, a u međuvremenu smo potpisali tzv. link. To znači da naši sljedeći ugovori budu opet na istom brodu, to nam je kompanija odobrila.

Ljubav je opstala do danas i sada su u braku.

Mi smo se zaručili na Aljasci, upoznali u Los Angelesu i eto, vjenčali u Konjicu. On je na vjenčanje prvi put došao u BiH. Iz Indonezije je, moji su bili očarani njime. Uvijek pozitivan, nasmijan, brzo se prilagodi svemu. Gani i ja smo sudar kultura. On dolazi iz jednog svijeta, a ja iz drugog. Život u Aziji je totalno drugačiji od života u Evropi. U decembru prošle godine je došao u BiH i tada je u 28. godini prvi put u životu vidio snijeg. Svadba je bila super, on nije razumio nijednu našu pjesmu, a plesao je sa svima i bio je najveseliji! Od njegove porodice na vjenčanju je bila samo njegova sestra koja sa svojim momkom živi u Pragu. Njegovi roditelji nisu mogli doći zbog viza i svega. Mi sada oboje idemo na brod, odlučili smo da ćemo na brodu raditi još nekoliko godina, a onda ćemo živjeti u Indoneziji. Meni se Indonezija svidjela, a on je tamo svoj na svome, tako da ostajemo u Indoneziji. Nakon toga ni mi ne znamo gdje ćemo provesti ostatak života, prenosi Hayat.

Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima!

Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79