Izbori se bliže: Ima li BiH previše političara?

Analitičari su ovakav Škorin potez očekivali nakon (ponovnog) izbornog fijaska, ovaj put na izborima za gradonačelnika Zagreba, i smatraju da će Domovinski pokret ovim Škoronim potezom još više otići udesno (ako je to uopće moguće op. a.) i posljedično postati krajnje marginalna stranka u ovoj zemlji. No, ostavimo po strani Domovinski pokret i stanje na političkom nebu Hrvatske, gdje je situacija osnivanjem novih stranka kao derivata ili nuspojava onih postojećih daleko od idilične, ali je u usporedbi sa situacijom u Bosni i Hercegovini, slobodno možemo reći, bajna.

Kod nas, naime, skoro u pravilnim vremenskim intervalima nastaju nove političke opcije, koje se bh. glasačkom tijelu nude kao “osvježenje”, iako su najčešće nastale osipanjem pa udruživanjem kadrova velikih političkih stranaka, a veoma rijetko imaju išta revolucionarno u svom političkom nastupu. O autentičnom političkom programu suvišno je i govoriti. Čini se da je jedina ambicija predstavnika takvih političkih projekata dočepati se bilo kakve pozicije u vlasti, pa makar i kakvog mjesta u jednom od mnogobrojnih parlamenata i skupština u BiH.

Ne prelaze izborni prag

Ruku na srce, bilo je nekih pokušaja da se odmakne od ustaljenih okvira lijevo-centar-desno, pa su tako vremenom bh. političko nebo na njegovoj lijevoj strani, uz dominantni SDP i Našu stranku, “obogaćivale” razne druge građanske, liberalne i da ne kažemo “zelene” političke opcije, poput Liberalno-demokratske stranke, Građansko demokratske stranke, Evropske ekološke stranke, Ekološko-slobodarskog pokreta i nebrojeno mnogo drugih. Nikad niste čuli za njih? Ne zamjerite sebi jer skoro njedna od ovih stranaka u pravilu nikad ne pređe izborni prag.

S druge strane, one desne, također je dolazilo do usitnjavanja političke scene pa smo tako, uz dominantne stranke poput SDA, HDZ-a i SNSD-a, također dobili i razne “desnije” opcije poput Hrvatske stranke prava, Hrvatske kršćansko-demokratske unije, Srpske radikalne stranke, Ujedinjene Srpske ili novoosnovane Bosanske narodne stranke – Vjera, narod, država. I u ovom slučaju radi se o strankama koje se redovno nalaze na samom dnu izborne ljestvice.

Svježina i autentičnost

Ovo je možda najviše primjetno kada pogledamo partije koje se, barem načelno, deklarišu kao stranke političkog centra. Stranke poput Demokratske fronte, Naroda i pravde, Stranke za BiH ili Saveza za bolju budućnost BiH redom su nastale osipanjem kadrova SDA i SDP-a, pa se postavlja pitanje koliko zapravo svježine i autentičnosti u svom političkom nastupu mogu ponuditi s obzirom na kadrovsku potkapacitiranost. Paralelno s njima, na bh. političkoj sceni postoje još deseci marginalnih političkih opcija koje ni same ne znaju jesu li lijevo, desno ili centralno, pa najjčešće osciliraju u međuprostoru bez ikakve konkretne ideje i čiji je razlog postojanja čisto larpurlartistički.

U ovakvoj političkoj žabokrečini, gdje su jedni sad lijevo, sad desno, u jednom trenutku su nižerangirani kadrovi jedne, a u drugom predsjednici druge stranke, ne treba ni čuditi činjenica da, iako se stranke na vlasti, doduše, mijenjaju, pojedinci koji tu vlast obnašaju ostaju isti. Pozivi na tobožnje “ukrupnjavanje” nisu ništa drugo nego borba da se pojedinci koji sa sobom nose veliki broj glasova dovedu u vlastite redove. Jer, bitno je dobiti glasove i za to su spremni obećati sve. Ispuniti nešto od tih obećanja – eh to je već druga priča.

Za kraj, stanje na bh. političkom nebu možda najbolje opisuju stihovi pjesme “Ulice” poznatog sarajevskog benda “Letu štuke”. Stihovi su namijenjeni kao kritika sve većem broju talent show emisija i hiperprodukciji estrdanih “zvjezda”, ali se nedvojbeno mogu primijeniti i u ovom slučaju piše Klix.

“Nije sve tužno, imamo i zabavljače. Novu elitu, nove talente, pjevače. Niču ko gljive, euforičan je prizor. Plovim kroz dimove i ne palim televizor”