Ispovijest ljekara koji su operisali ranjene u Beogradu i Mladenovcu: “Je l’ neću umrijeti?”

Doktor Milan Savić grudni hirurg KC Srbije i doktorica Ivana Stefanović, neki su od doktora koji su prvi priskočili u pomoć nastradalima u masakru i u Beogradu i u onome što se desilo u Mladenovcu.

Dječak Kosta Kecmanović je iz očevog pištolja usmrtio osmoro svojih školskih drugara i pripadnika obezbjeđenja, a njih sedmoro ranio. Uroš Blažić u svom bezumnom krvavom piru samo dan kasnije usmrtio je osmoro mladih, a trinaestoro teško ranio. Ekspresnom reakcijom zdravstvenih radnika mnogi životi su spašeni, a ljekari koji su se tog dana našli na licu mjesta i u operacionim salama otkrivaju šta su tamo zatekli.

Dr. Ivana Stefanović, široj javnosti poznata po tome što svako jutro izvještava o stanju povrijeđenih tokom noći, te srijede našla se i u ulozi ljekara, ali i u ulozi majke.

– Moja ćerka ide u tu školu i odeljenje je pored. Mi smo na jutarnjem sastanku to saznali ali smo pomislili da je lažna uzbna. Ćerka me je pozvala, a poziv je bio primljen i u kol centru. Dobili smo stravičnu vijest da ima najmanje desetoro povrijeđenih. Stigla sam sa prvom sljedećom ekipom – kaže dr. Ivana Stefanović.

Niko nije bio spreman

Kako je istakla, na ono što su zatekli niko nije bio spreman.

– Koliko god su te vijesti bile strašne, niko nije bio spreman za ono što smo tamo zatekli. Morate da se zaledite, da stopirate sve emocije koje imate, da biste profesionalno mogli da obavljate svoj posao. Važno je da u tom trenutku nema emocija da biste mogli da pružite pomoć. Ovo je gore od najgorih scenarija koji sam mogla da zamislim. Mi još sumiramo utiske – kaže dr. Ivana Stefanović iz Hitne pomoći.

Dr. Zlatko Perišić, hirurg KC Srbije, bio je dežuran u noći kada je Uroš Blažić nasumično pucao iz automatskog oružja i pobio osmoro ljudi u selima oko Mladenovca.

Kako je istakao, on je na poslu bio i dan prije, kada je Kosta Kecmanović pucao na svoje drugare iz školske klupe.

– Nisam direktno učestvovao u zbrinjavanju djece, ali mi je bilo sve jako teško da gledam. Od jednog kolege sin je bio u operacionoj sali, svi ga znamo i radimo sa njim. Sljedeći dan sam dežurao u četvrtak, bilo je potpuno drugačije. Svi smo ćutali. Tog četvrtka smo imali dosta posla – prisjeća se dr. Preišić.

Sve se stopiralo

Kako kaže, nešto prije zakazanih operacija zatekla ga je vijest da je neko ponovo pobio mnogo ljudi, a ekipe stručnjaka organizovane su odmah.

– Stopirali smo sale, pozvao sam sve hirurge, sve hirurške ekipe, cijelokupna anestezija … Čekali smo da vidimo šta će da se desi. Počeli su prvo da dovoze dva pacijenta, nijednog trenutka nisam dovodio u pitanje da li mi to možemo riješiti. Počeli smo da radimo inicijalnu dijagnostiku, treći pacijent je bila djevojčica 2005. godište, kada sam vidio kako izgleda donio sam odluku da odmah uđemo u salu. Otrčali smo u salu bukvalno. Viđao sam svašta, ali tada mi je bilo preteško. Bilo je još teže kada nam je ona u liftu rekla – “je l’ neću umrijeti?” – prisjeća se dr. Perišić i dodaje:

– Ona je imala tri prostrelne rane, kada sam je otvorio nisam znao gdje je šta. To su situacije gdje vi morate da zaustavite krvarenje. Vidjeli smo da je desni bubreg u potpunosti razoren. Želio sam samo da je stabilizujemo, pa ćemo da vidimo šta ćemo. Nažalost nju očekuje još operacija. Povreda jetre je takva da danas planiramo da uradimo još jednu operaciju, da vidimo kako ona izgleda, laknulo mi je kad sam vidio da tu može nešto da se uradi – kaže dr. Zlatko Perišić.

Dok su zbrinjavali devojčicu u jednoj operacionoj sali, istovremeno su njegove kolege radile u drugim.

– Dok smo radili tu operaciju, u ostalim salama, radilo je šest operacionih sala. Svi su bili tu – kaže dr. Zlatko Peršić.

“Na stolu mi leži sin od kolege”

Doktor Milan Savić, grudni hirurg KC Srbije bio je na kraju dežurstva u srijedu, kada mu je na operacioni sto stigao sin kolege sa kojim sarađuje u veoma teškom stanju.

Dječak je dovezen sa povredama vrata i grudnog koša, a kako je rečeno imao je čak tri metka u tijelu.

– Ono što je dr. Perišić preživljavao u tom pokolju druge noći, ja sam to doživio prvog dana. Suštinski smo napravili multidisciplinarni tim, pacijent je prvi stigao i koji je bio najteže povrijeđen bio dosta nestabilan. Nismo mogli da rekonstruišemo mehanizam povrede. Procena je bila da treba vitalno da ga stabilizujemo, nismo smijeli da ga obrćemo na bok, što je dodatno otežavalo situaciju. Dobili smo informaciju da se radi o sinu našeg kolege, kada radite ovaj posao dugo isključite se i morate da pomognete – kaže dr. Milan Savić jedva zaustavljajući suze.

Kako je istakao, najbitnije je bilo da se pacijent stabilizuje i povrati, a sada se ostaje samo nada da će posljedice biti što manje.

– Morali smo da radimo i na odstranjenju metalnog stranog tela. Ja sam izlazio iz dežurstva kada se sve to desilo… Nekako se usredsredite samo na to da pomognete pacijentu. Važno je sa kim radite, mislim da smo uspijeli da ga stabilizujemo i povratimo i nadam se da će posljedice biti što manje – kaže dr. Savić za RTS.