Ispovijest mlade doktorice o dobijanju posla bez “štele” u BiH: Konkursa nema, a ljudi se uporno zapošljavaju!

Na društvenim mrežama objavljena je kolumna u vidu ispovijesti anonimne mlade doktorice iz TK, piše Crna Hronika. Kolumnu sa naslovom – “Crtice iz bosanskohercegovačke svakodnevnice: ŠTELA” pročitajte u nastavku.

Ukoliko dolazite iz Bosne i Hercegovine, jedna od prvih riječi koju danas naučite nije „mama“ ili „tata“, nego „štela“. Pa, da vidimo, koja bi to definicija iste bila?
Riječ „štela“ u našem jeziku nije ništa doli još jedan u nizu germanizam (njem. Stelle = mjesto, stellen = štelovati). Upitno je samo: koja od ovih dvaju riječi jeste pridonijela razvoju naše štele? Imenica ili glagol? Ili kombinacija? Štela doslovno prevedena znači „probitačno poznanstvo“.

Štelovati mjesto. Naštimati mjesto. Kakvo mjesto? Mjesto pod bosanskohercegovačkom nebeskom kapom u bilo čemu: osnovnoj, srednjoj školi, na fakultetu, tijekom ispita, polaganja stručnih i državnih ispita, zapošljavanja. Ukratko: taj izvitopereni germanizam postaje središtem života prosječnog bh. građana. Bez štele „ne možeš“ ni uplatnicu uplatiti na prosječnom šalteru prosječne banke ili prosječne pošte kod prosječne šalteruše. Treba štela, da se ni u redu ne čeka, jer od čekanja bole noge!

Ova kolumna je moja ispovijest koju pišem na zamolbu svoje kolegice iz struke ali i u ime svih mladih koje tek čeka ista sudbina ili koji se nalaze u istom filmu kao trenutno ja. Šutnju je imperativ prekidati iako u BiH vrijedi prešutno pravilo da oni koji glasno i jasno kažu istinu ne prođu dobro.

Kraj je septembra ili početak oktobra 2021. godine. Pokušavam pronaći svoj prvi posao u struci. Ne, mi doktori nismo prepotentni i nije nam ispod ponosa raditi drugi posao da bismo preživjeli. Mi, jednostavno, ne znamo raditi nešto drugo osim da budemo doktori. Nakon konsultacije sa mnogobrojnim starijim kolegama i mojim prijateljima, odlučujem se poslati E-mail dopis svim zdravstvenim ustanovama na području Tuzlanskog kantona (kako javnim, tako i privatnim). Objašnjavam ko sam, da sam u potrazi za poslom, prilažem CV.
Do pred kraj aprila 2022. godine, još nijedna zdravstvena ustanova se nije udostojila odgovoriti na E-mail.

Postavlja se nekoliko pitanja:

Da li su naše zdravstvene ustanove pune neozbiljnih ljudi koji se bave administrativnim poslovima ili su, pak, zastarjeli kompjuteri (da ne ulazimo u kompetencije ljudi koji bi inače trebali biti zaduženi za odgovaranje na E-poštu)? Ili im nije u interesu pružiti priliku svim kandidatima podjednako?

Da li je normalno da u 21. st. u jednoj državi bilo koja firma ne koristi ili ne zna da koristi ili nepravilno koristi najpopularnije ili najvažnije ili najefektivnije ili najresursnije oružje komunikacije? U kakvoj državi živimo, u kom dobu? (Samo da dodam da je po bontonu rok za odgovor na mail klijenta do 48h uz izvinjenje, jer je i tih 48h znak neodgovornosti prema klijentu!).

Nervozna i u nemogućnosti da čekam momenat kad ću dobiti odgovor, svjesna da kod nas, doista, sistem E-informisanja nije zaživio u tolikoj mjeri u kolikoj bi trebao, odlučim se telefonski kontaktirati zdravstvene ustanove kroz dvije sedmice od slanja maila i izostanka odgovora sa pitanjem da li, možda, firma koristi drugi E-mail od onoga koji je naveden na oficijelnoj web-stranici?

Na telefon mi se javlja sekretarica jednog Doma zdravlja uz riječi da je mail pročitan, ali da (PAZI SAD) NEMAJU OBIČAJ da odgovaraju na mailove. Tu sam se šokirala do te mjere da sam pošla da pitam: ,, Dobro, gospođo, ali kako uspostavljate saradnje s klijentima ili dobavljačima koji nisu u mogućnosti fizički doći do Vas jer su u inostranstvu? To mi zvuči neodgovorno.„, ali prešutim. Mail je viđen, nije se našlo za shodno da mi se odgovara. Nije legalno, kaže, primiti radnika bez konkursa, trebam pratiti konkurse i u međuvremenu mi objašnjava nešto oko Federalnog Zavoda Za Zapošljavanje (FZZZ). Zahvalim se srdačno na izdvojenom vremenu, poželim ugodan ostatak dana, spustim slušalicu i isplačem dušu.

Nijednu drugu zdravstvenu ustanovu s popisa nisam nazvala tog dana jer mi je postalo jasno da doista živim u državi u kojoj je sistem toliko afunkcionalan, da se ljudi posmatraju kao predmeti bez duše i da nisu vrijedni ni da im se odgovori na upit, da sam potrošila uzalud vrijeme na sastavljanje mailova, pisanje, slanje i čekanje odgovora.
A ljudi se uporno zapošljavaju!

Samo nepune sedmicu-dvije nakon mog poziva, u istom Domu zdravlja zapošljava se moja drugarica iz srednje škole, a kasnije i sa fakulteta. Konkurs nije bio objavljen. Da jeste, vidjela bih ga, pa bih se i ja prijavila, kao i mnoge moje druge kolege koje su tada (a i sada) bile na birou.

Od oktobra do danas u UKC Tuzla nije postojao javni i zvanični konkurs za poziciju doktora medicine – ljudi magično niču u istom kao gljive poslije kiše. Ako ih pitate za savjet ili put do kruha, samo mala nekolicina će reći iskreno kako je došla do posla. Puno više je onih koji kažu da „je bio projekat preko biroa prije mjesec dana samo“. Ne znam kako ja nisam čula za taj projekat budući da sam od nekih novouposlenih čak duže i prijavljena na Biro za zapošljavanje u Tuzli.

Javna tajna ili ono o čemu svi znaju i pričaju, ali se plaše i naglas to reći jesu upravo politička previranja Vlade Tuzlanskog kantona, vladajućih političkih struktura te uprava svih ozbiljnijih firmi u gradu Tuzla, pa tako i Kliničkog centra.

O odbijenicama na nekoliko konkursa na području TK koji su ipak bili javni u navedenom periodu i apsurdnim razlozima navedenim za iste ovim putem neću pisati.

Krajem aprila odlučim opet poslati E-mail svim zdravstvenim ustanovama. Poslala sam 21 E-mail. Ovaj put dobijam odgovor u roku od pola sata, ali samo od Doma zdravlja Doboj-Istok (Klokotnica) i od Doma zdravlja Banovići. Ovom prilikom bih to i pohvalila u cijeloj ovoj šaradi. Odgovori su negativni, ali su mi dali nadu u to da ipak postoji neko ko časno radi posao za koji je plaćen, ko vrednuje ljudsko biće i njegovo dostojanstvo i kome nije mrsko izdvojiti par minuta da napiše rečenicu ili dvije ili ko ima kulture, ako ništa.

Aktivnih konkursa za poziciju doktora medicine u TK na dan 04.05.2022. i dalje nema.
Nadam se da će uskoro doći do inicijative i pokretanja postupka kojim bi se osigurala apsolutna transparentnost prilikom zapošljavanja, a, dotad: Ko nema nikog da mu stellen Stelle, sjedi na birou.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79