Je li za vas Srđan Aleksić heroj ili ne? Abdulah Sidran ljut na Senada Hadžifejzovića
Prije tačno 30 godina, nakon što je prebijen do smrti, umro je Srđan Aleksić. Za jedne heroj koji je dao svoj život za prijatelja Bošnjaka, Alena Glavovića.
Prema priči u koji mnogi vjeruju, Srđan Aleksić je brutalno pretučen na pijaci u Trebinju. Pretučen je zato što je suprostavio velikosrpskom ludilu, tada je branio svog prijatelja Alena Glavovića kojeg su napali četiri vojnika Vojske Republike Srpske.
Otac Srđana Aleksića: Dobro bi bilo da njegovo djelo služi za putokaz dobrote i uništenja svakog zla
Njih četvorica su tada pretukli Srđana umjesto Alena, a Srđan je nakon toga pao u komu i za nekoliko dana preminuo.
Činjenica je da je i Srđan Aleksić tada nastradao kao rezervist Vojske Republike Srpske.
Srđanu Aleksiću posthumno je dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, a prije nekoliko godina jedna sarajevska ulica dobila je Srđanovo ime.
Srđanovu ulicu danas imaju Beograd i Novi Sad. Prije 13 godina ustanovljena je novinarska nagrada “Srđan Aleksić”, koja je postala dijelom Mreže za izgradnju mira u Bosni i Hercegovini.
Alen Glavović, čovjek kojeg je spasio Srđan Aleksić, danas živi u Švedskoj, a svake godine posjeti Aleksićev grob.
Jedan od onih koji vjeruje u druge priče i zavjere je i bosanskohercegovački pjesnik i filmski scenarista Abdulah Sidran.
Sidran je prošlih godina dijelio tekstove u kojem se navodi kako “Srđan Aleksić nije branio Alena jer je musliman već htio očuvati robu na svojoj tezgi”, te da je “četnički vojnik Srđan Aleksić branio drugog četnickog vojnika od trećih četničkih vojnika…Svi na švercerskom poslu, u Trebinju, izvan ratnih područja…”.
Sidran je večeras na svom Facebook profilu prozvao Senada Hadžifejzovića koji je u Centralnog dnevniku posvetio prilog Srđanu Aleksiću.
“Senade! Ako tako uporno njeguješ bajku o izmišljenom čojstvu, sve manje će biti onih što ti vjeruju”, napisao je Sidran, a u komentarima je nastala rasprava.
“Ja svakoga molim za razumijevanje – da suština nije u tome, nego u APSOLUTNO NEPRIHVATLJIVOJ ČINJENICI da Sarajlije jednu ulicu u svome gradu nazovu po imenu vojnika one vojske koja je taj grad uništavala 4 godine i u njemu ubila 11.000 ljudi, od kojih 1.601 dijete ! Pa se tome još doda Godišnja nagrada Novinara BiH, ‘Srđan Aleksić’ ! Kod tolikih naših novinara ubijenih tokom agresije – od Kjašifa Smajlovića (Zvornik, 1992), do Nine Ćatića (Srebrenica, 1995, tijelo nikad pronađeno) – koga su se sjetili novinari Tuzle, pa svoju regionalnu nagradu nazvali njegovim imenom. Ubijeno je – od strane VRS – sigurno još nekoliko desetina novinara….a neko se sjeti da…itd. – Pa to je teški, najteži mazohizam. – Što se tiče svjedočenja – svi su saglasni u jednom: konflikt je nastao zbog švercovane robe, koju je, za Sr. Al, na trebinjskoj pijačnoj tezgi prodavao Alen Glavović. Obojica vojnici VRS. – Onaj koji je jedan takav nesretni događaj na pijaci pretvorio u bajku (laž !) o bratstvo-jedinstvenom herojstvu, svima je nama učinio veliku podvalu”, napisao je Sidran u komentarima.
“Sve je to objavljeno i jasno svakome kome je do istine. Alen je pobjegao kad je Srđan izišao iz kafića, stao između njega i napadača, da zaštiti i njega i robu koju su ovi ljutiti vojnici sa fronta htjeli besplatno uzeti. Alen nije vidio Srđanovu pogibiju”, brani svoju verziju priče Sidran u komentarima.
Ukoliko još uvijek ne znate kojoj priči vjerovati, pročitajte šta je za Aleksića za medije rekao Alen Glavović, Bošnjak kojeg je Aleksić spasio.
“Pričaju da sam sa Srđanom išao u Dubrovnik i krao robu – izmišljotine. Nisam ništa prodavao na pijaci niti sam bio na pijaci, pored pijace je bila policija. Sve se događalo između pijace i SUP-a, kada su me oborili na pod, a Srđan me izvukao nakon čega su ga ubili udarcima kundakom i nogama. Sada pojedinci iz mog grada koji su pobjegli, govore da je Srđan četnik, da sam krao robu… Ne dam da mi diraju pokojnog Srđana, dao je život i spasio me, iza toga stojim. A ne mogu ja promijeniti nečije mišljenje”, ispričao je Glavović.
